Sretan ti rođendan Sarajevo Grade čednosti,
rođeni grade moj.
Uh ,
valja nama preko rijeke.
Bosna zemlja Božije milosti sanja
Grad čednosti – Čežnja
Modra rijeka moje mladosti
Modra rijeka Ćežnja
No comments
Category Archives: Grad čednosti
Danas je Gradu čednosti rođendan
*
Pjesma dana
*
Bosna je zemlja Božije milosti
Zlaćano Sarajevo Grad čednosti
Sarajevo Grad čednosti u plamenu
Modra rijeka sanje
Danas je Četvrtak 6. April / Travanj 2023.
Dani ove godine se podjelili: ćao beli 95/ bonđorno ( nadamo se ) 270.
Danas je poseban dan.
Mada su nama svi dani posebni.
Ovaj je malkice, bogdice posebniji.
Jedan je od rođendana našemu gradu , Sarajevu.
Komunistički. Dat mu po oslobođenju od velikog nacionalfašističkog zla.
Bilo je mnogo rođenndana , jer je zlo dolazilo i dolazilo , ali uvijek odlazilo poraženo.
Vraćalo se odakle je došlo .
Paklu.
Sarajevo .
Vječni grad .
Grad čednosti.
Grad ljubavi.
Turci ga prozvaše Saraj ovasi – Sarajevsko polje.
Ovo polje vrlo brzo nestade , jer Grad je uvijek bio Grad.
Zapad / Vatikan ga nazva Vrh Bosanja – Vrh Bosne.
On je zaista i vrh Bosne , ali i nije,
Jer rekoše – Zbogom Bosno odoh u Sarajevo.
Sva se ljubav Bosanska slijeva u njega.
Neuki su svi oni koji kumuju rođenju gradu u srednjem vijeku.
Da li si ikad pomislili o starom Rimskom mostu?
Termama na obodu Saraj Ovasi!?
Da li su ikad pomislili na megalite iz neolita?
Na Rajske ljepote prapočecima darovane?
Sara jevo postoji od iskona u ovoj Bosni zemlju Božije milosti .
Pored nejga teče Modra rijeka , kojom Ljubav plovi od početka svijeta.
I sada smo tu . Svi zajedno .
Okupani suncem i ljubavlju , Božjom milošću.
Dođi čovjeće Dobri ,
dođi Putniče i hodočasniče ,
ovjde te od Iskona ,
od Ezela vakte čeka prijateljska ruka.
Samo ponesi čisto srce ,
i ovo podneblje će ti ozdraviti umornu dušu.
Takvi su vam ti –
da prostite ,
Bosna zemlja božije milosti ,
Modra rijeka
i
Grad čednosti !
Blaženi i umilni ,
puni snenosti i dobrote,
miline i ljepote.
U njima sa beharom ljubav cvijeta,
sve Modre rijeke milošću Božijom mirišu,
svi dani Molitvom i Ezanom slave Gospoda Jedinog.
Što bi poete rekle:
-Ljubav i Božja milost je sve što ovo podneblje ima i treba.
U prevodu:
-Nemojte brinuti . Nikako nemojte brinuti . Bog Ljubavi i Milosti je uz nas.
Sve što treba će se samo od sebe posložiti.
Psalam 135
Alelujah.
Hvalite ime Gospodnje,
hvalite ga ,sluge Gospodnje
koji ste u domu gospodnjem
u dvorištu doma Boga vašega!
Hvalite Gospoda, jer je Gospod dobar,
pjevajte imenu njegovom, jer je blago.
Jer Jakova izabra sebi Gospod,
izabra Izraela za naslijeđe svoje.
Ja znam da je Gospod velik
da je Gospod naš iznad svih bogova.
Sve što hoće,to Gospod tvori
na nebesima i na zemlji,
i u morima i u svim bezdanima.
Izvodi oblake od krajeva zemlje,
munje pušta ispred kiše
i izvodi vjetar iz riznica svojih.
On prvence u Egiptu pobi,
od čovjeka i od životinja;
On pokaza znake i čudesa usred tebe,Egipte,
na faraonu i na svim slugama njegovim.
Udari narode velike,
i kraljeve siklne pobi.
Siona kralja Amorejskoga,
i Oga,kealja vasanskoga
i sve kraljeve hananske,
i dade zemlju njihovu u nasljeđe,
u nasljeđe Izrailju,narodu svome.
Gospode,ime tvoje je vječno;
Gospode spomen jetvoj od kolena na koleno.
Jer će Gospod suditi narodu svome,
i na sluge svoje smilovaće se.
Idoli su naroda srebro i zlato,
delo ruku čovječijih.
Ustra imaju,a ne govore
oči imaju,a ne vide,uši imaju,a ne čuju,
niti ima disanja u ustima njihovim.
Kakvi oni tako će postati i svi oni koji ih grade
i svi oni jkoji se u nuiigh uzdaju.
Dome Izrailjov,blagosiljaj Gospoda!
Dome Aronov,blagosiljaj Gospoda!
Dome Levijev,blagosiljaj Gospoda!
Koji se bojite Gospoda,blagosiljajte Gospoda!
Blagoslovljen sa siona Gospod
koji sjedi u Jerusalimu!
Alelujah.
Crven fesić – Song – Lyrich /Sevdah ,muzika,slike i humor
Valja nam se ponekad spotaknuti o neke vesele i ljepše teme.
Listali mi one čitabe što nisu kitabi, onu haber kutija što nije haber kutija, i onu slikična i krajoličku haber kutija što nije slikična ni krajolička haber kutija, nego novinska haber slikična kutija. Klikovali i preklikovali kako bi se dohavizali šta je to veselo i lijepo u ovom takarli vaktu.
Podsjećali se mladosti i ljepot’ muzike dana kad smo ašici i blečci bili. Nikako da se maknemo od Indexa i njihovog sevdaha. Ponekad izlete i neki drugi, neimentovani izvori, kako to na haber kutijama znaju navesti.
Jes’ to jaka mudrolija?
Kako ćemo mi Mojsija, Debu, Lenjog, Hercu, Omu, Baška bašu ili Dobrog nazvati neimenovani izvor. Mi ih volimo i u belaj više uvaliti nego im javno bijele bubrege otfikariti.
Nenadano izleti naka mala, nama nepoznata i jauče: joj, mamo mamice. Bljesnu i zaiskri mlado čeljade, ikognito. Htjedosmo strelicu onu na ono x natandariti. Uplašili se da nas k'o Hercu dok je gledao anterije, srce ne strefi? Ne bi voljeli ni da Mojsije ukruti onu desnu ili lijevu obrvu, sada sve jedno je koju i na nas baci urokljivu, Srđe zlo pogleđe , strijelu iz oka.
Znamo da se odnekud Deba i Lenji cerekaju što smo se u belaj uvalili. Oma ni do haber kutije bez ženine ruke ne može doći. Nije je naučio da ga nauči da to sam čini. A i kad bi ga ukljućio nos pred okom ne bi vidio. Hoće on baterijom tražiti crvuljke. Baška Baša u tuđini o Bosni snije. Dobri se na put preko one druge, krvave duge Modre rijeke na put sprema, snove da dostigne.
Nešto nam reče : Ne mrdaj , ni jedne više; slušaj i gledaj i piši.
Gledamo nikog oko nas. Počelo nam se pričinjavati, pa se pitamo jel'to Kavaz sihire i dove ponovo baca i dovi , ili nas džini i meleki za daleke pute pripremaju.
Dok kontamo ona mala pjesmu otpojala. Ni noge razbacane ne vidjesmo kako treba. Mi zbog svega ponovo pritisnemo ono na ono i mala opet zapjeva i zaigra.
Eto, sada nam se rasvjetli zašto nam se ruka na onom ženskom čeljadetu zaledila. Da je vakta prošlog i još nešto bi se zaledilo.
Mi o srcu , a vi o nečem drugom psine izvodite. Ne može čovjek ni riječi progovoriti, a da se elementi sa strane nekim destruktivnim mislima ne pohvale.
Treba ovu dopadljivu sevdalinku narodu predstaviti:
Crven fesić
I.
Crven fesić mamo
crven fesić joj mamice
crven fesić u dragana
joj mamo mamice
crven fesić u dragana moga
joj mamo mamice
II.
Da ga hoće mamo
da ga hoće joj mamice
da ga hoće nakriviti
joj mamo mamice
da ga hoće nakriviti malo
joj mamo mamice
III.
Medna usta mamo
medna usta joj mamice
medna usta u dragana
joj mamo mamice
medna usta u dragana moga
joj mamo mamice
IV.
Da me hoće mamo
da me hoće joj mamice
da me hoće poljubiti
joj mamo mamice
da me hoće poljubiti malo
joj mamo mamice
V.
Dala bih mu mamo
dala bih mu joj mamice
dala bih mu srce svoje
joj mamo mamice
dala bih mu srce iz njedara
joj mamo mamice.
U onom starom vaktu pjesma Crven fesić je bila nezaobilazna pojka na svakom sjelu, teferiću, veselju, dernjeku ili ženskim sjedeljkama svih uzrasta. Na akšamlucima rjeđe ili nikako. Čim ti žensko dohvati šteku ona ti počne upjevavati: Crven fesić, joj mamo mamice. Čuje od mame, seje ili komšinica tu ljepotu misli i ne mrda nikud dalje.
Ova antologija nije klasična sevdalinka: Više je sevdalinska poskočica koja je čopila sve pikliće meraklijskog sevdaha.
Zaljubljena djevojka ispovjeda svoju mladalačku ljubav, čežnju, nadu, strast i želju koju želi podjeliti sa svojim draganom. Za svjedoka priziva majku. Posve smo sigurni da majka uopšte nije prisutna. Mi se zagledali upravo, ukrivo , bome i odozgo i odozdo. Svašta smo lijepog vidjeli , ali majke ni primirisati.
Poslušamo i pogledamo tekst još jedared, nije zbog one male , vjerujete ako hoćete ili nećete, nama svejedno. Mi samo gledamo, slušamo i pišemo.
Sevdalinka uvijek bježi od vulgarizama. Mi ne.
Teže i neprimjernije riječi može pasti na um samo nezavisnom komentatoru kome pjesma damare pali. Narodni stvaralac je prefinjen, lukav,perfidan i ubjedljiv. Što bi narod rekao – maslo mu ponekad nije za slavlja.
Uvrnite se u um i zamislite jedno mlado zaljubljeno, strastveno, ustreptalo, vrckavo, nestašno, uspaljeno žensko tijelo koje gori neugasivom vatrom. Zamislili ste? Dobro. Ako ne možete vi potražite pjesmu upjevanu od Jasmine Mujkanović i slušajte ili gledajte kako vam volja. Kažete sada se lakše diše. Nešto nije u redu sa vama. Kako se bolan lakše diše. Ili ste hadumi ili hanumice. Ima herc kao kod dvojice Herca da vas bubne.
Kada ste sebi sliku pjesme pristavili, tek tada možete razumjeti našu ekspertizu. Joj, jedva se dogovorismo . Ono čeljade iz haber kutije samo što ne iskoči i na hastalu nam zaigra ko kakva Jemenka ili haremska hurija.
I. stih
Fes je muslimanska pokrivka za glavu. Nije kapa, nije ni šešir. Imućniji su svoje fesove, ne samo kićanke od kadife pravili. U mahalskom žargonu crven fesić označava klobuk ili pečurku muškog polnog orkana koji je zaista crvenkast i svilenkast. Pravi fesić je izrazito zagasite, bordo boje.
Žene su imale pokrivke za glavu koji su neki zvali fesići. Ti fesići su uvijek bili išarani, izvezeni, sa raskošnom kićankom natandarenom usred fesića. kako prilići. Uglavnom su crni na vrhu i vrlo plitki. Vrlo je izvjesno da narodski pjsenik nije mislio na ženski fesić.
Kasnije će vam se slike izoštriti.
Da li uzbuđeni djevojčurak okusio slast putene ljubavi?
Šta se trzate, ne pitamo vas za pjevačicu već malu iz pjesme.
Mi to još to ne znamo?!
Da li ona želi tu ljubav? E, sad se trznite i pogledajte i poslušajte pjevačicu.
Svakako i svakako, o tome će pjesma i pjevačica pjevati. Ne znamo što će nam ovo dvaput svakako, ali tako izletilo pa neka ostane. Od viška glava ne boli. Pitajte žene.
Uspaljeni djevojčurci ne bi četiri puta uzdisali za fesom , ni da je carski i zlatni. One uzdiše za crvenim fesićem svojih dragana. Narodni pjesnik svjesno upotrebljava demunitiv da bi jasno odredio o čemu se radi: crven je fesić u dragana njenog. Nijedan fes za glavu nije nikad bio fesić, osim dječijih ili ženskih, niti je za njega upotrebljena umanjenica. Muški je to ponos.
Već prvi stih naglašava djevojčino stanje. Ona je uzbuđena do te mjere da će do kraja pjesme njena ustreptalost neprestano dozivati i skoro vrištati oj,mamo mamice. Što pjesma odmiče i što narodski pjesnik podiže uzbuđenje na veći nivo; to je djevojka zajapurenija, uzbibanija i naklonjenija dozivanju majke.
Kako ćeš ba zvati oca, djeda ili brata kad se upuštaš u one igre sa crvenim fesićem. Ne ide to. Mamo oj mamice je uzdah prikladan baš za takve prilike ili neprilike, možda najprikladniji od svih drugih prilika. Svašta se u toj igri može izroditi, i prekrasnog a bome i nepoželjnog.
II. stih
Sama pomisao na crveni fesić izluđuje djevojke, strast se uzburkava i ona ga hoće i to četiri puta. Svaki put zapomaže: joj, mamo mamice. Tu djevojke otkrivaju svoju putenost i iskustvo. Sasvim jasno određuje način na koji hoće crveni fesić.
Prva dva puta hoće da im se crveni fesić da samo onako, prirodno , bezuslovno. One su ga već upoznala i najbolje znaju kako im odgovara taj nestašni crveni fesić. Prva dva puta bi trebala biti ugrijavanje. Pošto je sevdalinka u pitanju može se reći i upjevavanje.
Kasnije žele da im dragi još dva puta nakrivi svoj crveni fesić . To je već izvoljevanje mladih žena koje su duboko zagrizle u vođenje ljubavi. Dakle prvo ide dvaput u pravo, pa dva puta ukrivo. Male nestašnice su samo jednu poziciju ostavila nedorečenom : ukrivo gore ili ukrivo dole, ukoso lijevo ili ukoso desno.
Da ne bi bilo nedoumice mi ispravljamo, normalno, figurativno, propust pjesnika i kažemo: da ga hoće nakriviti i gore,i dole,i ilijevo i desno. E sada kada je fesić pozicioniran, možemo zamisliti to što zamišljamo i kompletirati utisak:
– I upravo,i u krivo,i u lijevo, i u desno, i gore, i dole, i u sridu , i utvrdu i umeko dok se sve ne uzmuti, uzbiba i …, nastavaite po svojoj volji.
Pjesnik nas strogo kori i upozorava: a gdje ti je tu poetika, frajeru mrtvi?
Jes vala, nema u sevdalinke nabrajanja. A šta će mi poetika u sridu i ulivo i udesno. Ne treba tu nika poetika. Tu treba… A ni čitalac se ne trudi pripomoći, ubečio oči, ne diše. Da može vas bi se uvukao u sliku na haberu; makar glavu.
Možda uspaljenice nisu imale vremena za pozicioniranje ili su znanje prepustila draganu svome . Možda su samo vrckave i hoće da se slušaocu svide i da mu nedoumicom mozak mute? Svaka žene bi bila zadovoljna sa četiri puta dobijenim crvenim fesićem bez obzira i na pull i na pozition. Da li će i naše biti?
III.stih
U prethodnom stihu djevojke izvoljevaju crveni fesić četiri puta. Ali, da bi to dobile moraju nešto za uzvrat dati.
Vi mislite da su medne usta od dragana njenog ! Jok! Ni govora!
Zato djevojka kaže: u dragana moga.
Znači kod njega su,one mu ih dale i to nisu bukvalno njegove usne na njegovom licu. Figurativno, ove medna po strasti i pravu mogu zauvijek ostati draganova. Što bi to bilo? Čitav život svako malo: Joj,mamo mamice. Da mozak stane; i njoj i njemu. Što bi prelijepa smrt bila , tako je dočekati.
Nikad se za muške usne ne govori medna usta. Provjerite sve anciklopedije i antologije poezije, i narodske i nenarodske ; nigdje taj izraz nećete naći. Nije ni naš pjesnik iznimka. Čak se i za ženske usta rijetko upotrebaljavaja taj izraz. Za usnice ili usmine da. Muškarci, žene i djevojke poput ove male jasno osjećaju o kojim se medenim ustima radi. Njih narodni pjesnik nije zavarao.
