Oskar Davičo – Mesec i mraz

 

 

Mesec i mraz na rešetkama.
Smrt i robijaš na istoj stazi.
Pred njima Srbija, ko tama,
između dva žandara gazi.

Smrt otkida sate sa obraza.
Robija šamar za svakoga.
Sam protiv knjaza.
Sam protiv Boga.

Volovska kola u daljini.
Škripi, Srbijo, a sela piju.
Za rešetkom, na mesečini,
sam protiv sviju.

Kola spora, sve tanji snovi,
a dugi dani u gustoj vlazi.
Nikoga nema, ej, pustolovi…
– Stisni zube i smelo gazi!

 


												

Pred ponoćna Galerija Bosne zemlje Božje milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Plodno tlo Piaf Igra

Plodno tlo                                                                     Pjaf                                            Igra

Vjerovanje  Ukroćena nevinost cvijet

Vjerovanje                                   Ukroćena nevinost                                       Plavi cvijet

Sleđeno nebo  Mudrost Crveni svijet

Sleđeno nebo                                          Mudrost                                              Crveni svijet

Vječna ljubav Žena trotoara Molitva

Vječna ljubav                                       Žena trotoara                                       Molitva

Leonard Koen – Ognjište

 

Dan nije bio sasvim moj
što sam proverio
pronašavši ga u zvaničnom kalendaru.
Spotičući se o mnoge noge
dok sam šetao parkom
takođe sam shvatio da moja žudnja
nije neko posebno remek-delo.

Građevine već sazidane
ratovi isplanirane krvi i on vođeni
ratnici koji su se uzdigli do generala
zaslužili su jednu poštenu misao
dok sam šetao parkom.

Tiho sam se vratio do tvoje kuće
koja zauzima mesto na ulici.
Nijedna kuća nije
nestala kad sam se vratio.
Ti si rekla da me ne neka muka
naučila tome.

Sporo učim
Počeo sam da govorim
o zvezdama i orkanima.
Dođi mali Galileju –
ti si prizemljila moju viziju –
sve je mnogo srećnije i lakše
inače ne bi bilo toliko sveta.

Kasnije si vezla
a ja sam pobrojao mnoge stvari
koje su uradili tvoji prsti.
Kao da me častiš slatkišima
za moju strastvenost na tepihu
ti si se kod jedne petlje začudila:
Šta onda sa tim zvezdama i orkanima?

 

												

Tatjana Lukić – Strah – od sata

 

VII

 

pred njim smo nejaki stajali

i učili

 

dizali veliki prst

i zrakom opisivali put

koji on otkucava

 

najprije igrom zanijeti

potom radoznali

kakav će lik ocrtati

neumorno naše kretanje

 

kao što njega nije načinjela rđa

od našeg dugog učenja ne osta trag

 

ruke su se odavno

uz tijelo spustile

 

ali od kucanja njegova

ne odmičemo oči

 

neojačali jednako očekujući

otkucaj nama namijenjen

naš čas


												

Vojislav Ilić – Laku noć

 

Laku noć, laku noć,
Sunce tone za planine,
I posljednji trne zrak;
Kroz poljane i doline
Prikrada se crni mrak.
Svud spokojstvo tiho vlada,
Lahor šumi, rosa pada,
Laku noć!

Kô šuštanje mirnog mora
Kroz tišinu bruji glas,
To anđeo povrh gora
Tiho slazi među nas . . .

Laku noć, laku noć.
Dok ne svane zora plava.
Dok ne grane beli dan,
Po pučini zaborava
Nek nas vodi slatki san —
Mir je. Tiho kô uzdasi
Izumiru sveti glasi…
Laku noć!


												

Ana Ahmatova – Mili, ne gužvaj mi pismo svako

 

Mili, ne gužvaj mi pismo svako,
pročitaj ga do zadnje riječi.
Dojadilo mi biti neznankom,
strankinjom koja put ti priječi.

Ne gledaj me gnjevnog lica,
ja sam voljena, ona tvoja,
nisam kraljevna, ni pastirica,
a ni monahinja nisam ja,

već ona sam u sivoj halji,
na tim petama lomnim…
Ali su uvijek vrući zagrljaji
i strah u očima ogromnim.

Mili, ne gužvaj mi pismo svako.
Ne plači o zavjetnoj laži.
U svojoj jadnoj torbi lako
na samo dno ih polaži.


												

Zbignjev Herbert – Šta će biti

 

 

Šta će biti

kad ruke

otpadnu od stihova

 

kada u drugim brdima

budem pio suvu vodu

 

trebalo bi da mi je svejedno

ali nije

 

šta će se desiti s pesmama

kada ode dah

i kad bude odbačena

milost glasa

 

da li ću napustiti sto

i sići u dolinu

gde huči

novi smeh

nad tamnom šumom

 

 

 


												

Prever – Tamničareva pjesma

 

 

Kuda lijepi tamničaru

Sa tim ključem poprskanim krvlju

Idem da oslobodim onu koju volim

Ako još ima vremena

A nju sam zatvorio

I nježno i svirepo

Na najskrovitijem mjestu svojih želja

Na najdubljem mjestu svojih nemira

U laži budućnosti

U gluposti zaklinjanja

Hoću da je oslobodim

Jer hoću da je slobodna

Po cijenu i da me zaboravi

Po cijenu i da ode

Pa čak i da se vrati

I da me još voli

Ili da zavoli drugoga

Ako joj se taj dopadne

Pa ona ode

I ja ostanem sam

Sačuvaću samo

Sačuvaću vječno

Na svojim dlanovima

Do poslijednjeg daha

Blagost njebnih grzdi izvajanih ljubavlju

 

Marina Cvjetajeva – Marina

 

 

Neko je od kamena, neko od gline,
ja srebrnim sjajem plenim!
Ja sam od izdaje, ja sam Marina,
ja sam varljiva morska pena.

