Oda Đardinu oliti Đul bašči
( Vagina ili venerin brijeg )
Vide zagorjelići mlađani nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.
I Pametnica ga smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije. Dogovor i zakletve pale. Suze radosnice samo što ne potekoše.
Isto veče, Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave na rame i pred penđere neminovnice ih natakari. Nema veze što su basamci sto pedeset kila nettom teški. Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe. Pitajte cigane. Dobro poneki fasuju kilu. Pa,šta? Sitnica u ime ljubavi!
Sreća drugi sprat bio, jer Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja. Natandario Deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci. To im bio znak slobodnog prilaza đardinu. Nešto ko bijela zastava. Đardin se predaje.
Za inat , tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio. Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala i dozivala. On svako malo saću ja, pa zakunjo. Ko fol u fotelji spavo.
Imo čovjek ponos. Nekad njegov najbolji jaran, u ovi beterni vakat ga uveliko počeo izdavat. Sto posto okrenuo leđa jaranstvu. Ni da trzne kad ga žena pomilki. Eh, nekada konta on! Žena me po kosi pomilki a moj me jaro u prsa busa. Sada mi žena jaru miluje ,meni se kosa na glavi diže. A jaro se snuždi , samo što u zemlju ne propadne od sramote.
Žena vidi nema fajde, ode na spavanje. Domaćin zaspa, jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena, haman ko na Igmanu četeres druge . Mrazište pravo.
I drugu veće , ista meta , isto odstojanje. Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi , moraće hodži ići da mu kaki zapis zapiše ili stravu slije. Ili u tuberkuloznu bolnicu , da mu ljudi tuberoze na poklon nose.
Nije trebo ići hodži . Otac Pametnice a Nevoljnice po baksuzluku , nekom po rahatluku , slomio obadvije ruke i obadvoje noge. Glavama mu ništa nije bilo. Ona veće , bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage. Ona druga, manja, bez mozga i meka ko duša, ništa joj ne mre biti.
A kako se nezgodanje desila?
Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti. A kad vanka pod komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne stepenice . Nigdje dim da osjeti , a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o crvenom fesiću.
Radoznalost prije svega i on namah izleće vanka , pa se pope na basamke , sve do trećeg sprata. Proviri kroz prozor. Kad ono , kukala mu majka , imo šta vidjeti. Ibro Piljak , higijenski tehničar naših ulica Ciganski buljubaša i prorok , a i naš drug , isuko jatagan , i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage suče komšinici, a ona pjeva či pjeva , više svrkuće : crven fesić u dragana moga , joj mamo , mamice.
Komšinica okreće glavu ka prozoru , čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi. Komšija što je gledo, gledo. Ovaj put i nikad više neće. Hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.
Isto veče leži jado na bračnom krevtu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa, sa naglaskom na joj, mamo,mamice. I to već treći put.
Uđe mu žena nosi čaj od kamilice da očajava.
On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?
-Kakva te kona spopala, ko da bi ja tu uspaljenicu pustila da se druži sa mojom curicom.
-Onda idi bona , vidi šta joj je , sve te zaziva.
-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi, evo ovog trena mamicu zazivala. Ne brini se, dobro je ona da ne može bolje biti.
-Nemoj tako, čuješ bona dere se ko da je neko na kolac nabija. Idi , umiri je, pomisliće komšiluk da je neko, nedo mi belaj mira, da prostiš takari.
-Ne boj se, ako hoćeš idi ti pa provjeri. Meni se ne ide u njenog slavuja gledati.
-Otkad ona opet ima slavuja, zar nije lani crkno.
-Taj iz kaveza je crko, ali ovaj je drukčiji . Ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.
-Ženo mila, jesi li ti šta popila, ja te večeras ništa ne frštuljim. I molim te počeši me ,ovdje na vrh lumbalnog gipsa sa abdomenalne strane , aman do anamo onog.
-Ne pada mi napamet .I mene odavno svrbi , da lijeka ne mogu naći, a ti ni mukajet, ni da me počeškaš bar jedared.
Izađe ona, prije toga heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije. Možda je uputi na lijek za svrabež .
Sve ovo se desilo one zime kada je Deba prestao mrziti zimu.
Ali prije toga, kada je zimi spavao zimski san, Deba često i po tri dana nije oči otvarao. I tako on usni jedan san , koji je trajajo još jedan dan. Tako je Deba postao unikom koji je iz čista mira prespavo četiri dana.
Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan , kada je počela basna o đardinu.
Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, bjelkasto plavičaston vrtu, vrlo ugodne svježine , punom rijeka i potoka , cvijeća , behara i bulbula , a bome i hejbet voćki i povrćki. Nagledo se on đardina i đardina, vako i nako , ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio. Zino Deba , zaprepastio se.
Čuj molim te , on Deba , zino i zaprepastio se. Ne mre to biti. Tu se nešto ogromno dešava.
Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima, sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu , hladovinu prave i pitaju ga:
-Gdje si ti , docniš ? Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet. Sve možemo, ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.
Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…
-Nisi još , a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.
E , jesu mi ovi anđeli baš pametni . Čuj molim te! Nisam se ni rodio , a oni ne mogu bez mene započeti , to što trebaju započeti.
I tako je započela Netipična basna o Veneri.
Valja je i nastaviti.
Tačka tri: Poz…
-Čekaj malo!
Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:
-Imali ovdje kakva me'ana da se havlja , ja prigladnio, oduljilo se . Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle . Mogu i janjeća rebarca reš pečena. A valjala bi i koja klipača.
-Žao nam ovdje toga još nema. A neće ga ni biti . Idi , uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog. Na onaj treći se ne zaleći, od medenog je vina koje ne opija . nNećeš se moći odvojiti od njega , znači neš se ni roditi.
-Vi to ozbiljno? I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.
-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati , jer ne znamo šta si sebi odredio.
-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješano , pa onda po oke janjećeg buta, sahan sogandolme , jedan zvrk bureka , po kile ašlama , dvi tri oke karpuze ,tepsiju baklavica i ružica , zalijem kojom … Ono što uz to ide ovdje ne smijem pominjati. Kažu grijeh. A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga o usta , a i preko usta.
-Šuti čovječe dok nisi ograjiso. Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda , nego da te zapadne plod zekuma.
-A šta vam je taj zekum. Da nije keki zec na ražnju .
-Zekum je gorki kaktus , od kojeg se ne možeš najesti i žeđa a vode nema.
Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:
-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.
Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij – insani , konkretnije insanke. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće: