Susret sa Vehabijom, bivšim drugom

 

Nedavno smo sreli  jednog jednog našeg druga,koji se odmetnuo od nas, ćafira.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana,kojeg smo mi poznavali,već na bradate kreature, koje su sa okolnih brda ,ne tako davno prije,pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonoz .Nimalo   ne krije da je muhađedin.Mora mu se priznati,uvijek je malo zatucan i iskren bio.

Dobar je to čovo,pomirljiv i skrušen.

Mi neuki,pitasmo ga šta je to muhađedin.

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo shvatiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo,pobjegulja u Turskoj mir našao.Neuki i radoznali mi ga pitamo: a šta je to borba na Božjem putu.

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Zaista smo neupućeni kad ga moramo pitati : kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadetim spopali.To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu.Boriti se protiv svih koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše.Nismo više neuki i neupoznati.Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu.A osim toga i  od malih nogu nas u školama uče, da oni koji ne misle ko mi ili su truli kapitalisti,ili informbirovci,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Ipak želimo da pojasnimo stvari, pitajući koji su to oni.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema.No,možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješili , a ne valja dušu griješiti.

Pitamo ga da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

Da li je borba na božjem putu    primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući,ubijajući,paleći žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom , umijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu,pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati,i više ako se para ima.

Mi ga pitamo koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti,jer za njih nema žena.Hoće li ženiti koze,krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni,pa reče hanefije im kažu da je  kod u njihovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo da li je on pijetao.

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao može podmiriti više koka,a i žena više muškaraca.Naše historija nam kaže da se nije rodio taj kojim može redovno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu,tako mi hanefijci kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje.Nećemo mu reći da nezadovoljena žena,svoje strasti ne može stišati,da će drugog pjevca tražiti.A ako ne smije i ne nađe,može se lako u tribadiju pretvoriti.Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na muke stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac,reči će nam o tome odlučuje hanefijac.Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik ,pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer.

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju i kriju.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš ti hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me,samoda bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo.Neugodna tišina.

On htjede nešto reći,ali slegnu ramenima ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ode onako kako to vehabije hode.Polako,pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima nose.Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću,trofrtaljne patalone,cipele slične opancima,tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu.Kontamo bio bi lijep, Bogu Milostivom ugodan čovjek ,samo da nije zapustio bradu i mozak.

Još kontamo, valjda je lijen ,jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve,brijača, žileta i trimera.

Mi se takvih brada ježimo:

– od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature i pogani krenuli da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali vi nemate vremena za tužbalice.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ni ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

Bookmark the permalink.

Komentariši