Kristalna Modra rijeka
Noć snježnih snova
Đardin u klopci
Rastanak
Luca na nebu sa dijamantima
*
Dolaze bunila
dani
lebdeći u noćima snježnih snova
na izvoru Modre rijeke
u iskonu aleje platana
kraj raspuklog trešnjinog stabla
međ makovima rujnim
bojeni dijmantskom prašinom
tuge
nikad ne objašnjavajući
našto to
molim ih da zauvijek
ime
one koja se nikad ne vraća
bude ljubav
Pitalo me dijete moje
a šta je ljubav
momenat ne snalaženja
neuko rekoh
ljubav to ti je
ah ljubav
Dijete ko dijete
samo pita i umuje
sebi odgovara
jel’ ljubav
kad voliš nečije oči
njihov sjaj i blagost
što izvire krhkost
puna čežnje
topline sanja
jel’ ljubav
usne nečije
sočne rascvjetane
i još ktomu
meke nježne
raspjevane
Jel’ ljubav
milovati nečije kose
lice bjelo
bjeklokost tijelo
grudi uzdrhtale
nabujale mirisave
Jel’ ljubav
ljubiti budući carski rez
nevidljivi ožiljak
na zaobljenom stomaku
više svile
što đardin krije
Jel’ ljubav
uranjati u tijelo
krasti rosu
djevičanskih ljubičica
njenog tijela
mile djevojčice
Jel’ ljubav
dražiti probijati
ubijati
kao da mrziš
njenu slast
i čast
Jel’ ljubav
kada si sretan
kad te nešto
u grudima steže
vazduha nemaš
na nebo pomišljaš
jer te čupa
jer te boli
jer te peče
pa ti muka biva
pa ti srce trepti
pa ti duša pjeva
Jel’ ljubav
kad snove sniješ
kad vrijeme stoji
kad srce rastanak sluti
kad neko plače
kad nerazum vlada
Jel’ ljubav
kad strast lebdi
kad sve boli
kada se neko voli
kad sve nestaje
a ljubav opstaje.
Osvrnem se nigdje djeteta
to srce moje šapuće lupeta.
Muzika mladosti boli
bila
kosti grije
htio bih snove da vratim
na brežuljke milosne
kojima cvjetne livade
mojih grlica cvjetaju
ne blijedeći
ali kako ostaviti tebe
koja hladove svoje tek snivaš
i u sjeni sjajiš
ako dočekam sutra
moli se za mene
otuđenog
laku noć
ljubavi
malo odocnih
bdilo se
nad jednom krhkom princezom
od kraljevske krvi
labudicom
u ruci joj kist
čaša od kristala
tiho molim
umjetnica tijelom slika
dva cvijeta bezbrižna
a ljubav vode
umorna usnila je
bdijem
ne dam snima da se kradu
oči ne odvojih
bijah tih
ne dirajući ti
misli tijelo
tek jedarad kosu cjelivah
ne sme se čednost nepozvana dirati
djevičanska ljubičicu u snu prljati
nije časno
grijeh je
ugodna noć
nastavi slikati
ja sam tu
lepršaj mila
na mojim grudima
Mjesečeva ruža
Noć Makova
Ah ta magična žena
Vodopad strasti
Ponos
Puni mjesec je uplesao u utrobu žene
žena je mjesec mjesec je žena
žena mjesec plavi
u svjetlosti sinajskog drveta
goreći nemirnom krvlju
čežnjom nemilovanih skuta
u noći makova što prolazi
a čovjeka obećanog nema
zapleo se u vodopadu
što se obrušava drugim bedrima
žena mjesec nedorečenim latima
osvetu sprema
a nema ljubavi gdje srce
sa mjesečinom mreže plete
Malena
noćas sam malo tužan
dok milinom
mojim venama teku
tvoje riječi
stihovi i rime
miluju me
molitvom tvojom
čak i kad hladno je
i veliki minusi se prospu životom
a u srcu sniježi i ledi
boje i riječi se otimaju
lepršaju
slaveć tebe
zatočenicu aleksandrijskoih dvora
ljepotom babilonskom okovanom
ljubavi ključarice
nema druge
prelijepi život je stvoren za tango
Prije nekog
i iza
nekog vremena
obećah
ime tvoje
Milo moje
stihovi ga rodiše
od prije nekog vremena
zvaću te
Moje tišine i sni
samo me jedno po jedno
ti ne pitaj
tko sam
kako mi je
ime moje
bojim se
ti ćeš suze liti
a ja ću tužan biti
Svaku noć pomišljam gdje su
sve one moje djevojčice mile
sa cvijetom na usnama
mirisom u srcu mene čekaju
ili su sada samo tujinke neke
kad i djevojčice su i starice lijepe
neću sleđeni mozak
da mi truje srce mile moje
hoću da sam usporen vazdušast
dijete što ljepote vaše sanja
onih samo naših dana
kad nebo je bilo plavo
nisu moji drugari i pratnja
patnja ravnoduštnost i obamrlost
hoću da duša rovari snije piše
prelijepe bajke o ljepotama o jedine moje
darovanim ponekad odgurnutim
kad mjesec je lagano plovio
hoću bajke da pišem
da ne bude kasno
da one do vašeg rca stignu
usnama svojim da ih ljube ljubavi moje
očima svojim kvase i misle
kad neko je smotao jedra crvena
pjesme će im donijeti mirise soli
šaputanje vala i govora ruku
ne bojte se grlice krhke moje
prizivanje ljubavi ne može vas skršiti
jer bili su stađuni lipi i cvitni
kad ljubav sam poklanjao
ostavljao jedra poderana zdanju staklenom
Dobrota MBS
Okus čednosti
Tajna svjetlosti
Ples zaljubljenih duša
Vali dobrote MBS
Banula je
krasotica
tek tako
nepozvana
i skršila me
ljepotom
srce mi u fišek
smotala
molim da mi prosti
moje djetinje dane
koji ne znaju šutjeti
stišavati ćežnju
da smijem ukrao bih je
ali kako čednost dotaći
kalendarima koji bole
kako krasotu zagrliti
tugom što ne prestaje
nemam mnogo izbora
Mil0 moje
kleknem
zarovim u uspomene
nijemim
volim te
tajno moja
Oprosti dijete
a nespremna pade
šarenom svijetu
boja
od snova
koje nevinim sjajem
usnama polažem
po tijelu djevojčice
tek otkrivene žene
što u proljeću
rasipa mirise
ljubičica djeviačasnkih
vraćam te svijetu tvom
Oprosti dijete
a ljubavlju talasam
tvoja bila
ka putima zvijezda
a nisi htjela
igre
u kojima riječi
gore
postaju tijela djela
postajem
uspomena tvojih sjena
vraćajući te svijetu tvom
*
Hvala ti Ženo
ostani dijete
Krhka ruža a kapljica rose
koje poklon bješe
meni hudom
voljevši nježno
čaroliju tirkizninih noći
kojima
Mjesec skrivaše lice
zbunjeno
gubeći nevinost
u jednoj bajci djetinjoj
vraćam te svijetu tvom