Aleksandar Sergejevič Puškin – ELEGIJA

 

Ludo veselje mojih mlađanih ljeta

Kao mamurluk, sad mi samo smeta.

Al’ kao vino-tuga davnog plača

U mojoj duši postaje sve jača.

Moj put je tmuran.Danima sve gore

Nose mi burne budućnosti more.

 

Mrijeti mi se neće.Još se nadam.

Ja živjet’ hoću, da mnijem i stradam.

Međ nedaćama, jadima i zlima,

Ja znam da za me i naslade ima.

Ponekad opet zanijeću se skladom,

Nad svojom snima zaplakati kradom

I tko zna, možda će mi posljednnji dani

Ljubavlju posljednjom biti obasjani.

 

pB

 










											
Bookmark the permalink.

Komentariši