U đardinu sjećanja
plešeš
naša tanga
hijljadama velova mekih
Na Trgu rastanka
kradeš
moju ljubav
hiljadama poljubaca nježnih
Na odru Ljubavi
polažeš
usne svoje
hiljade umiranja mojih
U Sehari praštanje
sakrivaš
snove tvoje
hiljade nadanja mojih
O Ljepotce moja
samo dođi
ako imaš dušu
hiljadama poljubaca zalijevati
**
Plavetna ljepota
Ona je nestvarno obzorje
Odlazak
Tragovi
Bijaše tako lijepa
kao nestvarni san
a rijeka ju je odnijela
na umilni Božićni dan
Vrijeme ne briše bol
još uvijek u oku treperi
zvjezdana staza kojom je otišla
a ja ostadoh sam
na svijetu tom
za mene ima nade
dok grlim tragove
mirisa ljepote njene
Vesna nježna kao proljeće
Snoviđenja
Violetna ljepota
Plavetni ledenjaci
Njen ponos
Krv i led
Bijaše lijepa kao san
krhka kao blistavi dan
anđeoski uzvišena od čednosti
milošću obasjana Vesna V. ponosna
i samo tek tako usni
i trenom nesta blažena
Grijeha u njoj ni
čak i ako u grijehu mome sni
u molitvi poslijednjoj zavapi
Bože mili umorna sam ti
ti oprosti mi
ne mogu više od ljudi zlih
Kose crne je rasplela
suzama jastuk zaplela
ruke ka Nebu pružila
u vjenčanici bijeloj nenošenoj
na dušek svileni nedosanjane snove polegla
neobljubljena mlada se nebu predala
Dobro koje posiješ
pored puta od drača
nekih davnih dana
sa ljubavlju se vraća
zato ne boj se Malena
sjajnim putima Milosti
mjesto tebe da zbori
samo suzu dobrote pusti
srećno si dijete
srce će ti uvijek grijati
iako prošli dani ne vrću se
nebeskih anđela puti
Taj glas nježni
mecosoprana zvuk
plavetnog anđela poj
budi me
košmare mi tjera
kada sanjam nju
ispod mosta bujica nosi
u ocean
a tone
a se davi
a ne može da ispliva
da mi se javi
da mi pruži ruku
da mi reče
volim te
ti samo sniš
onu koje nema
Uvijek ti samoglasnici
U
dugo traje naš muk
čuveni sam sam meštar
tišine i sna
u njoj jedino tebe nalazim.
E
L'jube moja
puna je svjetlosti
snova
ljubavi
A
onda me tišina zaboli
uplašim se da te gubim.
meuki bi rekli:
Ne možeš izgubiti nešto što nije tvoje.
pojma oni nemaju.
O
što duša čista rodi
a se učini da gubiš čedo svoje
to je bol
i
čekanje
za vik vikova
Družili smo se u vječmosti
Imao sam jednu prijateljicu.
Dobru prijateljicu.
Najbolju
Veoma čednu
bijelu ko pupoljak ruže
prelipu
iskrenu
Bili smo više od dvoje vječnih ljubavnika
družili smo
se neko vrijeme
u nekom drugom svijetu
u vječnom vremenu koje ne postoji
Bilo je to vrijeme nade
snova
koje nismo dosanjali-
Ne šalim se.
Sve je u tim dodirima bilo nježno ,
krho i mirisno kao „
hiljade ružinih lati
na dlanu
( kradem sebi stih).
Ali ja se ponekad zaboravim ,
riječi me ponesem ,
osjećam da postajem riječ ,
tada lebdim
zaboravim da nisu svi sanjari i
da mnogi ne umiju da lebde.
Ova je umijela lebdjeti ,
i sanjati,
ali moje riječi su bile prejake ,
previše lične i bolne.
budile su sjećanja ,
koje je Yossemin htjela zaboraviti.
Odlepršala je samo
sa jednim zagrljajem
riječju Adio
odim ća
izgubljen
vraćao sam se
Yossamin
uvijek i uvijek
Tada sam znao sli sada sam siguran ,
ona ništa ne radi slučajno.
Sve mora imati smisao.
A u svemu ističe se Ona ,
njena Duša.
Blješti i sija.
+
To su godine koje počinju sanjati.
Sa snovima treba biti oprezan .
Ponekad u njih zavire nepoželjni, a to nije dobro.
Čuvaj se malena , budi oprezna. Svijet nije tako dobar kao što djeca misle.
Nije teško lijepo pisati , ako je srce mlado i puno lijepih uspomena.
Život kao život. Uvijek je kao neki prelijepi san, koji , samo ponekad, nosi neke velove koji mirišu na tugu.
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce muti
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila
****
Prevod nježne pjesme Lare Fabijan
Volim te
Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao
Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir
Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim
Opet sam te sinoć snio Luce ljubavi
zaljubljenim očima gledao
srce je uzdrhtalo
Milovao tvoje zlaćane uvojke
mladošću tvojom svijetle
Tako si lijepa i svježa
i smješiš mi se sa odra
nepomična
U ruci tvojoj djevičanske ljubičice
još uvijek na našu ljubav mirišu
Zašto me nebo plavo beskrajno
u oku tvome oprostom rosi
suzo mila
Ponekad
nekako
se sve posloži
i ljubav i tuga
i lijep sniježni dan
početkom proljeća
i sjećanja.
raspoloženje odiše elegijom
onom umilnom
plemenitom da Srce hoće da odleti.
znalo bi ono kamo
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlica nije
ne pomaže mu ni violine
ni klavir
gitaru bi da sa sobom nosi
jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci preliše u akorde
najdražeg tanga Srcu mome
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
bojažljivo
korak po korak
prilazi Grlici miloj
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi suze vlaže oči
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo dekor
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
kada u vazduhu dodir gori
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni i tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti što sjećanja na nas nosi
i daj prestani mi lise rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišće me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci ruci…
o Srca moja moja…
Ima dobrih ljudi
ništa ne išću
a godina nakupe
Ima dobrih ljudi
nakupe godina
a ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
u srcu sve Male Princeze nose
a odrastu
Ima dobrih ljudi
ne znamo gdje su
a još uvijek ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
odrastu ktomu kamo su
a srca Malim Princezama prinose
Ima dobrih ljudi
skrivaju se
a neuki pitaju zašto
Ima dobrih ljudi
skrivaju Malog Princa
a to ih boli
Ima dobrih ljudi
srcima nude dom
a Grlice skršenih su krila
Ima dobrih ljudi
a neuki ubijaju
Male princeze i Princa Malog