Bili Holidej – Ledi pjeva bluz
7. april / Travanj 1915.- 17. Jul / Srp
Billie Holiday, je rođena i Filadelfiji i nazivana “kraljicom džeza i bluza”. Prema muzičkim kritičarima, još se ni jedan džez-pjevač nije približio njenim interpretacijama.
Jutros su u jednu rečenicu hroničari spracali vaskoliki život jedne predivne Dame. Umorni smo od aferimisanja neznalicama.
A opet , nešto kontamo , kad bi nas prisilili da Damu sa cvijetom ukosi opišemo u jednoj rečenici mi bi se igrali papagaja i ponovili naslov njene autobiografije.
-Ledi pjeva bluz.
Joj, kako ta Ledi ,sa svjetlošću u srcu , pjeva. Nema veze što nije sa nama. Ona nam svoj sonorni , samoj muzici nalik glasom, i dalje puni dušu milinom.
A život joj nije počeo lako. I možda je nije mazio. No ona ga je živjela, kako je htjela.
Ovo prvo nije bio njen izbor. Ostavši rano bez oca, đez gitariste, morala je početi da radi u javnoj kući kao čistačica. A to je značilo i…
Ma , znate te truhle , pogane muškarce , kukavice biti. Kad zapaze ljepotu , bez obzira na njenu nevinu čistoću, oni polude, kao da nemaju mozga. Uglavnom i nemaju. Jer samo čovjek bez pameti može plaćati ono što je sveto : žensku ljubav. To se ne može posjedovati i kupiti. Samo čista srca zasžuju tu ljubav. A pogan ne žali dati sve, samo da je posjeduju.
A ona, šta će , moralo se. Bilo je gladi u njenom domu.
Ali, u svakom zlu ima neko dobro. Njena ranjena duša se dala muzici. Soul se predala soulu. I džezu.
Muzika je osjetila njeno biće, poklonila joj se i uvukla je u svoj svijet. Kao i svaki svijet i muzika ima svjetlo i tamu.
Sa osamnaest godina kreće ka zvijezdama. I muzici najviših standarda. Sa Beni Gudmanom snima svoju prvu numeru : ”
“My Mother´s Son-In-Law”.
Poslije je sve bilo lako. Radila je sa svim velikanima tadašnje muzike.
Još od pranja podova u javnpoj kući , u duši nosi žig ponižavajućih rasnih konflikta, netrpeljivosti i segregaciji . Naučila je bijele misli su sasvim proste : Novac može sve.
Sve se ponavlja i na pozornici, gdje je ona vladarica.
Krhka duša nosi bunt.
Ona postaje Lady Day sa bijelom gardenijom u kosi.
Prelijepa je i mila. Dodajte glas i imate anđela, urođena otmenosti kojoj nije potreban glamur.
Muzika je bio njen jedini slobodan izbor i pravi život.
Ostalo , njen kasniji život,je započeo u javnoj kući i te balsti se nije mogla riješiti.Opijanja, marihuana, heroin i normalno, obojenim uvijek lako sude zbog posjedovanja.
Koliko god su njene pjesme bile žive,melanholične i vrtložne, njen život ih je u stopu pratio. Ne možemo reći i nadmašio, jer njenu miziku ništa ne može nadmašiti.
Dama i buntovnica. Život je djetinje srce skršio, a ona se sveti i ne poštuje norme. No , to je njen izbor i ne ulazimo u nepotrebno i trivijalno cjepidlačenje. Nije ona kriva, kriv je muški šovinizam i brutalni nagon.
Da li se mogla izvući. Vjerujemo da nije. A možda , nije ni htjela. Bila je svjesna, da bit ne može promjeniti. U duši je ostala Grlica mila i bijela.
Ono što vrijedi su njene pjesme. I njen pogled koji miluje dušu. A kad pjeva boli.
Ima u tom njenom glasu mnogo toga i samo lijepog, nježnog i produhovljenog.
Melanholije , erotike, starastvenih balada i gorkih, tagičnih priča „crnog“ Harlema u još crnjoj bjelačkoj Americi. Ponekad se čini da joj muzička pratnja nije ni potrebna. Njen glas je čista, produhovljena muzika.
Hvala , Bijela grlice za svaki zvuk koji si pustila i poklonila ovom crnom svijetu.
Umrla je u četrdeset petoj godini 17. jula. 1959. U Harlemu, New York.