Brojevi

 

Vi milsite da šeset šest oliti  šesetšest nije okrugao broj. Na volju vam.

Šestica je broj okrugao kao trudna žena.

Vama trudnice nisu okrugle?

Baš ste levati, ili u najmanju ruku  čudni insani.

 

Joj ,mile naše trudnice.

Hem lijepe, hem punačke , hem okrugle ko  Viljamovke.

Ma nije nam naum pala viljamovka radi rakije. Jok , nikako.

 

Nego radi krušaka

Naravno onih rumenih, zdravih i oblih. Merak ih pomilovati po stomaku.

Trudnice , dabome.

Ne kruške. One su za havljanje ili za kazana. I što ste zapeli za viljamovku.

Ko da nema drugih rakijetina.

 

Ima rakije i od šljive, i od duda, i kukurza, višnjevače, čak i jabuke.

Neki su  pokušali praviti brlju  i od tikvenjače i krompira.

Ništa, tankosava.

A neki pamtnjakovići pokušali jagode nagovoriti da se pretvore u rakiju.

Ono mere, ali skuplja pita  no tepsija. I mora se namah piti. Lako kvarljiva roba.

Isto ko ulične  prodavačice. Naravno cvijeća, a šta ste vi mislili.

Kažu neke ženske prodaju rakiju na trotoraru. Mere bit da bidne, ali mi ne nalećesmo na take

žemske.

 

Insan ko insan, samo što nije hajvan, a svakako je gori od hajvana.

Počeli dumati od čega se sve rakija može praviti.

Samo što nisu počeli peći rakiju sirnicu ili burek rakiju kazaniti.

Kontaju pite se peku isto ko rakija. A nikako nije isto.

Evo na primjer pite se peku u tepsiijama i rerni od špahreta. Najbolji je fijaker.

Normalno ne onaj sa konjima. Taj je za trudnice i lijenštine.

A od rakije u fijakeru niko ne bi hajra imao. Ne onom sa konjima.

Fijaker sa konjima je za konje.

 

A nekima , jopet ,brlja draža od svih pita. Ili bilo kakvog ića.

Čak ni vodu ne begenišu. Ni za kupanje.

Njih ćete lako prepoznati. Suhi ko ljeskova grana usred zime na minus četeres.

I modri, haman ko ledenjak sa Antartike.
Kako ne bi bili modri?

Rakija im udari ili na jetru ili na bubrege. I jene i druge.

Koincidencija. Crna i bijela đigerica. Crni i bijeli bubrezi.

Specijaliteti za meze. Nećemo širit priču.

I oni modri se naglo  istope. Valjda i njih zahvatilo ovo globalbno zatopljavanje.

Pa kopne ko jetre i bubrezi natopljeni u čisti alkohol, a mere i u  formaldehid.

Što bi poete rekle:

-Zlo se zlim vraća.

U prevodu vilijamka i žena nemaju nikakve veze. Osim što su oble, rumene, sočne, jedre,

slatke…

Vako se može čitav dan , a bome i obnoć. Bolje prestati dok je vakat. Ima se pametnijeg posla sa ženama raditi.

Ha, šta vi mislite!

Jel’ ova dobra?

 


												

Sarajevski Avlijaner (Canis Mahalis Vulgaris)

Canis Mahalis Vulgaris pozantiji kao Sarajevski Avlijaner je križanac mužjaka i ženke koji u sebi imaju gene nebrojeno mnogo najplemenitijih pasmina pasa, plus vuka i vrlo moguće (figurativno) konja. To se uveliko odrazilo na njegov plemeniti, miroljubivi karakter , ali i psihofizičke osobine.

Svaštojed koji se hrani biranom hranom , naročitim jelima iz restorana , dječije užine i bogate domaće kuhinje. Količinski jede kao svaki ratnik , najmanje vuk ili konj.Znači dnevno pojede kao dvije-tri prosječne pobjegulje na socijalnoj pomoći. Ali iz nekog razloga je solidno uhranjen i vrlo je ugodnog izgleda,za razliku grebatorskih tipova , hijena i lešinara, koji se uvijek ujedinjuju u žurkatu na akrepite.

Avlijanerovi nervi imaju nerve , a ovi svoje nerve sa nervnim produžecima, tako da je neustrašiv ratnik premazan svim mastima , ali tih , miran i povučen ko neki umjetnik ili barem slikar. Ako ga zli ljudi , šintori i ostala ljudska bagra ne ubiju ( a uglavnom ne uspiju) dok je štenac ,ne moš mu dlake odbiti. Briljantnog uma i konjskih bijelih bubrega vrlo je umiljat i skroman , jer zna da bahatost , kokodakanje, vehto eksponiranje i isporazno bubanje u prsa ubijaju ljudskost. Preživi sve bune i bunice. O ratovima ni habera . Sviko da zlo razgrće i sahranjuje.

Preležavši sve bolesti u djetinjstvu , uz dječiju i žensku ljubav postaje vjeran i nezamjenjiv pratilac i čuvar doma , časti , žena i djece. Voli žene i djecu , no nema nikakvo povjerenje u većinu pripadnika “muškog” roda . Iskustvo mu govori da mu žele zlo granatama, petardama, šupljim topovskim udarima, kamenjem i halabukom. Sve sama pogan, bombaši , prepisivači, ublehe, pederi , šintori , silovatelji , ubice…

Ispod Starog mosta, Vrela Bosne, na Bembaši ili Darivi, Canis Mahalis Vulgaris sa sličnim Mahalis jaranus Sarajlikus pijucka meku šljivu maksuziju, poneki lozu, kurvoazije il’ klipaču, uz mezetluke koje obično Emina , Koštana il’ Fazila spremaju. A bome ni Sofki ni Jeli leli Jeleni il’ Mariji Magdaleni mane nema

Ničega, osim Boga Milostivog , se ne boji i uvijek ležerno i ponosno ide sredinom džade, da ga što'ne satare. Saburu sviklom nigdje mu se ne žuri.

Rahatluka nigdje kraju nema.

Mujo i Suljo , a Fata i Suljaginca

Mi volimo naše bajate viceve pa im malo kuveta uvaliti, u oblandu zaviti i narodu pred nos natakariti.A znamo i dva vica,ponekad i više  u jedan natandariti.Ovaj je dvo'k'ratni.

Dosadilo Muji Fatu ganjat ,jer nemože radit i ganjat koliko to Fati  treba. A i malo obajatila. Njoj treba trideset šest sati na dan za te stvari. Za ostale samo satak i sedam za spavanje,može i manje ako je prisvrbi.

Lako njoj; ona pitu  očas suče i počisti ono malo peksinluka po kući i besposleno   sa komšinicama kafu ispija i olajava. To se u pučanstvu kaže trač.

Muški dio pučanstva među sobom kažu smrad.

A žene , jašta će,  nego o anamo onom i kako poboljšati anamo ono, jer ih anamo one stalno svrbe. Toliko svrbe da se živo čeljade ne mere istrpiti. Samo smišljaju kako poboljšat šiltetli i dušekli  uslužnu djelatnost svojih muževa.

Žali se Fata  Suljaginci:

-Onaj moj sve tanji, a mene sve više svrbi, ne znam živa šta ću. Il’ se prihvatio  kakve raspuštenice ili udovice, pa ne može i mene i nju na pravi put izvesti ili mu taki vakat došo, pa mu jao, ti ga  meni pao. Kako ti, bona, deveraš anamo one stvari.

-Nemam ti ja , kono nikakvijeh  devera sa tim stvarima. Kad mi se prisnije, ja se ispred Sulje u anteriji  natandarim i samo ga pitam:

-Šta ti mili moj misliš o novom svjetskom poretku?

-Jebe mi se.

-I meni najdraži moj.

I mi se zveknemu. Po više puta, kad god mi ćeif pane ili me jednostavno zasvrbi.  A nekad samo reda radi ili radi probe, da nijesmo možda zaboravili kako se to radi.

-A jeli bona uvijek na isto pitanje pada?

-U biti nije važno kako formulušem pitanje, bitno je da se pomene  politika i on ko oro spreman;  i on i oro mu. A nekad je slavuj.  U neko doba počinje da pjeva

-I vazda uspijeva?

-Garant jedan kroz jedan, sto jedan posto.

Vrnu se Fata kući; nagizda se, anteriju iz ruha izvuče, natakari je , malo bakama i ružice na lice nabaci, surme na oči pristavi , malo šanela šanelne i gdi triba i gdi ne triba i pravac pred Muju.

On  se zagledo u haber slikičnu kutiju, tamo se neki dunjaluci krhaju; i nešto zamišljeno duma.

-Mili moj šta ti misliš o novom svjetskom poretku?

-Boli me crveni fesić.

Šta će jadna Fata uze cigar sa hastala i popuši ga. Mujo ni habera , niti se rumeni. Ne vidi ljepotu što se ispod anterije prelijeva.

Što bi Deba reko i mrtvac bi se digo da kresne… Šibicu ubacujemo mi , ne damo da završi rečenicu, garant bi nešto bezobrazno lano. Taki je on.

Usta Mujo pa na vrata. Gdje ćeš u ovaj vakat, pita ga Fata . Boli te anamo ona gdje ću ja. Nisi mi ti  ni sup ni mup da ti teftišim, odoh kod Sulje.

I stvarno ode kod Sulje. Zapališe po cigar trznuše po gutljaj iz čokanjčeta pa se jadani Mojo žali.

– Kaharli sam ti bolan Suljo.

-Što za ime svete Ane šćemlijice, dragi komšo?

-Odakle ti znaš za Hanu?

-Koja te Hana sad spopala ?

-Ma ima jedna Hana,  zovu je Ana u crnim haljinama ,ne znam jeli raspuštenica ili udovica. A more biti i obadvoje:  Koliko ganja i išče anamo onog za dvije osobe je malo.

-Ma nije bolan ni raspušćenica ni udovica, nego nifomanka. I mene bolan na crninu navukla  i ja ko bekan lego na štos i na nju. Sreća u to vrijeme  ova moja  u banji bila, liječila neke ženske boljke, anamo one.

-Nema veze da je i lezibejka,  ja zatarabio a i godi mi. Taze je i po vazdan mi ugađa.

-Pa što si kaharli bolan Mujo? Hem Ana krasotica ti na takar blećka  sjeda , hem Fata ljepotica takar išče. Šta ćeš bolan više od života tražit?

-Nemoj me i Suljo još i ti taslačiti . Ne mre čovjek dvadeset četiri  puta na dan i lijevo i desno i  ipravo kod jedne; pa  namah dvadeset četiri puta i gore i dole i ukrivu i u  sridu kod druge. Ne mre to čovjek više durat. Bojim se ofaliću. A kad insan ofali, eto ti namah i riknjave.

-Što se nekad ne vadiš da te boli  glava ili nisi raspoložen.

-Pravim se ja, ali blesan nema mozga pa me ne sluša. Ha vidi golo žensko , on poludi digne se i skače ko budala kad dere novinu, i šta ću ja  nego za pjevcem.

-A što ti ne bi reko onoj Hani ; taka i taka stvar, ohani malo, moram se Fate kutarisati . Nemoj joj reći da sam ti ja preoručio da Fatu pripaziš četeres devet puta na dan. Radi uroka i pedeset ako zaišće. Garant nema Fate za trideset dana. Riknjava načisto.

-Ima da prhne na nebo ko grlica onog blentovije Dobrog . Njemu svako malo neka grlica  prhne ka nebu. Deba mu se iza leđa smije i kaže pr'nu u fenjer.

Ima ova Suljina pamet nekog smisla, konta Mujo.

Ima ko u Debe pamet,  konta autor , da vrati milo za drago.

Suljo pravac do Haninih vrata. Ona ga zove da uđe, on neće zna ako uđe do jutra će ulaziti. Kaže joj taka je i taka stvar i brže kući, fes mu se nešto krivi.

I tako Mujo i Fata  boj teški vodili. Čitav komšiluk nije mogo spavati. Obnoć vriska, cika , ganjanje i joj, mamo mamice zapomaganje , po pedeset puta. Preko dana Fata pjeva, sve se ori ; joj mamo mamice, isto pedeset puta.

