Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / III Dio

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

 

Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga.Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu.A ovdje se očas glava u pržun može zabaciti.

Savršeni itinirer ide dalje.

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.

Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.

-Govori šta imaš, ti zemni insanu.

-Može li ikako bez ove tačke?Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.

-Hoćeš namah u pržun,lako nam je to?

-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?

-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći čovjeće i tek.A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo žensko jednom godišnje,a ona bi da se mrsi čitave godine.Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.

Klimnuše mu.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

 

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.

Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:

-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.

Deba će glavnom od konzilij,na glas:

-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada.Ih,kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.

Odjednom se pojavi cvijetni semafor na koem piše:

Interludij

Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.

Ode do bijele rjećice,zahvati rukom tekućinu i:

-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.

Poslije ode do stabla svake voćke koju je  na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudada,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.

-Šta će ba,insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića  koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa.Zaboravili   druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.

Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i:

-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad konju jedan? Ovako nešto ti,kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili drugi bocuni cuge?Bakrači i rogači. Joj da mi je samo mala frašica unučića, da ti sipnem i ponesem ovog abuzenzi pića.

Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od Dijaninog vječnog kamena kući vratio.

Još samo da mi je da mi ona dođe.

Blago milovanje mu mrsi kosu.

-Mili moj, zvao  si me.

Srce mu stade.Duša mu pleše..Njen glas.Okreće se i vidi je.

To je ona Dijana.upravo onakva kakvu je pamti.Mila druga i ljubav njegova.Prekrasna djevojčica i duša njegova.

Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja.Plava kosa joj leprša na vjetru,iskri iako ovdje sunca nema.Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.

Prima ga za ruku,na lice je maleno stavlja i ljubi je.

-Hvala ti mili za svu ljubav koju mi daješ.

Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život.Onaj jedan jedini put.

-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ći ja bez tebe.Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.

-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro.Ili neće.Život ide dalje.Meni je ovdje dobro.Kreni i ti dalje.Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro.A ja ću uvijek samo tebe voljeti.Tako nam suđeno.

On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:

-Znam sve što ćeš mi reći.I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje.sada više boli nemam.

Malo sjete, zato šti mi se ti mučiš,mili,osjećam.I drži se ti  onih svojih mahnitova.Dobri su oni i nisu budale.Svaki svoju bol prti u čuti je.Blentovštinom je liječe.Nekad prekrdaše,ali im ovdje niko ne zamjera.

Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja.On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu,željnih njenog milovanja

Moram ići sada.Evo konzilij se vraća.Skida cvijetni vjenac sa glave ,raskopčava ga,poljubi ga jednom.daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i   oko vrata mu ga, kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.I nesta.

 

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / II Dio

 

cvijeće     lepršavost.1jpg    istok    đardin

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.

Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.

Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.

Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:

Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta  u ovoj valja raditi.

Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.

Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako  ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga  safata.Đardin  lijep i bijel ,ali  gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka nema papir i debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .

-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira  nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:

Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.  ( Potcrtano )

Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.

Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave  i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.

Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada  ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.

Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.

I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis  zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.

Nije trebo ići hodži .Otac Pametne  a  Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodica desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici,a ona pjeva.

Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.

Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke  tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni  đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun  i vabi ga.

Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.

U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:

Ko je  izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno  hek i čovjeka na mrtvo zvekne.

Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.

Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek.  Merdevine  još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.

Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne  ga mnogo ni macolom odvojit.

Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:

-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.

Isto veče leži onaj slomljeni  jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na  joj, mamo,mamice.I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.

On je pita:

-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.

-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.

-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.

-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.

-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.

Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.

Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.

Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba  često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka  , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.

Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu  prave i pitaju ga:

-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.

I tako započe Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.

-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.

-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka  onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.

-Zekum  je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom  anđela sa najviše krila.

Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII

Netipična basna o Veneri ili  Debin tipični usud

 

Bludne misli šarmer u cvijeću forbeger    ona pod velovima-plava

idilični horizont Dekor Plam ljubavi svuda oko nas Četiri godišnja doba

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i
ne tako prelijepih karakterizacija.

Ispredaju se bajke o prelijepim žardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.

Ipak moramo realni biti i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i nije.

Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.

Stvarali se životi i prvi parovi, adami i eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima života (!?):

Tačka jedan:

-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja i nijansi ima.To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani iu nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takar,odnosno oplodnoj priči..

Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa,kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.

Prigovora biljni svijet nije imao.Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri , prema stazi broj tri koja vodi u raj.Bez prtljaga molimo.

Tačka dva:

-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan utvrđuje da mane nema.Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta.

U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu; možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogu genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.

Neko iz konzilija dobacuje: Nema takarenja između vrsta.

Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati,misleći da se podrazumjeva.

Prigovora životinje nisu imale. Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.

Tačka tri:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijao plođenje i razmnožavanje jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno,na sve ili ništa.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je sa : nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice..

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju paa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

Naj ti je bolje,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu. Obo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.

Zato dajemo mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sa četiri stađuna.

/Kraj prvog dijela/

 

 

‘Islamsko silovanje Evrope’ – Naslovnica poljskog magazina šokirala Evropu

 

Capture        Spirala     Dekor

Naslovnica poljskog magazina wSieci, na kojoj više tamnoputih ruku pokušava da strgnu zastavu Evropske unije kojom je ogrnuta žena bijele puti, pod naslovom “Islamsko silovanje Evrope” – šokirala je Evropu.

Naslovnica ovog poljskog magazina je i top tema društvenih mreža, a jedan od komentara na Twitteru kaže da je riječ o “nečuvenom utjerivanju straha” pomenutom naslovnicom”, zatim da je naslovnica inspirisana dugom historijom kolonijalne propagande, kao i onaj u kome se naslovnica poredi sa “italijanskom fašističkom propagandom tokom Drugog svjetskog rata”.

Inače, Poljska ne bježi od prihvata izbjeglica ali samo kada je riječ o ženama, djeci i starima.

Potpredsjednik vlade i ministar kulture Pjotr Glinjski izjavio je ranije da Poljska ne želi ekonomske migrante jer, kako je rekao, ne vide razlog da se u toj zemlji nađu mladi muškarci poput onih koji su bili akteri izgreda tokom novogodišnje noći u Kelnu, piše Tanjug.

Tekst i fotografiju smo preuzeli sa portala: S radio sarajevo ba.

Mi ćemo autora teksta ispraviti samo u jednom.Evropa se pravi da je šokirana.

Svaki dan se pojavljuju slični i još gori neo – nacistički napisi  u svim dijelovima Evrope . Evropa se          ” zgrozi “, ali ništa ne poduzima. Odgovara joj produbljivanje jaza na religijskom osnovu.

Evropa misli, da niko ne primjećuje ,da iz svake njene pore izbijaju arijevska , nacistička i šovinistička stremljenja.

“Gospodo”  iz neo naci magazina wSieci, mi ćemo vas podsjetiti na nekoliko činjenica:

Evropa je Poljsku, silovala i ubijala više od milenijuma.Mi nećemo da vas podsjećamo na daleku prošlost .Vi to učite u školi.

Mi ćemo vas podsjetiti na tri detalja  iz vaše,Poljske historije,koja su možda sakrili od vas:

I.-Napoleonov pohod na Rusiju.Napoleon je prvo porobio Poljsku,pa su Francuski vojnici silovali sve što se kreće i ubijali sve što se protiv njih glasa.U povratku iz snježne Rusije sve se ponovilo,samo su Rusi Poljskoj nadodali nove patnje,”oslobađajući ” je.

II.Nacistička Njemačka , vaš prvi ,zapadni susjed je masakrirala Poljsku .Palila ,žarila, ubijala, silovala…

Dobro, vi ste joj, kao neo-nacisti zahvalni što je Poljsku očistila od 5 miliona Jevreja i stotine tisuća Cigana,i zato ste im, odmah , sve grijehe  oprostili.

III.Rusi su vas  od 1944. – do devedesetih oslobađali od ljudskosti.U prvom naletu, te 1944. godine silovali su vam pola miliona žena.Do odlaska 24.septebmra/rujna 1990. ,SSSR-ovci su vam svakodnevno rujali žene,milom ili silom,a muškarce zatvarali i ubijali.Broj bi vi mogli izračunati,ali se stidite.

Nama je sasvim razumljiv vaš strah od Islama.

Bojite se da će te ostati bez žena,jer islam je tako zavodljiv,nevin  i čist.

Vama su , od 17.rujna/septebmra 1939. Sovjeti sa istočne strane, a od 1.listopada/oktobar iste godine Nijemci u krorijenu sasjekli bijele bubrege. Između ostalog i da bi se na silu  provodili  sa vašim ženama.A one su tako blještave i lijepe.

Poslije 1945. godine Rusi su vam  ih u korijenu sastrugali.

Zato nije ni čuudo što je Vojtila,kasnije Papa Ivan Pavao  II ispao onakav kakav jeste. Hadum, mrzitelj i i ko zna šta još.

Fiziologija kaže  muškarci mogu živjeti bez bijelih bubrega.Fiziologija sugeriše da je ženama nemoguće živjeti bez  tih istih bubrega.

Vaša,Poljska historija vam govori da se vi ne trebate bojati Islama,već Evrope koja vas je tamanila čitave epohu računatu po Isusu Hristu.Sve su to činili pozivajući se na Isusovo ime,a i vi ste se za spas pomoć tražili od Isusa Hrista.Prosta računica nam diskretno šapuće da tu nešto  nije u redu.

Ta , vaša  i Vojtilova, zapadno evropska, Vatikanska, katolička crkva i njene družice i dan, danas siluje i ubija širom svijeta,u ime nekog njihovog,a vidimo i vašeg oca,sina i svetog duha. Mi tu ne vidimo ni tačkicu Islama.Ni u izvornom, ni u bilo kom pogledu.

Možda vam se TV pokvario, pa ne gledate šta se dešava u svijetu.Ili ste zauzeti smišljanjem laži i blaćenjem i rušenjem svetinja zapisanih u Jevanđelju,kao što  to i Vaša zapadno evropska – EU crkva radi već sedamnaest vijekova.

Nama je sasvim razumljiv strah od Islama.

To je  strah od istinite Riječi Boga Jedinog.

Nemojte se Islama plašiti on je blag i milostiv. I oprašta.

Da bi vam pomogli ,da se fokusirate na pravi Zapadno evropski, EU i svjetski problem , u prilogu vam prikazujemo tekst objavljen na našoj stranici  12. februala / veljače:

Salezijanci i drugi u Ime njihovog oca, sina i svetog duha siluju djecu

“Salezijanci ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su rimokatolički crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. Ivan Bosco. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.

Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale Svete Stolice (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.

Salezijanski moto: sveti Ivan Bosco raširenih ruku

Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16234; od toga 15632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2030 kuća, djeluju na svim kontinentima, u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.

Don Bosco je 1854. predložio četvorici mladića, svojih prvih suradnika koje je sam odgojio u svom duhu i po svojim idealima, da osnuju družbu koja će se brinuti o siromašnoj i zapuštenoj djeci i mladeži.“

Tako kaže vikipedija.

Izvori navode  da je pedantni papa Pie IX pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak  – don Boskov papa. Znači bili su prisni i više od toga.

