Bleki – Ubiše trešnju moje ljubavi

 

Jedna trešnja

snovima rošena

živješe mnoge moje vijeke

ljuljačkom za dvoje

cvjetala najveće ljubavi

pored Modre rijeke sanjane Sunčicama

pozva me

krikom

očajnim

raspukla se

pod teretom snijega

i godina

da mi šapne

ne boj se

ćekaće te

ona što je život za tebe dala

dockan dođoh

ubiše je neuki

trebalo im krilo starinskog ormara

trešnjinog drveta

ukradoh jednu granu

ljepotnu

da uramim sliku

njene nevinosti

Bookmark the permalink.

Komentariši