Za one od gline, za one od mesa –
i sanduk, i kamen nad grobom…
Sred mora sam krštena, i trajem, jesam,
a večno u letu se drobim.

Samovolja moja će probiti svuda,
i mreže i srce svako.
Ukroti de, čik, ove kovrdže luda,
načini me zemljanim prahom.

Nov talas – i vaskrsnem ja, razbijena
o kolena vaša gorska!
Pa – živela pena – ta vesela pena –
ta visoka pena morska.

 


												

Mjesečeva tajna prošlost

 

suplji-mesec

 

Jedan od najpoznatijih suvremenih teoretičara  zavjere , oliti dimnih zavjesa Dejvid Ajk tvdi:

Mjesec je napravila civilizacijama koja već milionima godina živi u njemu.

 

Pošto je zadnjih 25 godine lupatao o svemu i svačemu, sada mu je glavna preokupacija postao mjesec.

Ne znamo da li ga je  po čelenki lupila mjesečnica ili je u PMS fazi, ali navodi (blago rečeno)

zbunjujuće informacije.

 

Kao ozbiljni ljudi ,serioznim napisima prilazimo mahalski seriozno,

pa pokušavamo sagledati argumente svake strane, napose serioznih kreatura.

Zabrinuti smo jer nam trube da Mjesec nije Mjesec , već da je špijun koji kontroliše ljude.

 

Dejvid  Ajk se poziva na naučnu zajednicu  koja je ustvrdila:

Mesec ne bi trebalo da se nalazi tu gde jeste i da je on jedna velika anomalija.

Fizika još uvek ne može da objasni zašto planeta veličine Zemlje ima satelit koji je toliko velik u poređenju s njom.

Prirodnije bi bilo očekivati da Mesec ima prečnik od oko 60 kilometara, a njegov prečnik zapravo iznosi više od 3.000 kilometara

Pročešljali smo ozbiljnu – akademsku  naučnu zajednicu ne nađosmo ni jedno uporište za njegovu tvrdnju.

 

Ike je na sasvim „naučno“  zaključio da Mesec mora biti veštačka tvorevina,

a ne da je nastao sudarom Zemlje i još jedne planete kao što čitav  naučni svijet  tvrdi.

 

I sada biser:

„Ne postoji nijedan dokaz o tome kako je Mesec nastao, a po fizici on ne bi trebalo ni da postoji“.

 

Nešto razmišljamo:

„Ne postoji nijedan dokaz o tome kako su Univerzum , Mliječni put,Sunčev sistem, Zemlja nastali,

a po fizici Dejvida Ajka ne bi trebalo ni da postoje“.

 

A opet Ajk postoji ,kao i neuki koji puše njegove teorije.

 

Ipak , pitamo se , odakle anomalija u Ajkovom mozgu.  „Prosječna zapremina ljudskog mozga se kreće oko 1400 cm3.

Pokazalo se, međutim, da zapremina mozga nije srazmjerni pokazatelj inteligencije neke osobe,

jer su zabilježene osobe koje normalno funkcioniraju i sa volumenom u rasponu 700-2000 cm3.“,

ali IQ pojedinih ne funkcionira sukladno  ganglijskom sustavu koji posjeduju.

 

I normalno taj ganglijski nervni sklad „dubokoumno“ zaključuje:

Mesec je  šupalj, što je dokazala činjenica da je zazvonio kao zvono kada je 1969. godine svemirski modul udario u njega.

Spoljni omotač Meseca veoma tvrd i da sadrži minerale poput titanijuma, obrađene metale poput mesinga i elemente uranijum 236 i neptunijum 237 ,

koji do sada nisu pronađeni u prirodi.

I shodno tome   Mesec je  savršeni svemirski brod koji je izgrađen na superioran način.

 

Eto to je taj naučni dokaz koji nam je nedostajao, da dokažemo kada komarac sleti na Ajkovu glavu da ona odzvanja kao svaka šuplja tvorevina.

 

Nismo primjetili da je Ajk bio u bilo kojoj Apolo misji ili bar surađivao u NASA laboratorijama,

koje nikada nisu utvrdile bilo šta slično iz njegovih navoda.

 

No ,požurili smo sa navođenjem činjenica  , jer Ajk nije istrošio sve argumente:

„Vrlo je verovatno da je u pitanju jedan drevni svemirski brod čija je unutrašnjost puna goriva za motore i materijala i raznih uređaja za posmatranje i druge stvari. Drugim rečima, to je jedna svemirska Nojeva barka i nije isključeno da se u njemu nalazi čitava jedna civilizacija već milionima godina“.

 

E, napokon  nam je sjevnulo.

Sada nam je jasno što Kreacionisti nikako ne mogu naći Nojevu arku, a on im ispred nosa svako veče

bljšti.

I sada nam jasno za vanzemaljske posjete zemlji.Mjesečari dolaze na zemlju da se napiju vode,jer je na mjesecu nema.

Međutimima razlike i u razmišljanjima među maloumnicima, koje nas zbunjuju.

Ajk tvrdi da su Mjesec i Noeva arka stari milionima godina, a kreacionisti „naučno“ tvrde da je Zemlja stara šest tisuća godina.

Naučni svijet da je Sunčev sistem ,Zemlja i Mjesec nastali prije oko 4,5 milijardi godina (koja stotina miliona godina gore dole).

 

Nismo „pametni“, kome vjerovati?

Šta vu mislite?