Dakle Don Bosko je prema svojim nazorima odgojio četiri mladića u svom duhu i svojim idealima.U svim vremenima odgajati mladiće u svom duhu i po svojim nazorima je značilo samo jedno : pedofiliju.

Pitajte Mikelanđela Buanorotija koji se  raspadao za  Tomazom de Kavaljerija.

Pitajte Leonarda da Vinčija i njegove zataškane ispade.

Svi insani ,u nekom normalnom  svijetu, su se natjecali da budu Pigmalioni.

No ,nastranu ono što su bili „ svetački“ afiniteti Pija IX i  Don Boska,to je njihov nazadnjački problem.Ali homosesksualni,pedofiliski i sodomitski ispadi vatikanskih svećenika svih rangova su zla kob koja potresa svijet i čini ga bolesnim i nezdravim mjestom za življenje.

Svijet njihovih naslijednika kolji su vršljali i vršljaju po nevinim tijelima siromašne i napuštene djece je mnogo beskrupolozniji i organiziraniji,jer ima potporu onih koji vode Vatikanske institucije.

Svjedoci smo da se u ime svetog trojstva svaki dan siluju  i uništavaju životi  najmlađih populacija:

-Prije deset godina Katolička crkva u Sjedinjenim Državama svojim je žrtvama isplatila dvije milijarde dolara i gotovo bankrotirala.

-Otac Klaus Mertes, rektor berlinske jezuitske gimnazije Canisisus-Kolleg, poslao je pismo na adrese 500 učenika u kojem ih je obavijestio kako je moguće da je u školi bilo zlostavljanja između 1975. i 1983. Ispričao se što su profesori žmirili na optužbe i zamolio sve žrtve da se jave.

– Berlinska nadbiskupija priznala je da se provodi istraga protiv bivšeg svećenika u župi Svetog Križa u Berlin-Hohenschönhausenu. Incidenti su se dogodili 2001., no nadbiskupija za njih nije doznala sve do ljeta 2009.

– Otac Stefan Dartmann, tijekom posjeta Berlinu, izjavio je kako se zna za 25 žrtava. Osim 20 učenika u Canisiusu, troje ih je još u školi svetog Oskara u Hamburgu i dvoje u školi svetog Vlaha u Schwarzwaldu. Optuženi svećenici Peter R. i Wolfgang P. bivši su jezuiti, no bili su aktivni i u drugim katoličkim institucijama u Njemačkoj i inozemstvu.

-Nove žrtve jednog od svećenika javile su se i iz Hildescheimske biskupije, gdje je bio župnik od 1982. do 2003. Do sredine veljače već se znalo za ukupno 115 žrtava u jezuitskim školama, a zlostavljanje je datiralo sve od 50-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu otkriveni su i slučajevi zlostavljanja za koje su odgovorni palotinci i salezijanci, Družba Kćeri Milosrđa i franjevci, a skandal je kulminirao kad je objavljena vijest o sadističkom i seksualnom zlostavljanju u tri katoličke škole u Bavarskoj, od kojih je u jednoj zbor vodio papin brat od 1964. do 1994. (Papa Benedikt XVI)

-Slučajevi zlostavljanja prijavljeni su ovih dana i u Nizozemskoj, njih dvjestotinjak; pedofilski skandal pogađa i Austriju (17 slučajeva), a pošteđen nije ostao ni Vatikan. Prošlog je tjedna otkriveno kako je jedan od papinih plemenitaša Angelo Balducci imao svodnika koji mu je po povoljnoj cijeni nabavljao mlade muške prostitutke među pjevačima, studentima teologije i ilegalnim useljenicima.

-Marcial Maciel Degollado, osnivač Legije Krista, ispostavilo se da je biseksualan i da je počinio teške seksualne prekršaje protiv mnogih članova i maloljetnih učenika u vlastitoj zajednici, uključujući i vlastitog sina.

Marcial Maciel Degollado, utemeljitelj i dugogodišnji vođa Kristovih legionara, nakon te istrage je za Svetu Stolicu zločinac: njegovi „veoma loši i objektivno nemoralni postupci, neosporno posvjedočeni, u pojedinim slučajevima prerastaju u prave zločine i govore da je živio bez skrupula i bez autentičnoga vjerskog osjećaja“ – obznanila je Sveta Stolica u svibnju, imenujući povjerenika.

-U Poljskoj je, primjerice, nadbiskup Juliusz Paetz razriješen službe biskupa Poznanja 2002. U Irskoj (…) nekoliko biskupa je razriješeno dužnosti u posljednjih nekoliko godina, uključujući John Magee, biskupa biskupije Cloyne, izbačen 2010. zbog prikrivanja djela pedofilije i efebofilije koje je počinilo 19 svećenika u njegovoj biskupiji. Prije toga, oci Paetz i Magee radili su zajedno u Vatikanu dugi niz godina, kao dio najbližih, najutjecajnijih suradnika posljednje tri pape.

– Nadbiskup Rembert Weaklanda, koji je vodio biskupije Milwaukee, SAD, u godinama 1977-2002.  je otvoreno priznao da je gej i da je imao mnogo partnera u životu. Tijekom 25 godina – on se stalno protivio Papi i Svetoj Stolici u mnogim pitanjima, posebno je kritizirao i odbacivao nauk Učiteljstva o homoseksualnosti. On je podržavao i štitio aktivne homoseksualce u svojoj biskupiji, pomažući im izbjeći odgovornost za seksualne prijestupe koje su više puta počinili. Napuštajući dužnost, on je pronevjerio oko pola milijuna dolara u korist svog bivšeg partnera.

Ovo je samo djelić onoga što kola medijima.

Crkva sve pokušava da negira i zataške.Ali ovo je svijet komunikacija ,u kojoj svaka informacija promiče u djeliću sekunde.To je opet priča za neki drugi put,ali neraskidivo vezana za izloženo.

Da li su salezijanci kumovali povampirenju pošasti.To mi ne znamo,ali vjerujemo da je Don Boske,svetac,  drugima dao  primjer kako se to organizovano radi.

Svećenici  Svetog Križa, jezuita,palotinaca,franjevaca,Legija Krsta ,pa čak i Kćeri milosrđa su većinski sloj vatikanske pedofilske oligarhije, duboko ukorijenjene i zabarikadirane u desetine hiljada zgrada u kojima se mame i siluju nevinu i nezaštićenu djecu,na očigled svijetske jabnosti.

Ne možemo a ne primjetiti da se pedofilija Vatikanskih svećenika povampirila u zadnje četiri decenije. Najveći dio tog vremena ,pontifikat je držao papa Ivan Pavao II,dvadeset sedam godina, od 16. listopada 1978. do smrti 2005. godine.Vojtilica  je najviše je  doprinio zataškavanju.

Papa Pie IX , Don Boske  i papa Ivan Pavao II  su sveci , službeno proglašeni od Vatikana.  Koliko je još svetaca njihove fele?

Nije ni čudo što se  ovaj kriminal,bljuvotine i  bogohuljenje dešavaju.

Ukleo ih i žigosao za sva vremena , majstor kista i pederluka,  koji im se sa plafona Siktinske kapele smješka , glorifikujući   bolesnu i pogančersku ljubav,dodirom prsta.

 

P.S.

Kada ovo pročitate, kreaturama iz poljskog magazina w'Sieci će možda biti jasna razlika između objektivnog informisanja i žutog smeća.

 

Blažena Luca – VIII dio

 

 

– treći astavak-

 

Vrištim, jer slike su takve da ih  mogu gledati  samo ako jaučem.

Slike su takve da ih ljudsko oko nikad nije vidjelo.

Slike su takve da se pitam kakav ih to um može smisliti

Vidim dječicu i žene poderane odjeće i krvave

Vidim djecu ali ne i dječije sjene

Djeca ta ništa ne znaju vrište i plaču

Pa se umire i nešto traže

Mala djeca su to

Njih nema ko da vodi

Znam da su izgubljena

Žene ne vrište samo skute skupljaju

One su svjesne svoje su odbolovale

I samo sjenu svoju traže da se izmire i odu

 

Dječije sjene su još tužnije

Od onih najtužnijih bez očiju.

Djeca mala hode

Hode i plaču

Traže roditelje svoje

Čak i ne znaju da su mrtva.

Ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

Sjete se roditelja

Il’ vide krv

Na grudima

Na ručicama

Na stomačicima

Na nogicama

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

Pomoć traže

 

(ja ne znam kome zborim ali vrištim

o,prokletnici

čujete li vrisak dječiji

proganja li vas  bol dječija

Dobri moj oprosti mi na grubosti

Ali moram,zaista moram

Vrištati i  kleti

zajedno sa djecom)

 

I vidim ,u tom zakutku njegovih očiju,  kako Princ Mali na koljenima kleči,Bogu, svome ,Jedinom se moli :

Oče moj Milostivi pomozi ,prekini bol i vrisak,to se više ne može podnijeti, jer ja više  ne znam kako pomoći.

I onda  licem, ovog djeteta  nebu okrenutog,ovog krhkog bića što pored mene sjedi,uz smješak kanu samo jedna suza krvava, ko najkrvaviji rubin što blista na svjetlosti , pade na moje lice.Peče me i hladi.I klizi do usana,pliva preko jezika,nije slan ,ko nektar slatkasto  je kisela i umirujuća.

I drugi put vidim,posve jasno,koliko je moja bol samo odraz  sleđene djevojčice.

On me zagrli ,počne mene ovoliku ljuljati ko da sam perce.Njegov dodir je tako pahuljast,ali umirujući.Imam osjećaj da tonem u neko plavetno nebo , u kojem savršena čistoća vlada.On mi dotiče kosu,miluje je, i osjetim valove milosti što mi  niz lice u srce slivaju i tješe.

On šapuće:

-Ništa se ne boj malena.Dosta toga se  desilo.Veći dio će doći kad tebe i mene ne bude.Govore mi bol umire prije nego umremo mi.Valena vjeruj mi to istina nije,svakim danom sve jače bije. Vjetar. Nebo.Sunce.Vaseljana.Sve će vrištati.Sve će zavijati.Sve će plakati.I onda stati.Ali ti malena ćeš ovih dana meni svoju bol predati.

Ja zaspah u njegovo naručju,on mi priča ,polako i tiho,kao da neku uspavanku poje.Ja tonem u san i sanjam Dijanu,djevojčicu iz žute koverte.Onu  koja se Debi zaklela na vječnu ljubav.

Vesela je lijepa,razigrana i vazdušasta .Kaže mi :

Ništa se ne boj.Dodo je dobro.Malo je zauzet,previše nam malena moja, šaljete dječice.Sve ih treba zbribnuti i naviknuti na  ljubav i milost.Nisu navikla,uplašena su,sumnjičava  i stide se.

Ne plaši se, ti , za Dobroga. Biće on  dobro.Kasnije ćemo ga malo popustiti i domoriti.Trebaće mu.Jer ga još trebamo.To šta će sa njim biti nije tvoj problem.Ako možeš pomogni mu malo.Još je krhak.Za dan dva biće mu teško,najteže.Ne daj da se slomi i skrene.I uberi darove koji ti se nudi. Ipokloni svoje.

Zastidim se. Koliko je moja bol bila sićušna i patetična.

Kada se probudim zaboravim san i misao. I malo se ljutnem djednom se tu neka djeca petljaju u moj život.Još mi samo to treba.

Od dana pogibije moga Dode sam uvijek sam znala šta hoću. Znala sam da me niko više neće moći povrijediti i da ću uvijeki proganjati one što mi ubiše ljubav jedinu.

I koji uvijek ubijaju  nevinosti  slične njima. Tome sam stremila,to sam i željela i to sam postigla. U mom životu nije bilo mjesta za snove i novu bol.

Ja sam jedna čvrsta žena u muškom svijetu koja je jača od svih njih. Ko neko muško, iako sam posve i više od toga žena bila.

Nisam znala niti jednu ženu koja je više od mene željela biti žena; domačica, žena ljubavnica, žena majka, žena ljepote, žena savršena.

Ali to nisam mogla imati. Bila sam ubijena onog dana na raskršću Koševske i Điđikovca. Često sam išla na tu raskrsnicu pokušavajući naći Dodu.Ili snove ili parčiće svoga srca. Nikad ništa,samo se led slagao i ledenijim postajao.

Nasmiješim se, jer vidim kako Deba kaže:

Joj dobrih opisa za ekspertize za desetku. Vjerovatno bi on il'neki drugi dodao:

-Joj levata ljudi moji, rikno, a ni takario tu ljepotu nije.

Mojsije bi ih korio:

-Šut’ ,pogančeri jedni.Ugledajte se na Dobrog.On nikad neće reći tandaro ili takario.On   kaže vodio ljubav,a on drotuša kaže:ubro.Ne unam šta je ljepše od tog dvoje .Voditi ljubav sa cvijećem ili brati cvijeće,ali da se ne pokida.

Drugi ne bi mario za Mojsija već bi dodao:

-Ja bih zbog nje riknuo,ali prije toga bih je slušao kako pjevuši joj,mamo mamice.

Mojsije bi neki valcer odalamio.

Grlice bi bile zatečene,šta da rade sa ovim blentovijama?

Dobri bi stajao sa strane i bespomoćno u mene zurio.

Takvi su ti blesani.  Uvrnuti, pa i tebi  uvrnu mozak,  i ne osjtiš to. U mislima ih svako malo nađeš.Jesu pametni kolko su blesavi,majka ih nakrivo natakarene rodila.

Malo sam se odmaknula od sjećanja. Misleći na te mahalaše. Dobri iz džepa vadi neke zgužvane i poižutjele koverte. Kaže:

-Izvini imam hitan slučaj,ako mi dozvoliš moram ići.Obećavam  vraćam se. Čitaj ovu suzama orošenu.Ovu drugu,nenaslovljenu  ću ti ja čitati kada dođem.

Ode pa se vrati.Unese zvuk Bolera.Blago me poljubi u kut usana,nekako nenamjerni i izvini kaže ,brzo ću.

Vrlo često me taj prvi poljubac u ugao usana zagolica.Ja se raznježim skoro da bih zaplakala.Ali neka radost mi uvijek zaigra u srcu i spriječi suzu da kane.

Prvo sam osjetila hladan dašak koji me ježio.I kada sam htjela da se stresem,neka toplina se iz ugla usana počela širiti duž usana,pa se ulila ka ustima,kliznila kao kaplja meda niz grlo.

Svilenkasta i meka slast se stidljivo miješala sa mojom dušom i spustila  u moje srce.Ono je zbunjeno zatreperilo i uprlo pogled u dušu, Tražeči savjet.Duša je nemoćno širila ruke kao da kaže,ni ja ništa ne shvaćam.

Dobri je otišao,ja sam počela da čitam i opet plačem. Šta mi je sada bih samo plakala.Čitala sam o nekoj djeci  i o boli.I znam zašto Dobri ima dušu punu boli.Deba,Dijana i Frka su  djelići njegove boli.  To sam već saznala.

Sada vidim da ga bole i neka druga djeca kojima nije mogao pomoći.

Nisam mogla prestati ni čitati ni plakati,ali sam se  i smješila i ganuta bila.

Takav vam je taj klipan,u kome sve više Malog Princa slutim i :

Nježnost voljenog bića.

Bol majke srne.

Samoća okamenjenih hridi.

Ljubav siročića.

Muzika bulbula.

Ples grlica.

Radost dosanjana.

Tuga beskjraja.

Rijeka rastanka.

Milost zvjezdana.

Svjetlost od neba.

Vješt je kulinar riječi.One vam pred očima lebde,smjenjuju se i ne prestaju.Tolalno vas slude.

I odjednom ih nema.Odlepršaju.Pogledam gdje su.A one u mome srcu predah traže.

Riječi više nisu  njegove,moje su.On ih je samo na papir prislonio.

 

Oni jašu Mojsije harmoniku baca – XI dio nastavka

 

Deba

II dio

 

Mnogo se dobrih i nevinih ljudi iselilo.Sve do jednog insana pamtimo.Grlice mile posebice.

Glava boli, što kaže Mojsije.Tuga je to.

Rodiš se živiš,škole učiš,zaljubiš se,voliš ko konj,ovce te ko delfina vole.Ti uvijek u nekim svojim đulistanima  i stađunima,tisuć puta bolerao,balada,ktomu  srce pjeva ,od ljepote se umire.Kontaš samo te odatle u neki drugi đardinstan mogu prebaciti i sve opet ponoviti.

Jok ,ne dadoše maloumnici,velikog uma nikad nisu imali.Ni nemali do vijeka.Nemojte kleti.Nećemo samo ovi put.

Fijuu, njiha, gruha ,beee. Donese nam rat genocidna Sanu sorta.Il’ nas nestaše il nas protjeraše ili pobiše.Malo dobrih i nevinih na dunjaluku ovom osta.

Deba neosjetljiv kakav je bio, haber i sliku primio znanju.Ni jedne ,kažu nije reko.Isti dan organizovao  feštu u Šabačkoj jatagan mali, sa onom svojom Cigančicom i njenim.

Tri dana ga nije bilo u kasarni.Biriko se sa Garavušom, ko da mu je poslijednja u životu.Za bocu.Ona samo cvrči:joj mamo mamice.Čitavu Jatagan malu uzbunila i drugi se posla prihvatiše.Vrišti ulica Cicvarića uzduš i poprijeko.

Došla narodska vlast u patrolnim,da ispita bunu.Ne vrnuše se.Vlast posla drugu patrolu.Ne vrnuše se Šilju šatrolu za patrolom ,sve zaglavinjale.Kad nesta patrola,poslaše vojsku.Vojska se vrati zdrava i čitava,malo oblokana ,ali šta će te,vojska je to.To im ko neka zanimacija dođe.

Raport podnešen,malo krviduan i dvoslikičan:

Patrole se zapile i baildisale.Mislile se ovajditi.( U zagradi dodato:Jes, ko da Cigančice šljive grmalje u plavom ,što umjesto za anamo onog se  za vaspitnu palicu hvataju .)Nema nikakve bune,samo se ženski svijet pomamio i kuka:joj,mamo mamice,prava epidemija.Karantena izlišna,jatagan male su vijekovima izolovane.Nema potrebe za uredovanje,situacije se smiruje.

Četvrtog dana Deba ,vadi šlajpek ,izvlači sve penezi i reče svojoj garavuši:

-Kupi sebi neku čipkanu bluzu i veselu haljinku sa tisuću ruža,nek plešu sa tobom,mila grlice. I nedaj nikom da ti otme proljeće tvoje.

-A što ćeš ti?Vidim da si mi svu gengu dao.

-Meni neće trebati.

I hek bajonet u đigerica. Direkt.

Bajonet je Deba u đigericu hekno,pa ga pricrvljio.Onako krvnički, kako je to on znao .

Garavuša ne vrišti, Garavuša ne plače,ne maše rukama i ne jauče.Počeše se lijevom rukom iuza desnog uha.Dosjeti se.Sa zida skida gitaru rubinove boje što se kao ljuljačka njiše.Primiče se Debi u ranu ,u bajonet ga ljubi.Nježno sasvim nježno da ga ne povrijedi.

I zapjeva:

 

Ej Konjino,vranče Sarajesko milo

mogli smo bar još jedared mamicati

ja joj mamo mamice a ti uh  uhkati

joj mamo mamice nije mi se snilo

 

Aj lele aj lele aj lela

bajunete hek hek hek

 

ljeto je i avgustovski  mjesec sjaji

cigani plešu jadu se i životu raduju

šta sa mnom da mi snovi samuju

šta ti srce mili preda mnom taji

 

aj lele aj lele aj lele

bajunete hek hek hek

 

 

nemoj mi tu sada mrijeti mili moj

život samo jedan i mene  imadeš

nemoj smrti da mi ljubav kradeš

nemoj molim te crniti život moj.

 

Aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

 

diž se mori mango sarajeska mila

hebeš štuke hebes žene hladne

sve su one tebe mojega gladne

ali ne dam garavuša ja ne bila

 

aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

 

Završi moma pjesmu .Leže pored Debe, zagrli ga i poljubi ga u oči umorne.Ništa mu ne govori,pjesmom je rekla sve. Odjednom krik joj se otme iz grudi,prihvati se gitare i Debu iz sve snage po blentari heknu.I očaj mu virišti :

-Možda ćeš sada pameti doći, blentovija mila,Dvorjanine moj.

I poče da plače i poče  da vrišti  i  bježi preko praga, kroz Cicvarića male ,do na kraj grada i još dalje do Mišara. Leže na humku neznanog junaka ,sva u ljubučicama i plačući moli:

– Djede, mili, pomagaj molim te . Onaj tvoj blesavi unuk se zabajunetiro, posred đigere. Pomagaj nesuđeni rode, život mu o koncu visi.

Reče to i usni. U snu joj se javi sjedokosa starina neka.

-Dobro,poslušaću te. Samo u životu je sve dar za dar.  Bježi sada gdje znaš. Nije on tvoja sreća, već nesreća.  Ako ga tvoje oči bilo kad vide ,ograjisaćete ,i ti i on.On malo više , jer je ruku digo na sebe. Ti malo manje, jer čistu dušu imaš.

Doturi kažu carski rez na pogrešnom mjestu izveo. Jadnik, mislimo mi,a ni trudan nije bio. Čak  mu ovaj puta nije palo na um ni da se prejede.Valjda je želio da uredan ode.

Hoće on svako malo; dvoje se jednom našlo,pa se nije našlo. E pa neka mu!

I ovo njegovo je tako bilo.Dvoje,jetra i  bajonet se jednom našlo,male se pricrvljili,pa se više nisu našli.

Valja ova Lenji?

Volio Lenji pomalo rendeto Debu.

A i Ciganima nije mane:

Joj majko moja bolji kako to bolji

aj lele  aj lele  aj lele,

Joj sele moja boli kako silno bolji

aj lele hek hek hek

 

Što je iz kasarnu nama moro doći

aj lele aj lele aj lele

To su  prave jebade ciganske noći

aj lele hek hek hek

 

Konji umorno stoje i neće da radu

Jerbo more ih žeđu i gladu

Djeca bjele tice kokoši kradu

Debi nožekan za đigeru dadu

to je ciganska noć

nikad neće proć

 

Hop,hop,hop

Šta mu bi kuku lele

I jopet aj lele aj lele aj lele

hebeš štike hebeš mange

I op,op,op ,hek-hek-hek

opalija, samo jednom heeek

aj lele aj lele aj lele.

 

Otpjevaše cigani pjesmu do kraja, zasjedoše oko Debe i gledaju ga.

Bajonet do balčaka usukan u trbuh. Koji je to očaj morao biti ,da se tupo željezo zarije toliko duboko?Krv se ne vidi. Ublijedio Deba, mrtav hladan ,ko da ga nije  briga za đigeru.Samo se blesavo ceri,htio bi da vrisne:

Dijana,grlice moja  evo,hrlim tebi.

Ne može,glasa nema , a i krvnički ga boli.Da je znao da ovako bili , sjeo bi na fotelju i razmislio bi:

-Šta mu je činit.

Čo'ek bi reko meit, koji krklja.

Pogledašu mu takulin.Ne zbog dokumenata.Znali ga u dekiku,u damar, koliko se udomačio.Bara prazna.Jebo ga pas.Tek tada zovnuše vojsku i crvenu pomoć.

Neuki bi rekli,ciganska posla.

Ništa mu nije bilo.Jedva sebi došo.Unutrašnje krvarenje obilno nastupilo.Prava  poplava u trbušnoj duplji,kažu hećimi.Dvadeset devet šavova imo.Jedan falio do trideset.Vala mogo je još  malčice recnuti , kontamo mi,da zaokruži na paran broj.Zna on da je rečeno;  u parovima sve je.

Nešto ovdje nije u redu. Ponovo zavirimo u Debinu jetru i vidimo,trideseti šav se sam od sebe pristavio.Sve nam jasno. Frka je onaj trideseti,parni ,najsvjetliji,najkrvaviji šav.Dva šava,ona j srcu i u duši radi Dijene  ne brojimo.Ti nikad neće zacijeliti.

Lenji bi, da nešto  o onom sve se  vraća, pišemo. Nama se ne da,dosadno je to.Ima mnogo ljepših i tužnijih stvari na ovom dunjaluku.

Ibretili se doktori,lijevom i desnom nogom po čelenki,po šabački desno i lijevo, do pupka,se  krstili. Gazom nafajtali pet litri krvi ,a ona i dalje kulja.Kažu ,bilo krvi ko sa dva zaklana kurbana.

Deba poslije pričao, da je tu krv za dva kurbana nanijetio za Dijanu i Frku.To se Deba za njih dvije htio iskupiti, iskrvariti, ko kurbana sebe prinio.Nije uspio ,a mahalaši ga nisu prozvali Jetrunima,jer nisu voljeli stranjska imena,a i ime je ženskog roda.

U komi,kom si kom sa;dva dana se Deba komiro.Sanjo Dijanu i Frku,Ankicu nije . Nikad nam nije ispričao kakav je  san o Dijani usnio.Samo kratko komentariso:

-Rekao mu anđelak mili ,da Frki prenesem da se čuva trešanja.

A Frka mu u snu ,sva nekako  magličasta,lepršava. Blista i svjetluca:nježna,umiljate i prelijepa.U bijelo anteriji sjaji ,kao vila neka.Ali tužna,toliko tužna da su mu suze navirale ko potoci rajski.Toliko tužna da ga boljelo toliko , da bi, da je u snu  imo imo bajonet,još jednom ga hekno.Ali ne u đigaru već u srce,direkt.

Njen  glas mu govorio:

-Nemoj , mamlaze,  sada mandrknut, bolje ti je.Pržun te garant  čeka,vrati se. Trebaš nam ovdje, da budalešeš i da se junačiš. Možda se iskupiš za neki drugi put.

Poslije tog sna se Deba probudio.Valjda jetra od života već očvrsla bila,a nije joj se umiralo. Gdje će one silno iće  i piće ostaviti onim temo zveknutim bjelavskim jalijašima.

Deba nam pričao da je sanjao djeda koji mu je poručio:

Ne traži Garavušu,ograjisaćeš.

Poslije četrdeset dana došo sebi.Nabavi električna invalidska kolica.Jedino se tako mogo kretati i pravac Cicvarića kvart.

Tamo ga niko ne poznaje.Kažu njima ljudi sa eletrikom izazivaju strah.

Ne pomaže ni:

Romalen,čavale to sam ja Deba vaš drug,Garavušin dragi.

Vrata se za vratima zatvarala,čak se na prozorima kapidžici zaklamfali.Jatagan mala zanijemila.

Tek na uglu ,u cvijetnjaku ,jedan  bijeli starac na koljenima kleči  i Bogu se moli.

Gleda ga Deba i ne može sebi doći. Isti on ,samo bijelu bradu ima i moli se.A on se ne zna moliti.

Zove ga Starina ,pokazuje mu da se parkira pored njega,pa mu stade besjediti.

-Sinak moj,što je bilo bilo je i ne mre se izbrisati.Dijanu smo uzeli ,jer je čekao toliko turoban i bolan život.To je tolika ljepota i nevinost Božija bila da bi se sav dunjaluk nakačio na nju.I dobrim i zlim. Jednostavnije je bilo stvar okončati na dragonski način,nego pustiti da je kolju čitav život.Frku su slomili zvijeri i dobri ljudi kao ti.Nevinost je ponekad slijepa ,pa se daje kome treba i ne treba.I zbog vas je uprljala svoju čestitost.Da bi je oprala,mora patiti i to debelo.Tako će ona misliti.Treba samo voljeti. Garavušu smo poslali sa čergom da malo luta i da te zaboravi.Unesrećio bi je kao i Frku i Ankicu.Više ne hodi tim putima.I ne griješi.Rode moj,nisi ti loš,ima još dobrote i ljubavi u tebe.Idi sad i pozdravi mi mi moje dvore,moj  Sarajevo Grad.

Deba bi htio da plače,a ne može,progledao je.Htio bi da pita,a  ne može.Starac je nestao.Vidio Deba kako se sa neba spustile električne,pokretne stepenice i starac se polako uzdigao u plavet.Okreće se okolo i htio bi da nekog pita:

-A šta sada mili moji.

Tišina i tajac.Muk i tišina.Samo zvrće električna kolica.

Poslije vojske je samo Frku tražio,nije je našao.

Jednom sreo Ankicinu najbolju drugaricu.

Ista Frka,ni tetka joj,pokoj njezinoj duši,nije toliko nalikovala.Ista Garavuša ,ni cijeće joj u kosi nije toliko nalikovalo.Bijaše to jedno ubavo djevojče, vo Maćedonije.

Zemljotres proživjela,osam godina imala.

Mrkli mrak,nigdje zgrade,ni 85 posto drugih , totalka i nema ih više.Ona na petom spratu,na krevetu sa sestrom malom probudila.Četiri sata i 17 minuta bilo,tako joj rekoše.

Roditelji dva metra od njih vise,za užad lifta se drže.Nigdje maknut nisu mogli,niti žele.Smrti i mokraće na sve strane.

Vlast reče preko hiljadu mrtvuh, dvjesta iljada duša bez doma ostalo.Dobra im procjena:Nešto više od od hiljadu mrtvih.To je 25.9o9 je manje kako je vojska izračunala,nezvanično.I u pravu je vlast,broj poginulij je bio preko hiljadu.Dvije,  tri, desetina iljada manj ili više,koga briga.

Vrištanje, jauci,lede djetetu krv u žilama.Sat-dva poslije dođoše crvena kola. Jedva ih nekako spustiše.Zgrada zadrhti,stepenice nazad i sve tako.Dva sata ih spuštali.A njihove misli  ostale ostale na sedmom spratu zgrade,ni na nebu ni na zemlji.

Tada prvi put oficirama dozvolili da mogu sami prekomandu birati mogu odabrat tako prekomandu.Tako ubava dođe u Sarajeve,koju godinu poslije upozna poderanog jetronima.Uzeše se i još uvije žive nisu imali dijeci,abortirala ubava moma prije nego se uzeše.

Deba sreo Mirjanu P. vo Skopljato, godinu dana poslije šabačkog ,jetrenog karambola,ali poznavao je prije vojske,jedva da je zamjećivao.

Takav je život.Jedna se vrata zatvore,pojave se ona koja su čitavo vrijeme bila odškrinuta.

Oni jašu Mojsije harmoniku baca – XI dio / nastavak

Deba

II dio

Oma pričo, da će se Deba, jal’  zbog  Frke jal’  radi Ankice,  natandarit u potonjim danima ,ko žuti. Ne pitajte nas na koje su žute mislili. Jal Ruse,jal Švabe.Oni su uvijek najviše najebavali,pokušavajući druge da tandaraju.Mojsije potvrdio,bio spreman i zamuhurat.

Njih dvojica se jedino nisu mogli za godinu dogovoriti.Oma kaže za četiri i po godine,a Mojsije ko stariji, kaže to će biti pet godina poslije.

Sve ostale detalje ugajgulili , do u bocu.I kako,i gdje i s kim.Čak i zašto. Ali nikom nisu pričali.Ni jedan drugom. Kažu,  zabranjeno je  pričati o onom što će se desiti, dok se ne desi. Tako rade bogohulnici i nerznalice. A poslije nema smisla bilo šta lajati. Bilo , pa prošlo. Niko živ ti neće povjerovati da si znao da će se zbiti.

Nije ni jedan pogodio.To se desilo pošljen  četiri godine i devet mjeseci. Zamalo posumnjasmo u njihove proročke sposobnosti.Kako smo znali šta su vidjeli,to vam ne možemo rjeti. Nama zabranjeno da tračeve širimo.

Deba  toliko zaljubljen u Ankicu bio ,da bez nje  nije mogao disati . To je sasvim normalno.Dah mu bio u nosu.Presjekla ga  Dijanina smrt od prije trinaest godina.A on ga olovkom iz njega izbijao.Da ga boli toliko  da zaboravi,Dijaninu bol.

I Ankica je njega voljela, što jest ,jest. Krvnički.

Toliko ga je voljela da su mu leđa ,svako malo , bila izgrabana, kao da ga je neko grabuljo.

Toliko ga je voljela da mu je dušu htjela isisati.Sve su to veliki plavi biljezi po Debinom vratu i tijelu svjedočili.

Bila je to tolika ljubav da mu nije dala da ustaje sa nje.

Bila to velika ljubav.Ni nalik Frkinoj. Ljubav zbog seksa i zabave.Zbog Ankice je raju zanemario. Odakle ti vrijeme za raju  frajeru.

A to je dobro  i nije.

Dobro je, ona mu jedina prava ljubav i blentavom životu bila. Normalno,poslije Dijane. O poslije mnogih.Ali Dijana je djetinja ljubav bila. A mnoge su otplivale kraulom u život bez đul bašto ,anterija ićemana. Jednostavno, drasle su. Jadna li  im majka!Ubile su djecu u sebi ,jer su ih majke i očevi na to natjerali.

I nije mu Ankica  srce slomila.

Smrt Dijanina mu je dušu zaledila. Srce na ledene komadiće isjeckala,pa u prešu stavila da bi lakše kroz venoznu iglu  u ahilovu tetivu urezala. Da ljudi ne vide sleđenp srce.Da misle da ga to tetiva boli i da zbog nje gluposti radi.

I Nije mu Ankica um popila.

Popila ga Frkino vrištanje,kada se grlica skršila. Popio ga  sram i kajanje,što nije vidio bol grlice male i ljepotu duše njene.

I nije on tražio milju radi milje.On je tražio milju da ne počne vrištati za Frkom,sa Frakom, za Dijanom,za Dijanom,za svim silovanim djevojčima i djecom svijeta.

I nije on rekao da bi je natakario ,da je tri puta bolesnija bila. On se samo junačio da bi ljudi mislili da je bezosjećajna odrtina.On je samo sakrivao od ljudi  da nema ono što mu je oduzeto kad je imao devet gpdina.Djetinjstvo i jedina ljubav.

Mi mislimo da to  nije dobro, ali nećemo sudije biti, nije naše da sudimo, prestali smo od one noći : krvavih doksata i hoće li ta milja .Nije naše pamet prosipati i učiti odraslu odrtinu šat mu je raditi i sniti.

Nije dobro, jer neće izaći na dobro.A kada nešto ne izađe na dobro,onda to zaista ne miriše na neko dobro.I nikad zlo nije dobro.Osim ako je sa Neba.

On otišo u vojsku,zvala se Jugoslovenska narodna armija.U Mačvu, u Šabac pored Save,nedaleko od Mišara.

Njemu drago, srce mu ko tenećka. Uvijek je sve u parovima.Na Mišaru mu zalego pradjeda sa majčine strane. Nikad nije reko poginuo.Kaže junaci ne ginu,oni samo zalegnu.Zamalo je on kod svog pretka zalego.Nije da mu je namjera bila.Išao se samo pokloniti senima njegovim.

Poslije toga , će mu se srce još vuše napuhati.Ko karpuza bilesim. Ona iz naših bostana. Međ’ Ibrine, međ’ naše, međ’ svoje ,međ cigane došo,one čuvene,  šabačke čivije. Krivili ih ti ne krivili ,trijebili ne trijebil,ne moš im opepelit.

Oni ko feniks ptica samo  ponovo prhnu, da bi zakucavali i zakucavali.I malo muzike,pa opet zakucavali i pjevali i igrali.Životu se radovali.

Prije vojske , on tri godine Ankicu učio šta je sledovanje i fasung.Pa onda capin i bosanski grb.Kad je taj nauk primila prešao na jastuk i šilte . Potom joj domaću radinost i sitne vezove u najljepšem svjetlu prikazivao.Aman i zeman  o svemu, do najsitnijih detalja,onako svojski,mahalski,haman Bjelavski.I sam kraljičin Mujo bi mu pozavidio.

Šteta što su sadašnje karaljice ocvale mrziteljice dunjaluka,insana i takara.Inače bi Debi nove dvore izgradile.Samo on zasigurno ne bi u njih uselio.Ne može se, ba, iz Sarajeva Grada čednosti i zemlje Božije milosti nigdje maknut . Istog trena bi se vaskoliki dunjaluk prokrenuo.

Ona o fesić vezu pojma i svom tom nauku pojma nije imala.Nije znala da tako nešto postoji i da se mere tako nešto zbiti. Jako u Sarajevu došla.Otac vojno lice,kapetan iz onog pravog,a ne našeg latinluka.Naš se posevdisao, pa ga pravi nije begenisao. Otac joj se nikad među rajom nije snašao, pa se propio i belaje pravio.

Dakle Deba otišo u vojsku ,a ono Ankica  ga prevarila.

Čekala bi ga ona,vjerna mu je bila,ko kaluđerica.Samo se molila i svijeću u gumu ponekad zavijala. Moralo se. Sigurno je sigurno,što bi rekle ona  opatica sa maksilofacijale.Nekad toliko zasvrbi da glava boli.Ali čula , prevario je Deba sa nekom cigančicom,vatrom živom.

Nije se Deba nikako mogao opravdati.Poslao nekom vrlom drugu  haber, kako se provodi i na sitnu , jaransku knjigu sve stavio.Drug pokazo Ankici, crno na bijelo ,Deba se u Šapcu  mrsi.Mislio se  levat ovajdisati, znao kako je Ankica ljubomorna i češljugava bila. Iako su češljugare po ženskom svrbežu nazvali, ona ni mukajet, nit komentarisala, nit haberliju pogledala.

Uzela haber papir, okrenula se  i kući otišla.

Danima i danima je čitala pismo drugu i  plakala. I opet ,čitala i plakala. Život na koncu nosila,zamalo izvisila.Ipak dijete u noj nije se dalo.Ne ,nije trudna bila,što bi neki zluradi odmah pomislili.Bez obzira na nauk ona je devetnaestogodišnje  dijete bila.Srce je zamalo nije izdalo.Žensko je to srce.Živo , nježno i puno ljubavi.

Koliko boli i tuge može pretpjeti i preboljeti,jal ne preboljiti, to normalan muški insan ne mre skontati. A i onako ima malo tih normalnih insana,ostali se  stalno nešto kofrče radi ničega.

Srećom sjetila se Debine izreke:

Kad te neko prevari ti samo duboko udahni ,sjedni i razmisli.Mereš sjesti samo  ako ima kakva mehka šćemljica. Ne na minder ili šilte, nikako. Ušuškaju čovjeka i u polusvijest ga bace. A to nikako nije dobro. Jazuk.

Polusvijest ili bolje rečeno pomućena svijest  uvijek vodi u helać.

-Konjina,ali ponekad je znao i pametnu zatalambačiti, – osmjehnu se polutugaljivo Ankica

Ustala Ankica sa dušeka mehka, sjela u fotelju i dobro razmislila.I još jednom,treći put nije trebala. Natakariš Debinu  sreću  i prevarila ga .

Preporučeno mu pismo sa slikom poslala.Na slici ona i novi zagonđija,neka hablečina vidi se.Ni po jada što je sa nekim na slici.Po jada je što su gologuzi ko od majke Ankicine i njegove rođeni.Drugo pola jada je to što se vidi da je Ankica u bijesnom galopu.

Oni novi njen vidi se podficirski sin i dasum.Natandario na se  šinjel očev,konta to mu kredibilitet daje.Jel’ to svoj klitorčić u vodnika samoproglasio, ne zna se.

Neko bi reko :

-Deba nije bitno,joj ljudi moji, kakvog je levata našla.

Ali Deba je prepozno Ankičin amanet:

-Što si tandaro,tandaro si.Fajront.Nema više.Znaš onu,dvoje se nađu pa se poslije ne nađu.I ovakve hablečine kao ovaj na slici će umakati ono što si prezreo.Ti nikad više,Pa ti vidi šta ti je raditi.Imaš dvije ruke i mali mozak.Veliki ti firaunka popapala.

Nikad više Debu ni čula ni vidjela, jer je tako nanijetila.Pisma njegova ljubavnih isprika u smeće bacala. Prestadoše dolaziti.

Udala se Ankica  za onog sluntu,namah.Nije to trajalo ni godinu dana.Džab’  džabe ti,nauk je nauk,ne m'reš  bez nauka.Nije bila rođena zaistinski varati bez razloga. Razvela se nakon dvi-tri godine, za pravog se udala,troje djece izrodila,sa ratom se iz Sarajeva iselila.

Svake godine navrati u Sarajevo.Nazove Dobrog i odu u Galeriju.Jes da nje nema,sada je neka careva jal tako nešto kafana.Njima nije bitno,važno je da proćute o birvaktile danima.

Dobri skonto,nedostaje joj Sarajevo i ona vremena.Kako se samo jastučilo i šiltetalo.Neće da pita za nikog.Ni da li je sretan i kako je.

Dobri joj ne odgovara da onaj niko,nije dobro od kako se hekno i ne razdvaja se od one njene zadnje slike.Jahačke.Drži je blizu srca da zna šta je sjebo.Ponerkad je pogleda da ga srce muči i da vidiljepotu koju je izgubio.Ništa više.

Ankica i Dobri se i bez riječi dobro razumiju i ispruičaju.Taki je ovi grad.Ne moraš pričati,a srce ti puno riječi,ljubavi snova.Kad skontaju da su se dovoljno naćutali.Izljube se i pozdrave.Nadaju se da će se dogodine sresti.Ako se ne sretnu znači da je jedno od njih prešlo na viši nivo.Još se susreću.

Deba se ne susreće.Što se susreto susreto se.Više  ne roštilja.Sve rjeđe prostire šilte,a i glava mu više ne begeniše jastuk.Hoće to sa godinama.

Oni jašu , Mojsije harmoniku baca – Epizoda XI

Uvod u nastavke

 

Kad evo ti Semiza ,gura kolica i kaže mu:

Evo ,jedna sasvim obična papiloma lingva i dobro mi ga pripazi.CK i Branko M. mi dali izričit nalog da ga skrbim.

-Ali ti si na abdoimalnoj,šta imaš sa papilomom.

-Ništa,ali znaš kakve su over hablečine iz CK,pogotovi njihovi glupaci iz SKOJ-a.Oni ti pojma ni o čemu nemaju,a zemlju vode.Naravno u propast.Sve sami goli papak i vukojebinaš.

Neće ovoj lijepoj zemlji na dobro izaći.Nego ni jedne nikom i ima da ovog   paziš ko malo vode na dlanu.I da znaš da je i Luca već zvala i pita da li je Baška Baša ordiniran.

-Ko je sad Bašak Baša?

-Uzmi uputnicu sve će ti se prosvijetliti.

Skoro bijesno se otrese Semiz i na vrata mrmljajuči:

.Ja ,hajvana, majko moja.Nakotilo ih se ko maćića poslije vijanja po veljači.Ne more ih svijet više tegarit.Ne sluti na dobro.

Smjestiše petu papilomu,odjednom tišina i mir.

Uh,- odahnu dotur -očas će kraj smjene , ne bi valjalo da šesta zakuca na vrata.

Ne prođe  ni minut minuta,  a četiri drota nose  Debu i pravo kod onog dotura koji je odahnuo.

Deba  se u rukama drotova  presamitio i drži za usta,iz njih krv na sve strane, ko da ima menstruaciju,treći dan.

Doktor sliježe ramenima,nikoga u prijemnoj čekaonici nema.Primi glavnog drota,onog sa tri pruge  za ruke,u lift ,pa na peti sprat.

Papiloma lingve.

Konzilij na okupu.Ko bi reko.Začudo svi leže u istoj sobi.

Mojsije pita Debu šta mu je bilo,on nešto frljfa,Mojsije ga ništa ne razumije.

Herco pita Debu šta mu je bilo,ovaj nešto frljfa,Herco ga ne razumije.

Lenji šareti Debi šta mu je bilo,ovaj nešto frljfa ,Lenji klima glavom,ali ga ništa ne razumije.

Dobri ništa ne pita.Deba mu zahvalan do kragne.Bole ga usta i sve u njima gor. Isto ko da je  po kile pečene mlade janjeti, tek skinute sa ražnja pretvorio u jedan zalogaj.Htejdne da se oblizne,ali ga toliko zaboli da se počeo previjati.Morali ga prvo odvesti Semizu,jer se ustanovilo da je fenomen i da je imao dva crvuljka.Za dva tri dana ga vratiše na maksilofacijalnu.

Oma nije došao,htio je ali nikako nije mogao naći zdravstvenu.Dok je izvadio novu konzilij izašao,samo Deba osto još mesec dana.Kad su ga drotovi pendrekali,grizo se za jezik da ne vrišti , pa ga vaskolikog podero.

Dvije stvari tada nisu razjašnjene.Zašto je Dobri zalego na maksilofacijali

i kako je Deba završio sa njima?Mnogo kasnije se to u nečijim dnevnicima pronašlo.

Dnevnici su tuđa intima i njima uovoj priči nema mjesta.

Dosadilo Mojsiju oni stalno u zatvor ,i vazdan  neke belaje tegare, koji im prolaze  kao neke van take fore.

Jednog dana ide ti on Titovom sa Zlatom prema akademiji,ona kasni na posao,on na predvanje.Njemu u glavi Hercine,Lenjivca i Dobrine fore i zatvori.

Komšije kažu za sve bila kriva sevdalinka Joj,Crven Fesić mamo.Znaju to oni dobro;vas cijelu noć nisu mogli spavat od Zlate.Ona svako malo zaleleće:Joj,mamo mamice. A Mojsije samo malo glasnije ukće,ko puh;uh ,uh. Mislili da je zub ili stomak boli,pa je on lijekom nudi.Zato kasnili na posao.

Na uglu Kulovićeve, u žurbi prešli ulicu van pješačkog.Drot ih zaustavio,traži ličnu i pare za nesaobraćajni prelaz preko ulice.Prekršaj je to.Mojsije ni jedan ni dva i fljas drota u čelenku.Zajeban štos imao.Glava boli.

Drot se složi ko Lenji, kad se gangrenira.Namah ,na mjesto obeznanenja.Nema ti u Mojsija zajebancije, kao što je nije bilo ni kod onog biblijskog.Ako je neko njegove visine,niži ili zeru viši, ni jedan ni dva nego fljas u čelenku.Ako je viši ili krušniji nogom u bijele bubrege,pa fljas u čelenku.Rezultati isti,KO u drugoj sekundi.Nema brojanja do osam,samo se hitna pod hitno mora  zvati.

Spengaše Mojsiju dok si reko ašlama.Narod kaže dok siu reko kritva ili keks,ali mi nećemo.Prvo keks asocira na seks.A drugo Mojsije mrzio britvu više od pjesme jesen dođe,januke i kruške zriju.Mirisala mu na krkane i papke.

Odleža on petnaest dana u bajboku.Pokvari  planirani petnaestodnevni odlazak na more sa Zlatom.Ona jadnica svaki dan u centralni mu dolazila i ponude nosila.Te godine nisu na more otišli. Završila se sezona dok je Mojsije svježu havu ponovo počeo disati.

Poslije se Mojsije u poverenju izjadao Dobrom.Grizla ga savjest.Deba po običaju spavo,Lenji dobijao vještačko disanje,Herco se ganjo sa Lelom Jelom Jelenom po šiltetima i jastucima.Jal se šilteto,jal se jastučio,ne mre se prokužiti.

Neko bi reko to mu je isto.

Deba bi mu reko nije,konju jedan.Hajde probaj takariti na šiletetu,pa onda na jastuku i št ćeš skontati?Skontat češ da se na šiltetu šilteta,a na jastuku jastoči.A to nikako nije isto.Jer ako se prvo šiltetaš,pa udariš jastučiti,sve vičeš jesam blesan ko me navali na ovaj belaj.A ako se prvo jastučiš pa promjeniš na šiltetanje,lakne ti duši i sve vičeš ;joj rahatluka  mamo,mamice. A onoj tvojoj takarneki sasvim svejedno.Njoj je samo do joj,mamo mamice.

Oma tugovao za kosarom Kosom Bibanović,preminula prelijepa djevojčica.Jadnica ,mila grlica naša.Galopirajuće je u petnaes dana pokosila.

Mojsije nije   imo love da plati kaznu na licu mjesta niti love za ljetovanje.Sve spisko u drvenu džamiju onu ,dva mjeseca kada je bila disko.

Tako ti on duma o tome i priča Dobrom.

Godinama kasnije Deba ga izdo.Sjedi se ,muzika leprša.Mosije navalio na Dimitrije sine Mitre i Vranjaku.Bilo se u fazonu vranjanskom.Onom fazonu , kada se Dobri opiči i hoće da vrati barem jednu iskricu srebrenog srca ,vezenog rozaklijom,ribizlama i ljubičicama.

Tada bi on čopio neku pjevaljku u kafani,najčešće kod Mehe ili Zize,nekad,u domu milicije,kineskom restoranu,osminama.Nikad sa čaršije.Nije morala pjevaljka dobro da izgleda,morala je  samo dobro da pjeva Mito bekrijo.To je bila izuzetna rijetkost koja se dešavala na priliku jednom godišnje.Da je zlatna bila , Dobri je ne bi ni treščicom dodirno.Bar bnije pred rajom.Uvijek im garantovo da ih neće niko prstom taći, ako one neće.One su manje više htjele ,jer bi  se veče  Frke krasotice ,pretvorilo u veče uspomena, ljubavi, tuge i boli. Pjevaljke to itekako razumiju i osjećaju.Tada se savim jednostavno i sasvim prirodno budi želja  da te neko nježno miluje i ljubi.

Debu stari pritisno da ide u armiju.Tri godine ga izvlačili drugari.Mojsije ni jednom da zasvira onu voćnu.Kaže gdje si ti vidio da se kruške i jabuke miješaju.Ljut Deba na Mojsiju.Gdje ćeš ba ići u armiju, a drug ti,može se reći,najbolji neće želju ispuniti.Ljut toliko da je samo čeku dobru priliku da mu zaviče.

Prilika nikako da se ukaže. Ili se zapjeva ili se prepije,a  najčešće neka ili više njih  zajauka,pa se nema vremena za belaj. Tako vrijeme prolazilo,on taman skonta fol kako da ga provali a Mojsije hekne ramunjik o ledinu i nema harmonike ,baš kad je Deba htio da zucne.Prosvijetli mu se;Mojsije prorok pa sve vidi.Uradiće on to nenadano kad se Mojsije zadevera.Jedne večeri probudi se on bunovan ,u nekoj bašti,muzika treperi i on dreknu.

Jebalo te Mojsije pašče. Ti nisi imo kinte pa tres drota i u bajbok.Svu lovu za Zlatu .spisko kod drvene đamije u disko.Nisi htio da se stidiš pred njom,  što nemaš love.

Svi zanijemili.samo jedno od njih pojma o tom imo.Mojsije nadrko obrvu na Dobrog ovaj samo sliježe ramenima.Mojsije shvati da ga Deba čuo kad je priznavao.To mu namjera bila.Svima znano bilo da se Deba znao uhinjiti i nalik vaojeru pokazati.Samo nije znao da će konjina voliko čekat.Kad ti žensko čuje da se neko za nju žrtvovao ,zahvalna je  i spremna na žrtvu  ko slatka krofnica.A ovoliko se žrtvovat ko Mojsije, to je barem za zdjelu medenih krofnica.

Zlata pita;jel tako,on ni jedne ,zacrvenio se ko bulka,sageo glavu ,samo što je ne pokrije rukama, ko jungferli curetak kad se pomene crveni fesić.Diže se Zlata za ruku ga jami i pravac odaje.Ne prođe predugo , taman onoliko koliko njoj treba,a Zlata cvrkuće:Joj ,mamo mamice.

Poslije maksilofacijalne više ni jednu nije tebalo zvati.Ni pjevačice,ni sestre,ni polusestre,ni dalje  i bliže sestre,čak ni najudaljenije,ni bilo koju žensku.Tada se Lenji malo razvrijednio i sa Debom naplačivao ulaz.Nije to bilo ništa strašno.Morali su ,inače bi bankrotirali i od sevdaha ništa.Toliki promet bio.To se nije smjelo dopustiti.Flaša žestokog po izboru za ženu koja ulazi.I ništa više.

To se malo po malo pročulo da su počele dolaziti i iz drugih gradova i država. Pančevo, Beograd kraj Pančeva,Priština,Knić kod Kragujeva,Rijeka , Leskovac, Priština,Mitrovica on Šćipetr.Bilo je tu Poljakinja,Čehinja,Njemica, Francuskinja, Italijanki, Norvežanke,zalutaše i dvije Japanke,Francuskinje se opetovale i navadile.

A šta je bilo na facijali?

To  je već duga i druga priča.

 

Deba

I dio

 

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odusto. Kaže lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježa vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela i Nostradamusa, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile dođe.

Što  više naliježeš na nju pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner,ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba, to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se  neki biljezi pojave .ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Naprotiv što joj to više radiš ona jača i raste sve više dok ne implodira ili eksplodira, šta ti on zna kako mu to funkcionira. Ali kao ptica feniks , eksplozijom ili implozijom ponovo se rađa i  još milija, ljepša, bolja,toplija  i slasnija bivstuje.Što bi kundera pripovida , nepodnošljiva lakoća postojanja.Za lakoća postojanja mu vazda neke  mozgovne smicalice pravila.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Žena ga smota i smunta, pa se on, htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz ,iz čista mira, zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravi?

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg hablečina zagubi, rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli,  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela lakoća mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića malog majušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čovjek udahne je miris majčinog đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za paplicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet ,sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Ne te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Nego kako neki tako  malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe. Nelogičnica jedna mila.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. Normalno posred malog,jer veliki ode  lakoćom postojanja na daleke pute,ha se on đardina prihvati.

On usporen i uporan, kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat, il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati,pride  devedeset devet ampera.Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema, pa ga skratismo.

Daj ba Deba skrati daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije ova baklavica slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat  meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica stanu u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju  onda vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna,završava svoju priču Deba.

„Ko je jebe ? „-junačio se Deba.

„Neko se našo da mi to kaže,a makovli sa njom bio.“ –odbrusio  Lenji,  jednom prilikom ,Debi.

 

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca – uvod za nastavak

 

 

Jednom , neko od konzilija natakario Lucu sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro. Srela ga Lica, slučajno u gradu,nije ga poznavala.Baš je nešto gadno zasvrbilo.Nije da svrbi, gori ko planine poslije kavazove dove.Gospođa uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.

Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra bila u svakom pogledu bila,a volila i anamo ono i te kako voljela?Krvnički.Tako je narod olajavo.

Nećemo detalje :ali tu je i perje i kože letjela.Ni sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.Osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.dala da se stvar ispita.

Imala moć u supu,haman   ko Wolf.Ako bi se neki jado,levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu ,nije mu gino pržun.Izbirljia bila ko kraljica.Ako izgledom i stasom nije za garde nije dobar ni za Lucu.Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.

Međutim isto tako kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio.Nije to zbog nekog straha ili đentlemenluka,već jednostavni nisu kružile priče.Tu je nešto bilo sumnjivo.Sa jedne strane se taslačiu ko kuja u tjeranju,sa druge   je niko tako.

Vidio Deba Lucu.Znao je otprije,vidio joj noge kako su  od zore do podneva izlazila iz onog malešnog auta.Duša mu zatitrala od pomisli na tu ljepotu.Nije se podrigno, nego uzdahno,nježno,čeznutljivo,hajvanski zablenuto.

Čuj,moliću vas lijepo;Deba zaboravio na podrigivanje.Kad je došo kući,podrigno  se deba sa Bjelava :

-Nije ti neka kazna Luco.

Pet u cugu rikno i predevero;da ga ona čuje.Nije ga dopalo ono što se nado.Dopalo ga ono čega se nije nado.

Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i  pručulo.Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu  čak i više nego što mogu,:takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo,ali u zatvor ne idu.Pametna Luca bila imala pet anterija.Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba.

Samo opet niko ne zna kako anterije izgledaju.Čak ni zaprisegnute tračaruše,sufijke i sihiraste hodže..

U  momentu onog svrbeža ,prolazio pored nje onaj od konzilija.Ovdje usud nema nikakvu ulogu.Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.

Ona lagano vrisnu : Upomoć.

Kad Luca vrisne ,to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.

Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži,a drugom za pendrek. Gdje gori.Ona ga opauči,gdje će gospođa nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori.Ne bi on to shvatio.Vodi onog u apsanu.Reko Wolf da ga ja ispitam.Nasamo;ima neke povjerljive informacije,niko ne smije čuti.

No,to je zapisano u jednoj drugoj bajci,pa ćemo pustiti da ona o tome priča.

Mi ćemo samo kraj penijeti,jer smo čuli da ima ljudi da prvo čitaju kraj neke priče,pa onda počnu od početka.Pametni ljudi.Kako ćeš neupućen čitati šta će se desiti?

Čuše Lucu kako zajauka : Joj, mamo mamice.

Nikad se iz grudi ženske visoko rangirane drotovske sekretarice  nije prolomio takav krik bola i očaja.

Izlazi Luca,obučena ko prava žbirica.

Crni lakovani kožni đački kačket,nalik kapetanskoj, ispod koga viri plamena oblajhana kosa.Bakam lice,duge zasjenjene oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha do uha.

Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je  kraći,strukiraniji i utegnutiji.

Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.

Utegnutiji da se jedre,okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute,raspamete i obeznane.

Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti  dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija.Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija.To poručuje ona knjiga o pticama,ne mi.

U toj ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija ,ali se ni na šta ne nabija dok umire.Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala..Eto šta ti je nauka skontala.Neka se nabija da bi umrla,druga se opet ne nabija,pa umire dabi se rodila da se nabija.

Ne može ćovjek ništa uhavizati.Joj ludih ptica ili još luđe nauke.Samo bi se nabijali.Aman ko Luca i ubačeni elemenat.Ali oni pametni ; oni se nabijaju i izdišu,ali ne umiru.Nisu ahmaci ,mrijeti dok se nabijaju.Ako ih prekine srce ,prekine.Tu se ne može ništa učiniti,samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i  onda spokojno riknuti.

Reče  jednom Mojsije  prijateljski nastrojenom ,ali stvarno obrazovanom i  pametnom policajcu,onom Esi Mulhasanovićuskoro pa naša raja:Jebo te bjeloglavi sup.Mislio se izvući na lešinare.

Čovjek sa zvijezdom na ramenu puko od šege, pa otišao.

Deba zino i  zamislio se.Nikako ne može da ufrštulji i čemu je fol.Morao  je to on lično ispitati.Zna ,bez muke nema nauke.Prišo nekom drugom drotu i podrigno se:

-Jebote crnoglavi SUP.

Uvijek mislio orginalnost prije svega.Drot puko od šege.Kad se presto  smijati , za pendrek,dvije tri vaspitne,onako drotovski,krvnički po bubrezina, pa u Debu u  bajbokanu.

Osta Deba petnaest dana u Centralnom.Nikome se nije javlja.Pomalo pišucko krv.Nije stigo da se ikom javi ,čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio.Skonto.

Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere:

– Jebo te bjeloglavi sup.

Drot se razvali od šege.Deba taman da bude zadovoljan   sobom,a drot palicu u ruku i hek , onako krvnički,drotovski po beubrezima,sada tri četiri puta.

Deba novu rundu,petnaest dana.Promokrio Deba krv ,ko da se olovkom ponovo počeo u nos spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je.On se nikom ne javlja,konta gdje sada pogriješio. Nije mogao dokučiti.

Izađe on iz centrale,menstruacija ne prestaje.Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole,ali ne popušta ni bol ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti.Kad on nešto nanieti tako mora biti.Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:

-Reci mi jaro,matere ti žive gdje sam pogriješio.Ajd’ prvi put razumijem.Ja htio orginalan i različit od Mojsija biti.Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo;a ti  mene hek,još jače nego prvi put,pa opet u centralni.

-Kao prvo ,  nisam ti ja jaro. Ja sam drug ili organ,kako ti volja.Kao drugo,nisi oni akcenat stavljo gdje treba, to garant,kao treće nisam te vaspitavao zbog toga,nego zbog tvoga podrigivanja.Čitav grad nas noću zove i budi zbog tvog hrkanja i podrigivanja u snu.Ne može se čestiti policajac čestito   naspavat. Pala odozgo direktiva,ženskog je roda,prvi put kad nešto policajcu zucneš,makar to samo „a“  bilo,hek vaspitna dva tri puta,pa u bajbok.A ako šta opet porogovoriš postupak ponoviti,koji degenek pride dodati.

Pa se razvali od šege ,pa hek pet šest puta po bubrezima.Deba se bio mnogo razgovorio.Ovaj put je dobro prošo.Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu,osto tri mjeseca.Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo.Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.

Deba tada bio punoljetan, a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio,knjižica mu nikad nije trebala.Jebo knjižicu kad imaš šljivu.Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak,a Debi drago što tako dobro izgleda.

Jeste da je glavnog doktora Semiza poznavo.Svi ga mi znali.Živio u Derebentu aman do Himzarine.

Himzarina je spoj sa Čapajevom,Jelene Vitas i Sumbul Avde pravila.U tim  ulicama konzilij živio i iz njih na jahanje kretao.

Četiri se ulice na jednom mjestu spajale.Pravi mali trg.Samo još jedna mahala u gradu ima taki spoj.

Puco prsluk Semizu za Debu.Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir.Milicija mu naredila; fikari nepotrebni crvuljak.Bojala se da se bubrezi ne otkriju.

Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo.Semiz ga nije htio otvarati zato što je upapirima pisalo :Crvuljak otfikaren,to znači da Musto nema slijepo crijevo.Znao  Semiz i Mustu i Debu,ali htio malo takariti Mustu i uplašiti Debu.

Musto nije mogao dočekati kraj šale i od uplale bubrega rikno.Njegov crvuljak Debi operisali,krvavi Debini bubrezi njemu dohakali.Nikom ništa.Jadni Musto nije imao protekcije kod drotova ko Deba.Njemu poetičnije bilo umrijeti od tuđih  bubrega ,nego od ciroze vlastite jetre.

Deba pameti poslije bolnice došo ,ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova odjednom,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.Znao je da ga čekaju.pa instikte izoštrio.Kupio tamne naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.Vidjeli ga šminkeri,pomislili neka nova moda i odjednom vas cijeli grad puna šminkera sa tamnim naočalama sa retrovizirom.Jedina je razlika bila što su šminkerske naočare  imale veliku dioptriju,pa su se šminkeri sudarali sa svačim,posebice sa banderama.A ruke , oči  i  lice im bile crne ko ćumur. Dušu nisu imali.

Deba ih natakario.Reko im  da je na zapadu  moda ako zatamnoš na garu naočare sa dioptrijom, šest i više, i na njih natandariš retrovizore.Retrovizori daju široki i svestrani fokus misli,a dioptrija prodiranje u bit problema bez pogleda na spoljni svijet.

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove;zbog Zlate odmurijao petnaest dana.

Nije ni zbog Zlate nego, zbog konzilija.Tako se on opravdavo.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema.

Uvijek Dobri,Lenji ,Herco i Deba.Omu nisu dirali zbog đozluka,a imo pronicljiv pogled,a Baška Baša imo pune ruke posla ili šta li već ,pa im tada nije pravio društvo.Raspušćenica pun grad.Trebalo je sve to osvojiti i podmiriti.Blentovija skontala da mu je to osnovni životni cilj.E,vala,jes mu neki nijet!

Mojsije se čudio sebi.Ja,vidjelac pravi, a blentovije ne mogu prokužiti  i skontat u kakav će se zijan zaletiti. Kad je prvi put posumnjao u sebe,kao da su mu moći oslabile.

Ovako je to počelo.

Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali deset dekika  prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ,ni ispred ,ni pored njih,jebo ih pas.

To mu najmilija i najsočnija psovka bila.Druge nije imo.Osim jednom kada je opsovao.Jebo vam pas…

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja sva  to  ispričati,malo poslije, Mojsije u radu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuštao sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor. Deba ostao zna se koliko vremena,a oni izašli poslije uobičajenog vremena.

Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama,điđi-miđi prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu.

I ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralni otići.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure i za zatvor.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca što na slona kidiše.Bolan ,te ti apsane slijedile poslije sedmodnevnih điđi-miđi parti.

Konzilij poprimio moto od Sarajevskih Cigana:

-Nema fešte doli  džidži-midži takar od sedam dana.

Anterije još nisu bile bile prošlost,ali su se oni sve više udaljavali od nevinosti.Ona tek ponekad  bljesne ,kada neka nova ljubav u srce sleti   i prstom upire one bjeline i snove,što polako prolaze.tada oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženke se čude,ali im ne smeta,jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade ,kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Ankicom ili nekim drugim mirisnim đardinom svoje duše..

Te djevojčice su se rađale da bi njihove ljube,žene bile, nalikovale su samoj ljubavi,snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  i njine sestrice brojati.Svaka od tih djevojčica je  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu.Zov majčinstva.Neka.Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao.I njihovu njima.

Nikad niko nije čuo za zov očinstva.Njega, muškarcima majčinstvo neuslovljeno poklanja.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko budalu novine.I tri mjeseca bolnice ,čudo jedno.

Drugi put u bolnicu ležo kad je Dobri operiso papiloma lingve na maksilofacijali  . Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku.Piklić ,ali može biti gadan ako se zakofrči i naraste.

Za njim prvo Mojsije.Kaže doturima, ima šuhu da ima papilom lingve.Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju krenulo ko budalu novine  i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina koja je Mojsija primila.Herci već tada bol duše iz nosa virila.Prozove ga doktor,ustane Herco  i u ordinaciju.Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan.Deba se zavali u smjeh,sliježe ramenima i izlazi.Gleda ga doktor i sam sebi kaže:

-Joj budale,ljudi moji.

To mu  je jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim Hercu šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze.Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila.Naglašava da ga svako malo herc strefi,naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče.

Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce.Nikakve, kaže Herco ali njega srce uvijek hekne, kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.

-Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.

-Promjeni ona,ali njega srce onda ne strefi.

-To je dobro .-kaže doktor.

-Nije Leli Jeli Jeleni dobro.

-Kako joj nije dobro?

-Zato što onda nju strefi srce.

-Zbog čega nju strefi srce.

-Zato što mene nije strefilo srce.

Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita:

-Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od ,većme sebe može  nešto naučiti,pa objašnjava,polako i po redu.

-Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče biserli haljinu i mene srce strefi.I sve je u redu.Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja.Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinu i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.Kontaš dotur.

Doktor ne konta,ali kaže kontam.Herco zna da ga hablečina ne razumije i nastavlja.

-Nju herc strefio zato što mene nije strefio,eto to je tako jednostavno.A to mu znači da takara ni i onda nju strefi srce.Ne može joj srce bez takara disat.Zato ti ona uvijek obuče biserli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš,ulazi Deba bez kucanja i još se baildiše  od smijeha i kaže:

-A dotur,ne mere ga čovjek ništa skontat.