Reciprocitet  reko bi Oma.

Vidi Suljo nema mu havera, pa dvadeset deveti dan kod njega  da izvidi stvar. Tamo situacija ‘vaka:

Na pendžeru Fata stoji , staklo pere i takare broji. Rumena ko bulka, razdragano i veselo cvrkuće  i pjevuši: Joj mamo mamice. Milina ju čuti. U dvorištu svo cvijeće zablistalo, proljepšalo se i promirisalo; nalik  Fati.

Mujo sav u ritama, ublijedio , ofalio , upola ga nema; strahota jedna,  boli glava. Modri kolutovi umjesto očiju, pravi meit ena na enu, šenkrat plaho i još gore. U ruci eno kiselico i tespihe broji i u Fatu pogledava.

Suljo pita :

-Kako sa zdravljem?

Meit jedva čujno progovara, blagi smješak , ko da se smrt kezi, samo dušu što ne ispusti:

-Nikad bolje, evo sutra će biti tries dana, a ona jadnica ništa ne sluti. Vidi je pjeva ko ona ptica  što umire pjevajući. I ne zna da će sutra umirijeti. Jadna ona , nekako mi je ža’.

Suljo ni jedne ne progovara i ode. Sve klima glavom i mozga:

-Ovdje nešto ne štima; neko je pobrko stvari. Neko se zlo sprema i slegnu ramenima. Kući ga Suljaginca pita kako je Mujo, on kratko.

Jebe mi se ,ko mu je kriv.

Suljaginca ko Suljaginca, ne zna propustit ni jednu takvu finu riječ. Nije luda, malo je lijepih riječi na ovom dunjaluku. Nema veze što ga ništa u vezi politike nije pitala. Nije blentača ili pizdunka  da se buni. Poklonjenom  jahanju  se ne gleda u zube , već malo niže i još niže.

Sutra im javiše :

-Umro Mujo.

Znao Suljo , nije mu Mujo izgledao svježe.

Naravoučenije : Svako ima svoga Debu za jarana  i grlicu za…

I pad je let.

Riknjava je zagarantovana/ Igrokaz na dan 26. Januar

Danas je Ponedeljak  26. Januar / Siječanj 2026. godine.  Vrlo interesantno , čudo jedno , ma pravo proviđenje , istovremeno je i  26 – ti dan  2026. ljeta , računato po čoviječijem sinu , drvodelji Ješui Hanocriju . Sasvim izvjesno. I jedno i drugo.

Kad bi vam rekli da do kraja godine imate čoškastih  340 dana ,ne bi nam vjerovali, garantovano.

Donekle ste u pravu  , ali nismo mi krivci ako neko od vas nema toliko dana do kraja godine.

Tako vam se potrefilo.

Samo , molimo vas, nemojte nikada željeti nekom drugom da mu nema toliko dana do isteka ove sunčane 2026. godine.

Mere vam se o glavu obiti.

Znate onu narodnu :

Ko kome krade sunce ,zemlju  ili vreće sa zaltom , strefiće ga nepamet kad tad.

I tada riknjava.

I mi ćemo biti krivi što smo loše projektovali da ova godina ima 365 dana.

A njima usfalilo dana , i života na ovom dunjaluku.

E na onom, to je već druga prića.

Neće im tamo biti,ni sunca ni mjeseca.

Ali plametećeg  ognja i te kako . Non stop .

I ne može se reći od 00-24 h. Već  zanavik.

Nije tamo dragstor, već pržun.

Što bi rekle poete rekle:

-Svaka razrooka fukara  ima tone oraha u džepu.

U prevodu:

-Ne berite zelene voćke i vreće sa narodskim blagom.

Njegoš nenajavljen ušeto u Debine snove

 

Svaka noć Debina  savjest  odleprša tužna i zamišljena.Pomišlja da se više ne vrati.Puno je bola na ovom dunjaluku.Svake večeri sve veća bol pristiže.

Previše boli pritišće ovaj svijet.Ne može se to više podnijeti.Ljudi zaboravljaju da je Plava planeta nakrhkija  zvjezdica u Univerzumu.I najedinstvenija.

Sabah se preplašeno probija, hiljadu ezana šapuće da usnulu djecu na ljuljašci ne probudi.

Deba  se naslonio na krvavi dovratak , usnio utvrdo i  sanja.

Lagan je ko perce, i još lakši. Nadvio se nad Bjelave ko kobac i gleda koke kako guzovima tandaraju,grudi im se uzbibale,kosa zalepršala,jure na posao.Neke vala i sa posla.

I tako leti on  ,došo do na po Điđikovca ,pred kapiju Velikog parka. Ustremio se na jednu plahu kokaru, samo što je nije spičio i  jamio .Pomišlja ,samo što ne leti perje, kad jedan glas odnekud sa visine prozbori:

-Deba , najdeblji molim te ne penji se na konja ili na cigančicu najebo si ko žuti. Ko bi gori sad bi doli. Ko bi doli gori pristaje.

Deba konta ,otkad se to Njegoš njemu javlja. Njih dvojica smrtni neprijateli još od kako ga ovaj istraživo,a nije mu mogo dohakati.Ni rodu njegovom.

A on, evo leti po Bjelavama živ i zdrav i pomalo ili po puno takari, što onaj vehti jado nije znao , ni umio. Nikad anamo onu stvar probo nije, a ni okusio. Kod njega žene njegove vjere , u onom vaktu tuknule, nisu se podugo kupale.Ali nije zbog toga Njegoš posto i osto hadum .Malo stisneš nos i tuti-fruti.Debin recept.Njegoša nisu interesovale žene.Hadum , amere bit i tetkica bio.

Jedna baba Vidna pod stare išla na Ribnicu prtljačom mlatit haljinke. Mlati i olajava, a nebo kažnjava. Jedan krš joj se izmakne ispod nogu i ona zarovi u plićak na leđa i poče zapomagati; kuku lele poturčih se. Nisam se u životu okupala i sada predsmrt da postanem turkinja. Joj jadi moji, kuku meni ljudi pomagajte. Zov'te popu da mi pomast da.

Jedna Lepava Mušović, ništa u rodu bosanskim Mušovićima, otišla u jameriku na turneju. Tamo naglo zahladilo, zove Lepu Lukić zabrinuta majka ,rano jedne subotu ujutro.

-Ćero nemoj da bi se ku'pala u ovi mrzli vakat.

Lepa joj odgovor šilje:

-Neću majko ,nisam luda. Će se kupam u drugu surbotu. (Ovo objavljeno u minimaxu.)

Ima ljudi i neljudi,Tako je uvijek bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Takav je svijet.

Deba se osvrno na Njegoša. Zaboravio da sanja i namah zaboravio da leti.Normalno , kazna za glupost je jedno bolno  hek o asfalt. Zaboljelo ga heknuće kod da ga valjak gazi…

Ono o suRboti ćemo  namah,malo pošljen,dok ispravimo ono Debino hek.Mučko i ničim izazvano Hek. Mislimo da je tu  sudjelovala čista ljubomora .

O tome kako je Deba Hekno i šta je bilo poslije ćemo neki drugi put.Otegnuta priča i  Deba samo što  nije otegnuo papke.

Deba malo zašo u godine , pa razmišlja da ništa nije kao prije.Evo moro se dogovoriti sa Mikom,da se takar mere desiti samo danima u mojima obitava slovo r .Ono  fonetički „er“, Debi je sada bilo  sasvim bez smisla.Sa er se završava riječ Lipcaner,što je  on ko biva posto. Jer tri puta hevtično nije kakav takar za njega ;nekad bio.Danas,šta je tu je.

Eh ,nekada. Sa er počinje ergela. On pastuh Lipicaner,jedan jedini. A pun i ubitačan ko ergela konjina.Joj,šta se moglo tada…

I dok mu   kroz blentoviju proljeću iskre nekadašnjih džidži- midži đardina ,on osjeti da buja i zove Mirjanu:

-Dušo jel danas suRbota.

-Dušo mila,ogovor je dogovor.Jeste ,Lipcanere moj Lipicanerski. Čak mislim da je suRRRRRbota.Sutra će biti nedRRRRRelja,pa ponedeRRRRRljak.Pa onda idu naši dani,pa petRRRRRak i opet suRRRRRbota.Sve dok nam se ne zamanta.Nego hajmo to sve dušo obaviti i zakukuljiti u današnju surrrbotu.Ko zna šta nmože sutra biri.Mo'š ti jal slučajno ,jal namjerno roštilj razbaciti, pa ti se anamo onaj na njega nalaktiti i eto belaja.

Ne ulazimo u detaljisanja koliko se rRRRRazbijanja desilo i roštilja nabacilo.To je već intima.A intima je svetinja.

 


												

Preživčari

U Blekijevom pojmovniku sigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ. Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto: šta ćemo,kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Naš narod je fin.U svijetu te individue nazivaju žderonje.

Inače ,riječ preživčari ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi,kao svi kojima je istina primarna,navodimo neka obrazloženja.

Stari rimljani su najveći preživćari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su njihovi čuveni oratori. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima. Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije.Normalno oni bogati.Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe.Dakle kod rimljana je preživčarski pir uključivao:izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica.

Čari sofre su tamanili uz muziku,ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, pa jeli i ponovo malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno ,pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari,Briti,Goti ,Germani i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom.Na to ih tjerala milenijska glad,pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso,samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati.Ako nema hajvanskog dobro je i insansko.Nisu se libili okrenuti insanski ražanj.Jok,nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali,pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere,on povrati,otkunja,pa ponovo.I tako sve dok im krv ne provri pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one nenormalne;one koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Tada se to prozvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu.Ima li to nekog smisla ne znamo.Neki drugi put ćemo navratiti kod Blekija.

Tada se ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru.Naivna bila; vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle proturivši hin bogatim rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali,proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno,tu se objašnjenje završava ,kao i naše pisanje o njimu.


												

Danas je Svjetski dan smijeha

*

Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.

Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.

U inat njima mi ćemo se smijati svaki nam od Boga milostivog  poklonjeni dan.

I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,

već kao djeca po 300 put obdan.

Pametna su djeca.

Samo bi se igrala i smijala.

A to je svrha života.

A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.

Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.

U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.

**

Riknuti ili crknuti pitanje je sad?

Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.

-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.

-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu?

-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?

-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.

-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.

-More bolan ,može ali to nije za nas.

-Zašto nije za nas?

-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?

-Ja ne mislim riknut.

-Znam, ti ćeš crknut.

-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?

-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.

-Kako znaš?

-Fino znam.

-Hajde raci mi ako znaš!

-Ja ti neću dati da rikneš.

-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?

-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.

-Kako znaš da on nece crknuti?

-Jednostavno.

-Kako jednostavno?

-Fino,jednostavno zato što će riknuti.

-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?

-Šta Mojsije!

-Hoće li on riknuti?

-Neće.

-Znači on će crknuti.

-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.

-Ne mora.

-Kako ne mora?

-Jednostavno.

-Šta je tu jednostavno.?

-Sve,on će krepat.

-Kako znaš blentovijo sveznajuća?

-Jednostavno znam.

-Kod tebe sve nešto jednostavno.

-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.

-Zašto?

-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.

Debi se namah prosvjetlilo.

-Mojsije,kako ćeš krepati?

-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.

-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.

-I ti njemu vjeruješ.

-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.

-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?

-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.

-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.

Ubacuje se Lenji ponovo u igru.

-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.

-Kako znaš?

-Jer ti je Mojsije malo prije rekao.

Deba se okreće Mojsiju…

Zagrmiše basovi.To je Mojsijev kod: manite se šuplje priče.

Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.

I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.

Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.

I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.

Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.


												

Novogodišnji igrokaz oliti rezime

Smjena stađuna oliti vakata

 

    

Novogodišnje slavlje

Iskrice zimskog jutra

Danas je  01. Januar / Siječanj 2020.  godine.

Nekome je čet rtak , nekom nedelja , a nekom 30. februar . Sve zavisi od trpeze .

Nekom se posrećilo, nekom nije. A jopet nekoga glava boli, raspada se. Da nije Bosanska, navikla na sve, kao da je od mramora, čo'ek bi rikno, načisto.

A ipak, sve zavisi od konzumacije. Ako je bila skupa, ništa se tu ne može učiniti . Otišla lova, anamo onaj jao pao; dabome takulin , na niske grane.

Ona otišla se godina rasplakala k'o svaka stara godina.U 00 00 časova , u onaj statični tren poljubaca i čestitanja , predala žezlo i krunu novoj misici. I ode u mirovinu.Historija će suditi; jal zasluženu, jal beternu.

Jal za škarta po individualnim učincima. Ti su vrlo takarli i vrlo pogubni. Mnoga je ljubav zaplakala i otišla sa Starom damom.

Ne znamo šta da kažemo!?

Malo smo zabrinuti.

Smjena godina na ovakav način nije nikakav fol. Doleti ta Nova godina nenajavljena. rekoše nam da smo blečci. 365 dana se ona najavljuje , a mi iznenađeni.

Nismo blečci , samo hoćemo reći novu misicu ne poznajemo.

Mogu nam uvaliti šta žele.

Može se neka stara, beternija, prerušiti i doći da nas tandara i da nam ne da disati . Čuli smo ima taj neki liftting .Mi mislili to je inženjer za lift ili lift specijalno za injženjera, ali nije. Time se lice i šta ti mi znamo (joj,kuku levatima), još može srediti da bude ko novo.

Kažu i onamo ona, bušna ko cjedaljka ili još bušnija od sindžira, se popišmani i neće da se buši i postane ko nova. Ali dotična ne mere više piškiti ko iz lavora, već na slamćicu. Sve nam je jasno, osim ovo na slamčicu. Ako je ko nova kuda je proture.

Valjale bi Ujedinjene nacije donijeti neku vehtu rezoluciju, sa uslovima za natječaj za Novu godine. Nabrojati uslove kake samo oni znaju. Cifrasto, zakukuljeno, zamumuljeno i nedjelotvorno, da to ni pas sa maslom kao i obično ne bi pomiriso, a kamoli svario.

Recimo vako:

Aplikacija za novu misicu te i te godine, da se ta i ta, taka i taka, mere prijaviti samo ako ispunjava ove i one uslove, na onaj ili ovaj način. Svaka korektura i nedosljednost u CV se ne toleriše. Ukoliko dotična ima mitološke kvalifikacije , beterni CV se prihvaća. I nema nadogradnje himena. Il je bušna , il ‘ se jemala takariti sa generalnim sekretarom , ako nije prije toga sa vaskolikom CIA.

Kako sada nema nacističkih ratnih zločina, za sekretare UN bi trebalo početi birati ratne zločinace iz Ruande , Srbije,Hrvatske , Crvenih Kmera ili nekih nižih demokrata. Ista fela.

( Međutim, kandidatkinje se namah pobunile a da ni jedna nije poslala CV.

Kažu , taki koje vi predlažete su jal pederi, jal hadumi , a mere bit da bidne i sveštena lica ili pretile razrooke fukare. A to mu na isto izađe. Ni jedan ne može potrefiti anamo onu, ako su ikad i čuli za nju. O muškim loknicama i gospojicama nećemo ni trošiti riječi.Njima smo namijenili nove Sodome i Gomora,kao i ovim nabrojanim. )

Mitološka kvalifikacija nema nikakve veze sa hostorijom i guslama,već isključivo sa penezi oliti petro dolarom.

Kada se kandidatkinje prijave organizuju se demonstracije.

Nije boni ulične ili guslarske, oliti prangijske, nego demonstracije u smislu predstavljanja.

Vi bi se namah bunili , a godina nije ni izabrana.

Nije ni čudo što UN nema povjerenje u pučanstvo. Zbog nepovjerenja  ne radi u njegovom interersu.

E , heto vam, sad. Samo se vi bunite.

Kako se velike sile sa pravom veta nikad ne bune. Oni samo veto ili zapret stave i gotova priče. Onda se međusobno lijepo dogovore uz flašu kurvoazijea, podijele interese , klepe svu moguću lovu i to je to.

Mi se pitali zašto se kurvoazije ne zove Žestoki Dry Red Black Afrokurvoazije. Tako bi se svi potamanjeni narodi našli u bjelačkom mraku od pića. Kad ima Red Bul, Black Daniel i Bik Koji Sjedi zašto ne bi imala i Mehka Crvena Crnoafrička Kurva Azije. U jednom imenu pobrojani svi potamanjeni i tamanjeni narodi i oni koji se i dalje tamane.

Ovi mali , se samo nešto bune i demonstriraju, na terorizam pozivaju. Zato ovi disciplinovaniji, koji imaju veto umjesto žezla, moraju biti malo oštriji. Ako treba ,valja nekoga i ubiti ili silovati, za nauk onim drugim, da ne dižu prašini.Nije bitna masovnost.Ono bolje se plaća , ako je masovnije.

Eto kakvi smo vam mi. Bira UN misicu, a mi našli tabiriti politiku. Izvinjavamoi se, mlogo se izvinjavamo.

Mi , čim pomislimo na žestoko a ljuto, na umj nam pane jal đardin , jal znate već šta. Nekome se posreći da mu je žena takva i još plaho voli surbote. Ne one koje su prošle, već ove nadolazeće. I kod žena je svaki dan surbota, ili bi htjele da bude.

Kad bi se formalizmi ispunili, cjelokupno svitsko pučanstvo glasa i nema veta i zapreta.

I tako izaberu novu godinu koja je:

-Mlada i prelijepa,visoka i stamena ,vesela i muzikalna, manje takarli , ali voli takar iznad svega, kako to misici dolikuje.

-Pametna,obrazovana,inteligentna ,snažna i snalažljiva.

–Obavezno mora biti Vila koja ima nekoliko čarobnih štapića ili Anđelica velike moći.

Ovako na papiru to idealno zvuči.

Ali ovi veliki , kaki su , imaju tehnologiju u malom prstu. Ubacili bi neku baju i opet bi izabrali neku opajdaru po svom nacrtu.

Dakle nemamo šanse da izaberemo godinu po svom izboru. Možemo: ili pjevati borbene pjesme ili ne pjevati borbene pjesme. Nema treće solucije.

Pitate zašto pjevati borbene pjesme?

Ko pjeva zlo ne misli!

Postoji jedan tračak nade,da godina bude po našem izboru. Recimo da se veliki zabave o svom jadu.

Kako , pitate vi.

Evo ovako crtamo mi:

Jel sve svete knjige pišu o uništenju silnika , pogana, bogohulnika , zločinaca , pederčina i njihovih jataka?

Pišu.

Jesu li uništeni, Nojev narod,faraon,sodoma i gomora, zemlja Mu, Atlantida, Babilon, Grci, Izrailjci, Perzijanci, Rimljani, Turci, Španci, Briti, Rusi, Staljin,Mao,Sadam,Gadafi i slični? Neki su se sami ubili – one sije  kukavice.

A recimo,jesu li Velikokroati i Velikosrbalji se pritajili ko svi grmalji. Ali kad tad.

Jesu , a nisu.

Red za pržun  niko ne može izbjeći.

Šta nam je ostalo. protzabirit?

Još samo glavne bogohulne kolovođe / golovođe Vatikan i SAD.

Za Vatikan se ne brinemo,on se sam urušava, ide na ruku Nostradamusovim proročanstvima i zavještanju iz Fatime.Ne mogu oni ništa sakriti. Ako misle da nisu upoznali svijet sa pismenijem iz Fatime, nikako ne znači da se ono neće obistiniti.

2056 ili 2o65. godine. papir se malo zamrljo pa nam izvor nije siguran u godinu.

Dakle ostale su samo SAD.

A SAD imaju: Tihi i Atlanski okean,cunamije, Jelstounske mega vulkane, ,rasjede,tornada i još mnogo prirodnih ljepota i sila. A i sa neba ponekad nešto hekne, dritou Ameriku. Pitajte diniosauruse.

Nebo je uvijek znalo riješiti probleme nevinih i odvojiti ih od silnika i iskvarenih ljudi. Ovi potonji i ne vide, ali je razdvajanje počelo. A i nisu neki ljudi. Prije bi se reklo neljudi.

Poslije razdvajanja dolazi samo jedno , joj , sa ili bez : mamo mamice.

Što bi poete rekle:

Kuku kukavicama sinjim

U prevodu:

Ipak će pučanstvu jednom svanuti , svanuti svanuti …

Naravoučenije:

Pazite s kim tikve sadite. Mogle bi vam se o glavu obiti .

   

Ko se štuka taj zlo ne misli
















 

 

I tako , rađaju se i odlaze ljudi.

Ko im kriv što se rađaju?

Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.

A šta je prije pamtivijeka bilo?

Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju se me mreš počešati. Ono moš je'nom i nogatrans.

Hvala Pramajci. Za vjeke vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka  u takar uvalila . Mora žensko zasvrbjeti; sad pa sad.

Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna.

Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se  češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.

Što bi poete rekle:

-Ko se štuka taj zlo ne misli.

U prevodu :

Ne budite ribolovci. Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti. A mere bit da bidne odavriječiti. A jope’ neki vole crknuti. A jema ih pa krepaju. A na priliku i nepriliku ima ih …hej mahalašu , curik , doklen više nabrajalice, skrati malo.

Jednostavno da jednostavnije ne mre biti : štuko se il ne štuko isto vam se piše , ima  te, pa te očas  nema – i to ti je to! Pa vi vidite šta vam je raditi. I nema tu ture jazije , hoš – neš , već kako ti u zvijezdama zapisano (merel vako) .

Joj , što volim zvjezdice. I lambadu. Napose njen glagolski infinitiv.

Ih kaki ste. Nemojte biti na kraj srca! Ništa loše i bedasto ne mnijem . Mahalaš sam i samo izražavam zahvalnost što sam napućen šta mi je radit. I vako i nako.

 


												

Grmalj i Fićfirić

 

Proročka basna naroda Kahiva

 

Grmalj /Kapucin i  Drekavac /Fićfirić

U skoro neistraženim dubinama i širinama brazilske prašume, uz tokove Amoazona i njenih pritoka kreće se narod Kahiva. Ovi urođenici žive nomadskim životom svojih opredaka, loveći i sakupljajući plodove prirode. ” Civilizaciju ” izbjegavaju jer im nije donijela ništa dobro. Ipak kada se sretnu sa ljudima toliko su gostoljubivi da ne znaju za riječ rat. Nemaju ni riječ za smrt; kažu preseljenje, budući odlazak ili samo život na ljepšem svijetu.

Kahive nemaju stalne naseobine. Djeca prirode lutaju prašumama amazonije slijedeći njeno bilo. Ne znaju za alat, starke, novac ili bilo koje druge blagodati civilizacije. Povlače se sve dublje u bespuća prašuma, ali ni to nije dovoljno; “civilizacija” kao i uvijek uzima svoj danak. Kahivama prijeti izumirannje.

“Civilizacija” u svom razaračkom pohodu za profitom nije uspijela ili nije smatrala za potrebno da ih prouči. Utoliko bolje za Kahive. Lakonski : ” Urođenici su urođenici . ” Smisao je isti kao u one anglosaksonske izreke: “Samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac.” Nisu jadni anglosaksonci previše krivi, samo su slijedili opće smjernice kojima je Vatikan poučio i šanjolške, francuske, belgijske, njemačke, nizozemske i i sve ostale sljedbenike. Urođenici ih zovu : ” Oni grozni”.

Vatkanske opće smjernice su se proširile na sve što se kreće, pliva, migolji ili diše. Prerije, stepe, prašume, rijeke, jezera mora, okeani i ledena prostranstva, pingvini , svaki list, svaka mrva zemlje su skamenjeni svjedoci. Kameni spavači će biti probuđeni, smjestiti se na ugodnoj klupi svjedoka na dan svjedočenja i progovoriti o užasima pomora i pokolja.

I tada teško vama i teško. Bog sve vidi i sve zna, nagrađuje i kažnjava po djelima.

Koliko je poznato postoji više od 32 plemena ovog naroda dobro skrivenih u grmlju amazonskih guštara. Poslijednje njihovo pleme otkriveno 2011. god. slučajnim snimkama iz vazduha, ali im se poslije toga svaki uzgubio trag. Nazvano je Kavahiva. Možda je ovo njihova Basna.

Slučajni putnik, antropolog najviše zahvaljujući znakovnom jeziku zapamtio je, pa potom zabilježio ovu proročka i poučna basna jednog od plemena naroda Kahiva.
U govoru Kahiva nema riječi koja označava prošlost vać samo juče ili prije neki dan. Isto tako nema ni rijeći koja označava budućnost; kažu: poslije današnjeg dana ili samo poslije nekoliko dana. Zbog toga je teško utvrditi vrijeme nastanka basne; kao i vrijeme dešavanja radnje.

Priča u slobodnom prevodu bi trebala da glasi:

U jednom vremenu ,poslije nekoliko dana, zlo će se predstaviti u ljudskim likovima sličnim majmunima: Kapucineru i Drekavcu. Kapuciner je imao izgled pacolikog majmuna, a Drekavac majmunolikog pacova. Njih dvoje će nastaviti učvršćivanje puteva prethodnika, da bi obezbjedili što jača uporište za sljedbenike koji će pokuđati  konačno uništiti dobro.

Ta humanoidna stvorenja će imati jako,mnogo loše,nadasve zle osobine: Varanje, laganje, pljačkanje, krađa, papučarenje, tobožnji religijski konvertizam, licemjerja, konc logore, silovanja, mučenja, ubijanja…Lista za nedogled. Najogavnija karakteristika im je da će se njušiti kao zvijeri i duvati jedan drugom u sjedalice.Pošto u njih ne postoji rijeć pederluk ttu ogavnu ljudsku naviku čačkanka po tuđim govnima nisu mogli opisati.

Onog momenta kad je priča dala majmunima ljudske osobine postala je Basna i majmunima je, iz poštovanju prema životinjama malo izmjenila ime. Sada oni postaše samo Kapucin i Dreka.

Pacoliki majmun Kapucin je svoje zlo nanosio iz zasjede, duboko sakriven u visokim, brlozima zaglavljenim u močvarama i grmlju. Dakle Kapucinu se činilo da je bolje da sve radi potajice u svilenim rukavicama. Jedno vrijeme je živio u velikoj i bijeloj ,skoro napuštenoj , sablasnoj kući. Kuća je bila nastanjena avetima u bijelom.

Te sablasti su najviše voljele da u svojim rukama nose zapaljene krastove, puške i noževa. Kapucin ih se nije plašio, u njihovom se okruženju rodio i ti monstrumi su ga dresirali. Ni u bilo kom društvu društvu se nije plašio i nije se libio da sve radi savim otvoreno, samo se pravio da stvari radi tajno.

Majmunoliki pacov je oglašavao zlo koje to nije drečanjem i nijekanjem oglašavao zlo koje to jeste drekom. To je činio svakog dana. Kako je u odnosu dvojice bio podređen, oglašavanje je počinjao dolje iz svoje ulice u 1o sati. Kad bi mu Kapucin dozvolio da bude glavni, Dreka bi se popeo na brežuljak i drečiti je mogao u bilo koje vrijeme. Zapravo majmunoliki pacov Dreka je bio glasogovornik i slugan pacolikog majmuna Kapucina.

Dreka je stalno kaskao za Kapucinom opčinjen količinom zla i moći koju ovaj posjeduje. Zbog toga se činilo da pokušava da mu se uvuče u debelnjaču. Uvijek je bio užurban pa je izgledalo da je u brzini. Kapucin je jedva skrivao svoje gnušanje prema dreki, ali mu je bio potreban da svojom drekom zamagljuje stvari i da zajednički pacovare protiv dobra.

I pored silnih pokušaja utemeljenih na dokazanim lažima i stravičnim načinima demonstracije silazlo koje siju majmuni nikako da pobijedi. Možda zbog toga a i svojih ličnih osobina Kapucin i Dreka neće uspjeti u svom naumu, već će borbu prepustiti svojim nasljednicima nekim drugim Kapucinima i Drekama.

Borba dobra i zla će se dugo voditi sve većim intezitetom. Dok dobro ne pobjedi narod Kahiva neće imati mira, biće proganjani i uništavani, na ivici nestajanja. Tada će drvodelja izdeljati novu mnogo ljepšu i veću kolijeku i u miru otpočinuti.

Naravoučenije proročanstva južnoameričkih domorodaca je da će dobro uz pomoć Boga Milostivog na kraju pobijediti, ma kako to sporo, mučno i pogibeljno izgledalo.

I još se mole i nadaju da će to biti prije njihovog nestanka kojim im već ozbiljno prijete.

Neki poznavaoci svjetskih prilika i svjetskih kreatura uprli su prstom na imena, fizički izgled i vizuelno ponašanje Đorđa Buša i Tonija Blera.

Bolji poznavaoci su ukazali na neka druga ponašanja, stvarne ne mobing karakterne osobine i biografije, političko dejstvo i smrtonosne učinke koje su uzrokovali i počinili pomenuti anglosaksonaci. Također su postavili pitanje:

A tek šta su i šta bi radili za novac!

Meni pada na pamet vic o Muji i Sulji i o tome šta čovjek može učiniti za novac , ali vicevima nije mjesto u ovoj Basni.

Nikad nikad nismo bavili politikom i nismo obratili pažnju na spodobe koje ne poznajemo i kategorično odbijamo verziju u kojoj Basna ima veze sa Grmom i Drekom. Napominjemo svaka slučajana sličnost je nenamjerna.
Tek toliko da zadovoljimo znatiželju, uzansu objektivnost u pisanju i zbog toga što volimo imenične nepoznanice koji su ponekad pravi rebusi, pokušali smo dobiti bukvalna značenja imena:

-George Walker Bush ( zemljoradnik, šetač, grm = zemljoradnik šetajući grm? > grmalj?)

-Anthony Charles Lynton – Blair (drekavac ,dreka, drečanje, <rastrubiti, razvikati).

Obojica su bili članovi trilateralno komisije. To je ona podružnica Bildeberške grupe.

Buš je dobio predsjedničke izbore 2000.g. sa manjim brojem glasova od protu kandidata. Presudno, ponovljeno i posljednje brojanje glasova desilo se na Floridi gdje je guverner bio Bušov brat. Regularno? Nema dokaza.

Al Gor se nije htio ili nije smio žaliti! Čitav svijet je vidio da se radi o jednoglasnoj rokfelerovojskoj kooptaciji.

Lično nikad nisam vjerovao brojkama kojim “pobjednici” i oligarhija slove, slave i broje histoju.

Šef laburističke stranske naprasno je umro 1994.god. Slučajna smrt, srčani udar. Nema dokaza. Nešto drugo. Nije bitno dok postoji M5, M6 nili bilo koji M. Snimljen je i film pod nazivom Pozovi M radi ubistva. “Slučajno” iz trećeg ili četvrtog plana predsjedničku fotelju laburista je zaposjeo Toni. Poslije je zamjenio premijerskim prijestoljem, taman da se upari sa čovjekom sa manjkom glasova.

Oni nisu iznimke koje potvrđuju pravilo. To je uvijek bio jedan od koncepata za dolazak na vlast; u svim vremenima na svim stranama svijeta, čak i u urođeničkom svijetu.

Bin Laden im je druga poveznica. I njihova i Trilateralne komisije i Bilderberške grupe. Bušovi i Ladenovi su veliki prijatelji u tokovima transkontinentalnih oil-novčanih malverzacija, koje predvode Rokfeler sa bilderberzima i trilateralcima. Bin Ladena je CIA obučila i stvorila da radi za dobrobit svih. To je već druga tema.

Gdje su Buš, Rokfeler i Saudi Haram Co. udarali? Tamo gdje se ubacivao Bin Laden. Tamo gdje su kovačnice cijene nafte i na crvena polja maka gdje je Bin Laden ko’ fol boravio i bio nadzornik uzgoja.

Pred kraj frke sapunica o nafti, Bušu,R okfeleru i Bin Ladenu uskače u pomoć pajdo Toni. Blair je volio pružati zaklon, gostoprimstvo i sigurnost „teroristima” . Normalno sve ima svoju cijenu.

Antiratna aktivistica Cindy Sheenan :

“Ako vjerujete vijesti o najnovijoj smrti Osama Bin Ladena onda ste glupi.”

Saznali smo i da su žene u dogovoru sa crkvenim ocima natjerale da Buš i Bler promjene religiju. Dreka je postao Kapucin, a Kapucin neka druga Dreka. Kasnije je bilo teško pratiti ko je koje podreligije, što i nije bitno. Bitan je pokušaj da se za odrađeno bratski rasterete bremena anglosaksonaca i dio prebaci na katolike i metodiste. No o v o nije nebitno; svi dolaze iz iste:

Savletove akademije.

Pravi, prirodni prašumski majmuni drekavci i kapucineri ,na njihov nagovor i svi ostali majmuni; ignorišući među anglosaksoncima popularne Č.Darvinove postavke odrekoše se srodstva i bilo čega zajedničkog sa statistima koji nisu u prvom planu ove basne.

Iz pouzdanih izvora znamo da ni majmuni ni većina urođenika nisu čuli za Darvina i da zaista nemaju ništa protiv onih koji vjeruju u njih. Njima to odgovara. To znači da su majmuni rodili Buša I Blera.

Ipak ne želimo dalje istraživati i Basnu vezati za grm i dreku koje je povijest poslala na izvor Panka koji je bio odrednica mladosti i jednog i drugogo.

Basna to ne zasložuje. Basna urođenika se te dvojice, po sjedalici , jarana odavno odrekla,i njihovih istomišljenika.Ali je ostavila nauk i u svoju širinu smješta sve drkavce i kapucinere.

Evo ,recimo,u onom  Donaldu Trampu toliko gluposti,neljudskosti i zlobe ima da mu nije potreban pogančerski haver  , da bi bio glavni junak ovakve basne.

Moramo konsultovati Kahive da li imaju neku basnu prigodnu samo za glavate hablečine koji nisu bili prisutni kada je nebo djelilo razum i ljudskost.

Ovu Basnu nismo čuli iz prve ruke. Vjerovatno je prepiračana mnogo puta u svom putovanju do nas i izgubila dosta svoje konkretnosti i prirodnosti; glavnih odlika Urođenika. Ako se pisane knjige mogu mjenjati sa pričama je to lakše. Možda se poneka riječ izgubila ili promjenila značenje, dok je basna mijenjala vlasnike, ali vjerujemo da je zadržala osnovni smisao. Uglavnom zbog toga što malo ko obraća veliku pažnju na basne.

Mi smo basnu prenijeli kako onako kako smo je čuli ,shvatili i prihvatli.Na suprot “kolijevki civilizacije” mi se ne čudimo što ” primitivni ” narodi rađaju poučne basne iz kojih izvire razložna filozofija prirode i Univerzuma.

Ne čudim se što ” kolijevka civilizacije ” nikad nije shvatila ni ” urođeničku ” ,ni bilo čiju filozofijju koja izvire iz biti Univezuma.

Da je ” zapad ” išta shvatio ne bi činio to što čini. Niti urođenicima, niti bilo kome i čemu, čak ni vlastitim narodima.

Ono ostalo rđavo i zlo što dolazi sa drugih strana , rađa se kao odgovor ( nagovor ) na činjenje Zapada.
Uzrok i posljedica što bi rekli Kahiva urođenici.

Možda su oni u pravu,šta vi znate?

Ukoliko vas Basna dirne i zainteresujte se za mudrosti Kahiva ili nekih drugih uređenika proučite ih prije nego što nestanu. Poslije ih pustite na miru, nježni su, vaša znatiželja ih može za tren uništiti.

 

Dopisano

Basna je uvijek aktuelna .

Akteri se mjenjaju , motivacija .  diskurs , sižei pouka uvijek kroz vrijeme opstaju 

Trenuitno , glavni protagonisti su Tramp i Putin.