LIDIJA ALEKSEJEVA – POSLIJE NAPADA

 

 

Udar odreza zid i scenom
Otvorenom sva kuća zjaje
Na ulicu gdje, pod sirenom
Što ravno urla, tišina je.

Presta. No otrag stube, eno,
Ko hrpa cigle leže. A ti –
Tebi je strogo zabranjeno
U prošlo, gore, da se vratiš.

Pogledaj, ona otvorena
Soba, gore sa trećeg boja,
Ko u Pompeji sva rumena,
Više ne smije više biti moja.

Sjaj kroz slomljena okna. Stoji
Još na polici Šekspir jedan.
Na zidu visi portret koji
Iz svijeta te bilog gleda.

Ko nekad, neću ukročim
Ovdje, sag zgužvan da popravim
I na kalendar bacim oči,
S datumom što se zaustavi.

Dolje, pod ciglom, sred tog smeća:
Staklo, cimenat, prah se vije,
Kvadratna cipelica dječja –
Zaboravili anđeli je.

Bookmark the permalink.

Komentariši