Kada posustanem
I ne mognem stići do zvijezda
Podari mi zoru
Ljepšu od juče i sutra
Kad me umore puti
I zaboravim da sanjam
Pokloni mi sebe
burniju od oceana
Kada zastanem u dodiru
Ne daj me i vrisni
uzmi me mili
čedniju od juče i sutra
No comments
Daily Archives: 18. Februara 2023.
Pablo Neruda – Ove noći
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer: »Noć je posuta zvezdama,
trepere modre zvezde u daljini.«
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je, a ponekad je i ona mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je Ijubav moja ne sačuva,
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova,
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
lako je to poslednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Bleki – Srce te samo gurne
Smiješi mi se ljepotom rajskom
grlica davno pobjegla
tješi me
jedna grlica za tebe moli
krhka je plaha
beri je cvijeće mirisavo a se javi
nikad me nisi slagala mila
ćekaću ali kako da znam
kad me njena ruka pomiluje
da je ona ljubavna
u duši mojoj rođena
uvijek si nio naivno dijete
nećeš ti ništa znati
srce ti zatreperi i gurne te
skoči uroni u ocean moj
i ne plaši se
Ricchi e Poveri – Che sarа / Song – Lyric – prevod
Che sarа
Paese mio che stai sulla collina,
Disteso come un vecchio addormentato
La noia, l'abbandono, niente
Solo la tua malattia
Paese mio ti lascio, io vado via
Che sarа, che sarа, che sarа,
Che sarа della mia vita chi lo sa?
So far tutto o forse niente,
Da domani si vedrа,
Che sarа? Sarа quel che sarа!
Amore mio, ti bacio sulla bocca,
Che fu la fonte del mio primo amore
Ti do appuntamanto
Come e quando non lo so
Ma so soltanto che ritonero
Che sarа, che sarа, che sarа,
Che sarа della mia vita chi lo sa?
Come porto la chitarra,
Se la notte piangero
Una nenia di paese suonero
Gli amici miei son quasi tutti via,
E gli altri partiranno dopo me.
Peccato! Perche stavo bene
In loro compagnia
Ma tutto passa, tutto se ne va!
Che sarа, che sarа, che sarа,
Che sarа della mia vita chi lo sa?
So far tutto o forse niente,
Da domani si vedrа,
Che sarа? Sarа quel che sarа!…
Šta će biti
Moja zemlja, koja je na brdu,
Leži kao uspavani starac
Dosada, napuštanje, ništa su tvoje bolesti
moja zemlja , napuštam vas idem dalje
šta će biti, šta će biti, šta će biti
šta će biti sa mojim životom
možda sve možda ništa
vidjećemo sutra
šta će biti , biće šta će biti
Ljubavi moja, ljubim tvoje usne
Koje su bile izvor moje orve ljubavi
Imali smo dogovor , gdje i kada… ne znam
Ali znam da ću se vratiti
Tko zna šta će biti sa mojim životom
Ponijeću gitaru sa sobom i plakaću u noći
I sviraću uspavanke moje domovine
Moji prijatelji su skoro svi daleko,
I ostali će otići nakon mene.
Šteta! Zato što sam uživao u njihovom društvu
Ali sve prolazi, sve odlazi!
šta će biti, šta će biti, šta će biti
šta će biti sa mojim životom
možda sve možda ništa
vidjećemo sutra
šta će biti , biće šta će biti
Prever – Suncokret
Svakog dana u nedelji
Zimi i u jesen
Po nebu Pariza
Fabrički odžaci bljuju sivi dim
A proljeće nailazi sa svijetom za cvijetom
Pod ruku sa lijepom djevojkom
Duncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Koja nema drugo ime čak ni prezime
Ali igra na raskršći
Belvila i Sevilje
Suncokret suncokret suncokret
Valcer se čuje sa raskršća
Divni dani su prošli
I lijepi život sa njima
Genije Bastilje pušo finu cigaru
Na zaljubljenom nebi
Na nebu Sevilje na Nebu Belvuikla
Il’ na svejedno kojem
Suncokret suncokret
Ime je cvijeta
Nadimak djevojke
Bleki – Bježim
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba