Ezan i Mahalaši

Sastala se družba mala

odabrana

u đardinu ispod vidikovca

dvije vatre naložili

vatru manju za rešetku

onu veću za sjedeljku

oko vatre sofre posadili

 

na brzaka ljube mezu

piće čokanje pristavile

a poneka i šerbe za se

svi piju i mezete

tek pomalo i potiho poje

 

dvori ih pet ašik ljuba

haremskijeh milosnica

ili ih dvore ili ljube

ili na dno skuta liježu

glavu još ne gube

biće vakta

rešetka se pazit mora

 

čekaju Ezan onaj insanski

milozvučni

čekaju onaj Ezan ljudski i umilni

tonom umjereni

još ih je bilo

pjesmu prekinuše

 

jacija je

zrikavci i svitci igru prekinuše

grad je je zanijemo

miris lipa se prosuo čraršijom

mahalom

sve upija ezan

 

vjetrom nošen dodirne biće

koža nashrne

oči zasuze

u duši neka blagost i jecavost

samo se ljubav javlja

nesvjesno pogledavju ka Nebu

 

a Nebo to

Bosna-Saraj nebo

što ljepotom

beskrajnim zvijezdama plijeni

kao da se spušta i diže

treperi

upija molitve u slavu Bogu Jedinom

 

čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji

zbog Meleka

zasigurno

kad je ezan stao

tišinu je dao

tišinu što čudom se čudi

otkud ta ljepota u čoviječijem glasu

 

– Ja sam zaprepašćena . –

rekla bi pjesma.

– Aajj’ Grad čednosti je to. –

naglasio bi Pjevač.

– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-

pomislio bi ko’ fol pjesnik.

Ti si nam u svemu naj, naj, naj.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši