Noću pred šatorom sjedim
uz mene golobradi grk
ne razumjevamo se ni nevjerom
ali vidim po lijevoj obrvi
šta bi htjelo momče
pa mu gola naše kolo zaigram
pa kamen razgrćemo bijel
da bi smijeh posadili
pa mu gitaru iz ruku otmem
da bi miran on pod limun legao
da bih mirna ja pod njega legla
izjutra ga prepoznati ne mogu
pred šatorom brkat stoji grk
ne razumjevamo se ni smo
sli vidim po desnoj obrvi
šta bi htjelo moče