Medna usta su šifra za njenog dragana. Ona mu poručuje da će mu četiri puta dati medna usta. Tačno onoliko koliko on njoj puta pokloni crveni fesić. Tante za tante, što bi rekli špagetari.
IV.stih
Djevojke majci još jednom sve nabraja. Ono majci zaboravite. Nabrajaju one draganu i daju uvid u pravo stanje stvari: tako je, kako je. Vidi se da polako prelaze rub histerije. Pjesnik nas ostavlja u dilemi da li su to ona stara ili pak nova neka četiri puta . I tu se pjesnik nije jasno odredio. To mu nikako nije fer. Kakav je to pjesnik koji hoće stalno da nas za nos vuče i u zablude vodi.
Jednom bi mu oprostili, ali on svako malo, to ne može. Ili je smatrao da bi osam –devet puta bilo previše za jednu pjesmu i jednu djevojku. Ili ne poznaje bosanski duh i cug ili je prepustio da to djevojke ili slušalac sami odrede…
Uglavom; poslije tri uzajamna poklanjanja moguć je mali predah. U intermecu se zagovaraju poljupci i milovanje. Poetski klimaks ulazi u završnu fazu; možda i neki drugi. Poslije toga se ide, još jednom do kraja. Zatim se radnja polako stišava i svršava.
Vi sigurno već četvrti put obrćete onu drugu malu. Pjesma vam se dopala, ziher. Ne možete oka sa pjesme skinuti. Sluh vam u ovoj fazi komentara služi samo za dekoraciju.Oči su glavne.
V.stih
Pjesma je pri kraju. Svi su umorni i pjesnik, i dragan; djevojka nešto manje. Vidi se kuvetli je i pojaka. Slušalac i gledalac ne razmišlja o tome. On je samo znatiželjan i uzbuđen što se pred njegovim očima sve odvija kako treba.
Sve je jasno. Ili nije?
Čini se da su djevojke zadovoljne, ali ipak provjeravaju ima li tu , mjesta za mali dodatak radnji. Ukoliko ima , one će ponovo dati svoje srce. Pjesnik ne govori koje. Anamo ona izgleda kao prirodni đardin i ima srcolik oblik.
Da li se dragan prihvata đardina još jednom? Vjerujemo da ga je obradio; jer mu draga ne bi tek tako poklonila srce iz njedara.
Joj mamo,mamice.
Tu pjesma završava, ali vi sigurno želite utvrditi gradivo, slobodno obrnite krajolik još jednom.
Narodni pjesnik strogo slijedi osnove Aristotelove poetike.
U uvodnom dijelu je definisao radnju i protagoniste, njihove instrumente i htijenja i odredio mjesto odvijanje radnje. (Stih I i II)
U središnjem dijelu je prešao na glavnu radnju, odnosno kulminaciju. Glavna akteri su se dogovorili i počeli se usmjeravati ka svršavanju započetih odnosa i radnji. Kulminacija prelazi u fazu stišavanja i usaglšavanju započetih odnosa i antagonističke borbe među spolovima na principima čvrstog, uglavnom nategnutog i ukrućenog zajedništva. Radnje se polako privode kraju. (stih III i IV)
U završnom dijelu sve se zna . Epilog je vrlo jasan, sve se svršilo gdje treba i kako treba. Djevojka je bila zadovoljna pet puta i poklonila je draganu (napokon i zasluženo) srce iz njedara. To mu dođe ko neka medalja zasluga za narod. Kakav te narod dnašo. To su kolajne za anamo onog ili anamo onu. Zaslužili su, valjda.
Možda je tu palo osam ili devet ili još više puta. U periodu kada je pjesnik pisao, zapisivao i provjeravao, ponešto mu je moglo i promaknuti. Ovo je pjesma, nije balada, pa pjesnik ne stiže sve iskantat. Pjesnik je naglasio da se tu radi o komediji sa tragičkim elementima, gdje ni mamica ne može pomoći ćeri.
-“Nju probadaju, ubadaju, nabadaju, čereče i na kolac nabijaju. Hoće ona crveni fesić; e pa eto joj ga. Ovaj komentator se raširio pričom ko trokrilni ormar na basamcima. To se jednostavno kaže taka…”
-Ne Deba ,nećeš se vala i ti uvaliti u ovaj sevdah i u…
Mojsije ga iz preikrajka opominje i u čelensku lupa.
Joj ,mamo petnaest puta; mamo mamice – petnaest puta.Prava drama i tragedija, To je tri'es’ puta, haman k'o Mujo i kraljica Terezija. Bocu više. Koliki put gore, dolje i u sridu nije važno. Važno je da se sve dobro i po dogovoru svrši.
Valjda narodni pjesnik odnekud poznavao ili čuo za Muju i Aristotela. Fata mu ko neki rod dođe ili na ljubu nalik bila. Znao im damar.
Hanka Paldum, Jasmina Mujaković i grupa Divanhana su poslijednji snimili ovu pjesmu. Hankija i solistica grupe Divanhana (Leila Ćatić) pjesmu pjevaju pomalo beskrvno, kao da nemaju pojma o čemu se tu radi ili su mere bit'da bidne upravo iscvrkutale joj, mamo mamice, nepodnošljivo mnogo puta. Ipak, čini se da ih razigranost i poruka ove sevdah pjesme nije dirnula.
O njihovolj ljubavi prema crvenom fesiću nećemo govoriti, nismo upoznati nit’ smo nazočili. Tračeve ne širimo; mada se to u nekim drugim prilikama može zorno vidjeti i zaključiti, ono što se treba zaključiti, a ne smije prozboriti. Trud i želja su prisutni, nažalost suzdržano su fulile ritam i strast.
Crven fesić nije elegična sevdalinka. Pjesma je upravo kao dragana i crven fesić. Mladi, nestašni, razigrani, nabijeni ; strastima i emocijama. Pitka, dopadljiva, strasna sevdalinka , protkana specifičnim senzibilitetom i suzdržanom erotikom.
Jasmina Mujkanović pjesmu pjeva punim plućima, veselo, razigrano, djevojački jasno, kristalno čisto, sa radošću i strašću, i erotično. Ono suzdržano zaboravite; to je i pjesma isključila. Ona pokazuje o čemu se tu radi ; ne stidi se i ne prenemaže. Njena vedrina, iskrenost i nepatvorenost oduševljava. Iako harmonike na par dionica malo zatrokiraju, odavno nismo čuli tako dobru i iskrenu vokalnu izvedbu ove pjesme.
Aferim mala.
,
Nacionalna himna Bosne i Hercegovine
Bona zemlja božije milosti sanja
Sarajevo grad čednosti
Šeher Banja luka
Stari most
Modra rijeka čežnje
Sretno i dugovječno domovino moja , Bosno zemljo Božije milosti
Otgnuti fragment – Recept za otklanjanje umora
Ispovjest jedne Dame
Moj povratak sa posla
Počelo je nekako umorno.
Dođem sa službe predveče tog prvog povratka sa posla, poslije njegovog privođenja. Tražim ključ, vrata se otvaraju.
On stoji obučen ko princ neki. Sav u modrom plišu ispod košulja bijela, okrugli okovratnik.Još mu samo krila anđela trebaju.Dobro je vidjeti malo svjetlosti poslije napornog dana.
Ne znam kako je nabavio odjeću Dvije patrole postavila oko kuće dok sam bila na poslu. Ne znam zašto.Nije bio lupež,a ništa vrijedno nisam držala tu na osami,u kućici u cvijeću. Osiguranje nije primjetilo nikakve sumnjive kretnje, ni izlaske iz kuće.
Prima me za ruku polako uvodi u hodnik, zatvara vrata, uspinje se na vrhove prstiju, kapu mi skida, malo me saginje, pa me u vrh čela, tamo gdje se sa kosom spaja, ljubi. Tren miriše i ponovo poljubac blagi spušta. Kasnije je od nekud neku šćemlijicu zbokso, da me ne saginje ,a da me lakše u čelo ljubi.
Uzima mi tašnu, na stolić je , zajedno sa kapom spušta, službeni kožni mantil polako skida i na vješalicu vješa.Nikad mi nije dao da odmah štikle skinem.
Ništa ne priča, zna da umorna sam, šuti , vodi me do kupatila. Toliko umorna da nemam snage da se bunim.Naporan je moj posao.A ja sam ga krvnički radila.Velik je moj grad i puno posla za jednu jedinu nadzornicu.
Kada je pripremnjena. Voda onako kako ja volim.Miris ljubičica, malčice toplija od sobne tempererature sa puno pjene. Odnekud donio ljubičasti , svijetliji, kožni tabure.Znam da moj nije i pored kade ga stavio.
Na njega me posjeda , kosu raspetljava.Bilo je to vrijeme punđi i šnala.Lagano prstima prolazi kroz nju i mrsi je. Meni ugodno, napetost zaposlene žene malo popušta, ja se dadilji , Malom princu, prepuštam. Nekako mu vjerujem .Čula ja, da ga Frka Frkica tako zove,a i učini mi se da mu pristaje.
Bluzu mi raskopčava polako i sporo, ne želi da me dodirne.Osjetim u vrat , mi dva poljubca , lahorac , sa jedne i druge strane spušta. Ja se sledim. Odakle mu pravo da sve to radi. A opet ugodno mi i nježno.Ne pravi on nikakve nagle pokrete ,da me ne bi preplašio.
Bluza je pala sa strane.
Bočno dugme malene suknjice moje,ono jedino otkopčava i suknju hvata prije nego padne. Tak tada mi štikle skida i odlaže .
Zatim jednostavno u jednom potezu, ne znam kako ,ni meni to ponekad ne uspijeva, mi mrežaste najlonke skida i pored suknje polaže.
Stopla moja, niko ne bi rekao, začudo jako su mala, uzima u ruku i polako prstima masira. Jedan po jedan ,miluje i ljubi u udubljenje među njima.Pa onda nokat i na kraju članke.
I masira i ljubi, sve do jednoga i opet još jednom.Joj rahatluka mati moja.Osjećaj da se sav umor među prste slio i da se polako povlači.
Napetosti skoro da i nema.
Sad sam ja u maloj bikini kombinaciji, grudnjaku i uskim gaćicama. Čipkasta svila boje svjetlucave brilijant ruže i stidim se , pokrivam golotinju rukama. Kršna žena se stidi djetata. On se pravi da je u poslu. Okreće glavu od te blistave golotinje, od moje ljepote.Čini mi se da se malo zarumenio.
Uzima bluzu, suknju i čarape , polako otvara poklopac košare i jedno po jedno na dno slaže. Dovoljno je to vremena da skinem preostale krpice i u vodu, u svježinu. koja me mami i da uđem i zaronim. On zna da sam u vodi do grla . Okreće se, uzima krpice intime i u košaru slaže.
I tako svaki dan tih prvih trinaest dana koliko je proboravio kod mene.I uvijek bi me neki novi obuvni predmeti pored kade čekali.Njegovi pokloni.Ništa posebno.Papuče,vrlo jednostavne, udobne i ravne.One malo veselije i vezenije počeše izranjati poslije sedmog dana.
