Tatjana Lukić – Svakodnevlje

 

otkad vrelo pronađoše

ne sustaju plodne vode

 

ali ni čedo ne ispliva vriskom

 

niz vlažna se uda kotrljaju treptji

-prsti oči ušne školjke

jezičak vrpca pupčana ljepljivo koljence

rasuto se sve pod rukama migolji

 

nad rođaj bih se svoj nadnijela

vješto parčad u čedo sastavljala

 

ali vodom svejednako kola

i željen čin priječi

plač za plačem

-luče rasparčano

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši