Ne krivim ja ni sva krhka proljeća, ni sve nježne Krasotice i Marije Magdalene , Koštane i Lele Jelene , Fatme jedinice u majke , ni Emine sa ibrikom u ruci… za moje grijehe. A voljeti i nije neki grijeh. nadam se da ne griješim, jerbo …
Sve počinje davno prije. I prije nego čovjek izmili iz majčinih skuta. Usud i zov predaka. I grijeh pramajke i praoca. na grbači. Taki se čovjek rodi. Piše mu na čelu kaki je . I kaki mora biti. Ako se batrga u dublji i nepoznati jal se uvaljuje.
Žal za mladošću je beskorisna i besmislena. Ili si živio ili nisi. Za radost ili tugu. Kako se živjelo takvi su ti aferimi nanijećeni. U starosti i poslije nje.
Lijepo se družiti sa uspomenama , ali ih ne treba u pomoć dozivati . Neka miriuju tamo gdje su. Neće se vrnuti.. Ne trebaju, ne umiju i ne smiju. Nije čovjek spravljen da bude perpetum mobile ili putnik kroz vrijeme. Ali neka ih. Kao svj4edočanstvo da se živjelo i voljelo. Ili nije? Zavisno od punoće ili praznoće spomenara.
Čovjekovo je da se rodi , da živi svoj život časno i pošteno , da gleda da se , uz Božiju pomoć , što dalje odmakne od zla i živi kako mu srce šapuće. I neće pogriješiti.
A srce kaže – voli , jer ljubav je jedino što je insanu potrebno.