Jednom sam ga upitala zašto okreće glavu od golotinje koju je gledao, milovao i imao ,on se trzno, na trenutak zamislio pa kaže:
– Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i nevina da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga je meni strana i stvarno me srami. Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.Ja se nje stidim i crvenim. Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa i čista.Već radi žene koja sebe prezire i blati.Čednost svoju na smetljište pohotljivih gadova baca.
Vjerovala sam mu. Te riječi su bile tako nevine i iskrene , kao i njegov zaljublljeni odnos prema ljepoti golog ženskog tijela.
Na tren izađe pa se vrati, unoseći za sobom slabašan zvuk orgulja Bahove tokate i fuge u D- molu, moju omiljenu. Kasnije sam saznala da je on više volio onu u C- duru.Kaže više mu na nježnost neba miriše, a ova tugu priziva.
Ja sam u kadi ,on sjedne na tabure i znatiželjno mi lice pogledava.Moje tijelo kao da ne postoji.Prima me za vlažnu ruku, onu bliže njemu i prste mi ljubi i prvi put;od kada sam ušla u kuću; progovara:
– Dobro došla kući, mila moja.
Ja zinem, kako te riječi same od sebe tako jednostavno lebde.Tada nisam njegova mila bila, ali se ne bunim, mnogo je nježnosti i nepatvorenosti u svemo ovom što čini i u riječima samim. Šta sam mogla, ja mu uzvraćam.
– Bolje te našla, mili moj.
***
Tako vam to ide mile moje.
Još samo treba naći tak'og blentoviju. Skoro da su izumrli.
Srećna Pravoslavna 2023. Nova godina
Svim Čestitim Pravoslavcima želimo Srećnu i Blagoslovljenu Novu 2019. godinu
Birvaktile zapis o Lepoj Breni , ZOI 84. i još koječemu / Slučajni susret u prolazu
Dani veličanstvene i neponovljive Sarajevske Olimpijade 1984. su već odavno utihnuli . Fanfare decenijama nijeme. Bob staza propada. Bore se navukle. Bogdica žale i sjete u oku zaiskre pa se gasnu.
Bili su to mnogo sretni i bezbrižni dani. Ono kako kome.
Titov duh je još uvijek snažano bdio i zvjerinje se, pognutih glava skrivalo u podzemlju. Neki su se godinama pržunali.
Činilo se da je sve u redu.
Avaj, avaj i avaj.
Čuti ko fol pjesniče, furaj dalje, svaki dan je blagdan, poetiku , ljepotu traži.
Nađoh ih u kutku jednog prelijepog oka, što sjene tuge iskri.
U časopisu Svijet je upriličena mala, uobičajena , pomalo vehta komunjarska zakuska.
Gost je bila, tada, najpopularnija medijska ličnost Jugoslavije, koja je tek trebala da potvrdi svoju potonju više decenijsku dominaciju.
Jedan od Svijetovih promotera je bio Cakan Ćemalović , naš drug. Dobili smo jednu bjanko pozivnicu. Nije trebao; i jedna je previše za nas sedam. Nije to za nas, koji smo svikli u nježnosti i tišini đardina, u mirisu đula, ljubav uz muziku i smjeh radovanja sniti i voditi.
Dobro ste anlaisali ako ste skontali. Ako niste , mi smo vam svakako imali namjeru reći.
Radilo se o Fahreti Jahić, Tuzlanki na stalnom službenom putu u Beogradu i koja je prozvana Lepa Brena. Ona je u stvari postala lepa Brena davno prije toga. Od rođenje. Nije ona bila Brena i Lepa, nego prelijepa.
Tih dana je imala koncert u Sarajevu da upriliči olimpijadu.
Autori ovih redova, ni zere nisu bili ljubitelji te vrste mrzike, pardon muzike, koju je hablečinama prodavao Slatki grijeh i selendra od glavnog grada Juge.
Ali urođeno poštovanje prema ženama , njihovim velovitim nikad ugaslim ljepotama, su ih prisilili da izvlače kraću viljušku, koji će bakso, otići na taj kokuzni domjenak. Nije bitno ko je određen, jer se nikome nije išlo. Svi su se radovali neodlasku.
Njima , u prozaičnosti neukim , TV je bila strana ptica selica. Vazda ista izvlakuša: odakle nam vrijeme frajeri.
Brenu su pamtili kao ljepušlastu , malo punačkiju pjevaljku u šljokicama, koju je neki kreten sa TV pokušavao ismijati.
Odabrani nevolijnik je krenuo na mjesto zločina. Odabrani nevolijnik je krenuo na mjesto zločina. Dobio je upute da se ne ponaša kao onaj krelac iz bele selendre. Ih , njemu će neko reći kako da se ophodi prema ljepot bićima !? Ipak zakleo se na crvenu maramu i plavu kapicu da će biti dobar.
Malo on kasnio, ali i Fahreta kasnila iako se nisu dogovorili, tako da im niko nije zamjerio. Zakuska vehta, iako je niko ne dira. Ne smije, ni zrno kikirikija faliti, dok se Ona ne pojavi. Nigdje cuge, samo šenkrat eno kiselico i po koji šenkrat plaho iz tikve cijeđeni jabolkov sok. Ni kafu ni divku ne nude.
Siromašni, bolan, ovi komunisti. Kod Mare Gatare uvijek dobiješ kafu i kolač. Ako nisi previše sujetan , još svašta nešto pride. Od Mare Daskare ne moš izići tako lako , osim sa kojom nateklinom. Ljudi se navadili ići na džabalesku kafu. Mari to ne smeta. Doljevuša. Odere ih ko blentovije i ništa smisleno ne izgata. Tak'e vam sve gatalice. Mara daskara jopet ne pušča vanka dok joj dotični jetim ne presloži daske više puta; šenkrat plaho, iako garant , nije bila Slovenka.
Nevoljnik pognute glave ka vratima, nije navikao na suhoću i praznoću tahtali podmetača, ljut ko puška. Ko ga navrati na ovaj praznjikavi belaj?
Na vratima se natandari na neko djevojče. Vitko i čvrsto, ima je, što jes jes. Doklen mu pogled doticao izgledala je kao rajsko stablo . I još nježnije. Nije oči nekoliko pristojnih trenutaka odmico. Ni nos, koji se zaglavio između dvije okrugle ,uzbibane, mramorne ljepote, micao.
Ni mrdo nije , kao da su mu vali jedro poderali.
Joj , majko moja kako ta diše , miriše i biba se.
Na trenutak je mali oblak zamalo zaklonio veliko Sunce.
Diže glavu i vidi djevojčurak nenašminkan, malo ublijedio , tek mrvicu snježnog rumenila na rupicama što osmjehom zrače.
Štrecne se i naježi . Vidi u njoj Lucu od prije trinaest godine. U srcu mu tuga. Njegova Luca u zadnje vrijeme poboljevala svako malo otkako im kćer usnila. Ne sluti na dobro. Ali osmjeh je ne popušta. Samo ista tuga u oku, šarenom i nježnom, ko u ovog djevojčeta , iskri.
On joj skoro zbunjeno kaže, izvini malena moja i sklanja se da krasotica prođe.
Ona ga žačuđeno gleda , veća je od njega barem dlan. Sreća da je niske kundure nosila. U očima joj zaiskri neka blagost , samo na tren, pa se prosu led. Šta on to meni moja malena? Kojim pravom?
Nešto u pogledu te bjondinske ljepote, mrven šatirane, ga duboko kosnu i zaboli.
Taj pogled je njemu poznat. Vidio ga u pogledima mnogih Grlica malih. Neznanih i znanih. I u Frkinom i u Lucinom, Zlatinom, Lele Jele Jelene i Dijane male Meleke. Iako se nejasno sjeća vidio je taj pogled u drugih anđela Cvetajeve; Joplinove, Sonje S. Magi, Meri, Rade i Nade S., Milice M…Da nasluučivao ga je i u Ljiljane M.
Ugh. Brr. Grr.
Pa još jednom.
Joj , jebote i jebote i jebote.
-Sad i psuješ pjesniče ko fol.
-Moram, o Bože jedini , to bole stravične čini.
Nemojte nas, još i vi neuki stišavati i učiti pristojnosti.Toliko boli u očima tih malenih djevojčica ima, da se nebo od suza rasteže i zemlju zavjesama mokrim , nepoderivim pristiska.
To je pogled žene djevojčice, uplašene srne , koje zla svijetina slama i prije nego što su spoznale njegovu ljepotu. U tom pogledu može se vidjeti zaključana svjetlost i ljepota univerzuma.
Ono nešto preostalih sanja čini pogled milosnijim.
Nevoljnik se okrene Cakanu , pogledom ga pita ko je ova klinka?
Ovaj nešto šareti, ali se ništa ne razumiju. Gomila se sjati oko zbunjenog djevojčurka i nasta opšta gungula.
Dobri tužno slegnu ramenima ; šta se tu može, a ža’ mu tog djetata, što se svi ahari ko retardirani roj stršljenova sjatiše i bakću oko njega. On nema vremena za prazne hastale, grupna guranja i šupljanja.
Na tren zastane , uputi poslijednji osvrt pogled na ljepotnu plavet , cugne dobar gutljaj curvoasiera iz pljoske koju je uvijek sa sobom nosio, zapali jednu Gitanes , još jednom slegnu ramenima i otklima glavom , želeći malenoj svo dobro svijeta ,
Okrenu joj leđa i ode.
Morao je raport konziliju podnijeti, ali nije znao kako. Ono k'o fol.
Sa vrata:
-Nisam vam ja ni vidio tu vašu Lepu Brenu. Prazna im sofra , ko poslije brst naleta Debe i Ome iz mlađih dana ili Hirošime 1945.
Lenji samo aa.
Herco ništa , na slamčicu pije pivo i diše, srce samo što ga nije strefilo .
Mojsije zabrinut, novu harmoniku juče sprco na Bistriku , sa željezničkog mosta , a ne zna mere li skupit penezi za novu. Nešto mu računica ne štima. Ne obraća pažnju ili nije čuo.
Ome već odavno nema. Žaluje. Kosa se nenadano prije 13 godina istopila ko lanski snijeg. Još je nije odbolovao , a i žena mu ultimatum heknula: Konzilij ili ja.
Baška Baša prorijedio, tek mazno neku novu raspuščenicu, a i “producent postao”. Razne pahuljice padale na producentsku čupri.
Samo Deba konstatuje:
-Nikakva šteta. Pjevaljka ko pjevaljka. Jednom pjevaljka uvijek pjevaljka. Kad vidiš jednu, ne trebaš gledati drugu, Sve su iste.
Da mu kažeš da nije tako, ne bi shvatio ili prije će biti, ne bi htio da shvati.
Svaki je insan za sebe i svaki seharu svoga živote na svoj način na grbači prti i tegari.
-Imo si pravo ća si se vrno. Mi se ne barkćemo oko luftiguz astala. Javi se Mojsije ko muhur.
Te godine, na latinski badnjak pride dan poslije je umrla moja Luca. Predivna , mistična žena.
Uh tih nogu, majko mila. Naš dobri duh i moja ljubav. Nevoljniku, ovom dobrom, , malo , puno, beskonačno više od ljubavi i lijepog života bila.
Nakon mnogo godina olimpijski nevoljnik će čuti neku skoro pa ženu, kako pjeva pjesme : Ja sam žena, Okrećeš mi leđa i Ja nemam dom .
Baš tim redom.
Shvati da je ono preplašeno djevojče, ona preplašena srna , bačena u svijet vukova bila Fahreta Jahić. Radi slave prozvana Lepa Brena. A nije bila ni Brena ni Lepa , bila je prelijepa. Doduše sve je podložno ličnoj estetici i percepciji.
Njemu drago , što je prepoznao grlicu olimpijskih dana. Žao mu što je narod nije upoznao bez šminke i reflektora .
A pjesme, baš kao da ih njemu pjeva i ruži ga.
Čuj molimo te, Lepa Brena djevojčica ; a ona stasita, prekrasna , žena.
On se slučajno , u okretu , na izlazu natakario na krhku, nježnu i prelijepu djevojčicu. Sada mnije i bolje što je nije upoznao ili ko mahalska odrtina nešto poetično lan'o i povrijedio mirisnu i krhku ljubičicu i poremtio konstelaciju zviježđa..
Nije joj ni imao ća pripovidati , neki savjet ,neku nježnu riječ pokloniti. Bio je u svom halu. Sudba ima svoje zakone koji se ne mogu promjeniti.
Ostaće zapisano da Dobri olimpijadu skoro nr bi ni zapamtio da nije bilo tog susreta.
Na katolički badnjak 1984. godine, mu na rukama sa osmjehom u očima umrla malena Luca, tačno šest mjeseci po smrti malene im Nadin.
Desetak mjeseci prije Dobri je sreo Prelijepu Fahretu, zvanu Lepa Brena.
A i boli se nakupilo, nema više gdje stati, Malena Velika jube moja.
Zbog dobrote Dijane ,Luce, Frke , Mirjane, Lele Jele Jelene,Ljetnog Proljeća i svih njegovih Grlica a ih je usud nestao iz života Dobrog ., u njegovom toplom srcu će uvijek biti mjesta za svako krhko proljeća i preslatko dijete u oblacima, nalik mirisnoj ljubičici , tananom pupoljku ili procvjetaloj plavetnoj ruži. I uvijek će će jednoj – ja došla – ruci koja se prema njemu pruža tražiti toplinu i mekoću radovanja .
La vita e bella.
Odmor , jes’ kako ne / Godišnjica
Danas smo mislili uzeti uzeli dan odmora.
Mislimo, zaslužili smo.
Jes’ kako ne. Ne daju.
Prašimo dvije hiljade sto devedeset dana skoro bez odmora.
Ukratko 2190 dana.
Još jasnije tačno šest godina .
Puno je to dana ,al’ žao nam ni.
Volimo prašiti.
Ma ne po prašini,već nako.
Mnogo smo snova prosuli.
I boja potrošili.
I još svašta nešto prelijepog.
Mahala , ko svako predgrađe , diše samo bisernim školjkama ljubavi.
Kontamo odimo sa Grlicama dijeliti prve majske snove.
Uzmemo torbak pun snova , pa na proplanak čežnje.
Vrlo je blizu.
Tu negdje, između srca i duše. Zaglavio se.
Od rođenja. Ne mrda. A nama ne smeta.
Čak ni to što nam iz usana cvijeće raste.
Cvijeće ko cvijeće. Nekad zna biti nepažljivo.
Trnjem svojim oči nam kiti.
U njima sanje, nalik rosnim tragovima kiše.
Vrnemo se.
Neće nam snovi pobjeći.
A možda i neka grlica na koje slovo doleprša.
Uostalom, srce nikad ne uzima odmor , osim na kraju balade..
Ugodan vam dan želim,
Mile moje.
Grad Sarajevo i Izbori 2022.
Nak nam oproste drugi Gradovi ali u Sarajevu se uvijek rješavala sudbina Bosne i Hercegovine.
Historija je pokazala sa su svi mrzitelji Bosanskog bića i Bosanske opstojnosti odavno shvatili da će uništenjem Sarajeva Bosna u Hercegovina prestati da persistira.
Satajevo bi uvijek uspjelo da se odbrani i odbrani BiH.
I sada je taj trenutak. Izbori 2022. su raspisani , fašistička neman blokira izbore i ne dozvoljava da se narodni novac , maleni dio , usmjeri u korist izbora i za budućnost zemlje.
Odakle bilo kome , a pogotovu rušiteljima zemlje pravo da jednoumno i nasilno blokiraju i raspolažu narodnim novcem rušeći državu , a sa njenih jasala se hrtane , pljačkaju i kradu je.
Da bi se stalo u kraj fašističkim mrziteljima i djeliteljima Bosne i Hercegovine Sarajevo mora stati u njenu zaštitu.
Molimo vlad Grada sarajeva ( Kantona Sarajeva ) da iz svojih fondova hitno obezbjedi 12.000.000,00 KM pozajmice CIK -u radi početka priprema za Izborne procese 2022. A ako treba i bespovretno pomoći Izbore BiH , a samim tim i narode i opstanak Bosne i Hervcegovine.
Sarajevo te novca ima , može i na kraju mora učiniti sasvim normalnu gestu pomoći zemlji čiji je on vodeći grad, a u interesu i za dobrobit i svojih građana , a i osiromašenog BiH naroda.
Ukoliko vlast Grada Sarajeva do kraja tekuće nedelje ne obezbjedi potrebna sredstva i stavi ih na raspolaganje CIK BiH , onda je vrijeme da narod izađe na ulice i pomete uzurpatore , pljačkaše, rušitelje i izdajice domovine sa lica zemlje.
Ako Glavni grad koji planira projekte od 2 milijarde KM , na kojima će profitirati uglavnom gradska vlastela , ne može da se sjeti patriotske dužnosti i odvoji siću za demokratske izbore ma nivou države me zaslužuje ni poštovanje ni čast- a kamo li vlast.