-Opet ti.Ko si sad pa ti i šta trebaš?

-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da opet  nešto ne zabrlja.

-Pa gdje mu je uputnica.

-Nema je.

-Što je nema ?

-Otkud ja znam,zato me Semiz poslo s njim.Kaže vodi ovu budalu na makilofacijalu.

-Što nije dao uputnicu?

-Nije ga mogo ništa razumjeti,pa je nije ni dao.

-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.

-Bogami je neću,znaš kakav je Semiz kad poludi i eto ti odmah otkaza.

-Gdej radiš?

-Nigdje.

-Šta ti može?

-Sve,ima ti taj pamćenje ko  slon,kad god se zaposlim eto ti njegova habera i ja otkaz.Poslije bi haber stizao i prije nego šzo bih pomislio da se zaposlim.

Konta dotur ne valja se kačiti se Semizom,nema mira nego mora da pita:

-Semiz je na abdominalnoj,kakve to veze ima sa srcom?

-Nikakve .Poslo ga onaj Solaković sa kardiologije kod Semiza ,jer ne smije da ga operiše,više puta izmasakriro pacijente.Neki umru,niko ne preživi.

Ovaj se baš razumije u medicinu konta doktor ,ali ga ipak pita:

-Ova j tvoj ,neka budala kažeš.

-Nije moj,ne poznajem ga, ali je lud ko struja.

-Kako znaš?

-Ništa ga ne razumijem,ja samo poslušo Semiza.

-A šta si ti radio kod Semiza?

-Ništa,donio Musti Ominu knjižicu.

-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?

-Musto je bio jedan pjano i Semiz ga nije htio operisati, jer je u njegovoj knjižici  pisalo ,da je on lično, Musti operisao slijepo crijevo.A nije,operiso je meni,na Mustinu knjižicu. Zanmo to i Semiz i Musto i ja. Ali se svi pravimo mutavi. Takav vakat.Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak.Ja knjižicu zdipio Omi.Njemu ne treba, ima đozluke  i odnio je Musti, ali ni njemu nije više trebala.Rikno čovjek.

Doktor zove sestru,ona ulazi,on joj pokazujući na Hercu kaže, vodite ovu budalu na peti sprat,papilome lingve i ne dajte mu da priča,sve pretrpite,samo mu ni za živu glavu ne dajte da priča.Pomutiće vam mozičak.

Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba,ali mora da pita:

-Dobro,sve je to u radu,ali  tebi nešto fali debeli?

-Ništa ,ja sam zdrav ka slon.

-Onda razlaz da te moje oči ne vide.

Vidi  Deba  da se i Herco  uvalio.Uvaliće se i on , u tren skonta rješenje i smije se doktoru u lice.Doktor ga prati na vrata,izgubio strpljenje samo što ga ne gura.Izlaze oni u hodnik.Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.

Deba se još više razavaljuje od šege,ne može da se kontroliše  i valja se po podu čekaonice.

To je Lenji zalego u kauč,četiri hamala ga nose ,a on obadvjema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.

Doktor ga ništa ne razumije,samo odmahnu ruku i kaže peti sprat,pepiloma lingva.Sestra nije na svom mjestu.

Doktor konta,glupača , sigurno joj sada   onaj nešto priča i nek ga ona sluša i ne razumije.

Deba ode sa planom u glavi i brzinom u nogama,a doktor sam sebi naglas  kaže.

Luda li dana i još luđih insana,ljudi moji.

Gleda na sat,dvadeset do dva,a on doručkovo nije.A svijet pun hajvana, koji se baš danas došli uvaljivati  na maksilofacijalu sa papilome lingve.On je  u svojoj praksi imo jednu papilomu u pet godina,a evo danas pet u dva sata.Nije pet nego četiri,prešo sam se.Smuntali me manijaci, ni sam sebe više ne može razumjeti.Garant ćer se peti preko štele uvaliti.

Kad evo ti Semiza ,gura kolica i kaže mu:

-Evo ,jedna sasvim obična papiloma lingva i dobro mi ga pripazi.CK i Branko M. mi dali izričit nalog da ga skrbim.

 

/Nastavak slijedi/

Oni jašu a Mojsije harmoniku baca / nastavaci slijede

Od danas se vraćamo jahačima.Malo ih zapostavili.Da bi vas posjetili moramo vas ponovo uvesti u đardine blentovština.Odabrali smo insert koji slijedi.

 

X Epozoda

Čuo Oma za nečuven ulet ,poželio da iskuša  Dobrog u nekoj prilici gdje će on imati kontrolu nad situacijom,nikako da mu se posreći

Jednom on i Oma bili u posjeti jednoj u bolnici.Kosi iznenada pozlilo.Ništa opasno , kažu hećimi. Kad ono tako kažu nika ne izađe na dobro. Ako kažu nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Alu kad žau nita opasno  ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihevto i samo natandaren bude. Riknjavae neminovus poetica garantus.

Vidi one žuju,jes’ dobra, poješću joj nešto ko sogan dolmu,samo  se uvali.Dobri prišao i pita:

Gospođice,da li vi to mene čekate.Da imam ružu sada bih vam je poklonio za današnji dan,a sebe i buket za uvijek,kaže  Prever.

Borka, tako joj ime bilo ,se slatko nasmijala i poklonila mu sebe taj isti dan,i poslije tog dana se  nikad  više nisu vidjeli.Bila u posjeti mužu,pa se sutradan vratila kući,na istok.Dobri je bio istinski đentlmen.Nikad je nije potražio.

Da je deba za to znao rekao bi:

Joj ,blentovije ljudi moji.Šta ima ako je tuđa žena.Ja bih vala natakario i da tri muža ima.

Kako tri muža ,okle ti to.Kad mogu ovi iz „islamske zajednice“  šteliti hanefijski šerijat,zašto ja ne bi dao ženama pravo da imaju tri čo'eka.To mu je prirodnije.

To su bila vremena neoprezne mladosti?Ponekad se jednostavno imalo sreće.

Drugi put bili na sahrani jednom komšiji.Neki profesor Simo Počuća,umro mlad ni četeres.Nije loš bio,ali se volio”šaliti”.

Nešto ko :vidi mi novih cipela ili čarapa pa se uhvati za međunožje i podigne pantalone.Ili vidi što se nebo naguzilo,što je jabuka rodila,pa opet za međunožje u dizanje pantala.Jal’,peder,jal'blentovija ,jal’ nedostatak smisla za humor,nismo uhavizali,prerano skino ruke sa međunožja.

Roditelji nas potjerali na sahranu.Mi ne bi.Tada nismo imali respekta prema smrti.Sada imamo.Ne radi nas,već radi tolike mladosti i nevinosti što je pobijena i nestala.

Ali Dobrom se posrećilo.Zato on uvijek govorio:U svakom zlu nekom hrli sreća.

Pas ga jebo,najćešće je to bio on,uvjek bi Mojsije govorio.

Sahrana  gotova.Lenji progovara,još se nije sasvim ulenjio,još se pomalo batrgo.Vala sad bi trebo Simo da ustane i uhvati se za međunožje i kaže,onako šeretski:

„Uh,ljudi moji jes’ me nebo naguzilo.“

Oma povukao dobrog za ruku i šapće mu:Vidi onu,joj,jes…

Mojsije ga šuta nogom u međunožje i kaže mu šuti ćafire,ni jedne,groblje je,sveto mjesto.

Dobri zastao,oči mu trepere ko farovi na izlasku iz tunela i lebdeći ode.

Oma je opet imao svoj ulet:

-Jesi dobra ko bedevija,da nisam gadljiv pojo bi ti govno k'o sogndolmu.

Uvijek se čudio kako mu ni jednom u životu nije ulet nije uspio.

Njemu to bila glavna šala.Čim vidi žensku,a on svoju uletnu rečenicu.Ne zna se šta ga više oduševljavalo,ulet ili noga.

Ponoć punog mjeseca.preskočićemop.To je druga priča,nije joj ovdje mjesto.

Deba ti pokupio fazon pa ga i on počeo primjenjivati:

-Ja nisam gadljiv ko Oma , ali bi ti pojo bi ti govno ko ćevapćić.

Nema veze dali cura zna Omu ili je gadljiva.On htio i kopirati Omu i biti orginalan.I jedan jedini put mu upalila ta fora.Toliko je bio oduševljen ,da je žensku kod koje je upalila namah oženio.

Ženska je bila gadljiva i od tog ”udrvaranja” joj se povraćalo,ali je toliko bila zatelebana u Debu ,da je sve prgrmila da bude u njegovom društvu.Osim toga sve joj se drugarice poudale,nju svrbilo lijeka nije nalazila ,a i vrijeme za udaju i njoj bilo.

Nikad im se nije posrećilo da imaju djece.Za priču nije bitan razlog,a bila su dva.Ako stignemo,možda vam ispričamo,ako ne nikome ništa

„Za moj gušt onu aj , jesen dođe jabuke i kruške zriju mene babo ćera u armiju.“

Dosadilo Mojsiju da ga Deba moli da mu odsvira onu armisjku o jeseni i voćkama,dugo nije kupovao harmoniku i stakao duševni mir.

Znao Mojsije kao i Oma,najebaće Deba u armiji, ko neka stvar nad roštiljem ,kada se radi provjere  straha, nad njim stavlja.Žao mu Debe ,iako,ko to zna,možda je i zaslužio.

Jednom se Deba napio i zaplakao.

Nije njemu zaplakat ko u nos olovku zagurati.Kad nespreman u školu dođe,a mastavnik ga pozove na tablu,on se sgne ispalo mu nešto pa hek po nosu.Krv kao iz česme.Natavnik direktoru,direktor kuči,on u nečiju bašti međ zelene voćke zaroni.I tako pola godine svaki dan.

Poslije se nije moro bubati olovkom.Bilo je dovoljno da ga nastavnik prozove,on se nategne ,prne i krv mu na hojdanu kapa ko mjesečnica. Krenulo ga ni šta više od sedmog razreda nije učio,do tada se jadnik mučio.Živaca zere nije imao,sve ga nešto vabilo napolju.

Njemu zaplakat je bilo ko kad jednu djevojčicu siluju i zakolju.I to je bilo samo prvi put.Tada je isplakao sve suze i otad sliježe ramenima:

-Šta ću ,nema ti ja suza.Presušilo.

Ako bi kiša pojaka padala,on bi se nalaktio guz u vazduh pa prdio,i prdio i brojao.Jednom je kaže došao do broja 321 ,ali ga sestra u nogom u guzicu heknula,ali  smrad  nije prekinula.Soba se dobrano nafajtala.Šut ga toliko zabolilo i neku kost,valjda trtičnu poremetila,da više nikad nije smio ni vjetrić pustiti.Ako pusti, danima je morao ledene   obloge stavljati.

Onda je našao novu zabavu, naučio se podrugivati.Kad bi se na Bjelavama podrignuo čulo se u drugoj gimnaziji, ponekad do  malog parka i glavnih supova.

Mnogo ženskih ga nogiralo zbog podrigivanja.Nije on to namjeno činio.Njemu to neka ovisnost bila.On krvnički podrigne usred plesne sale,kina,diska,na ulici ;nije bitno.Simpatičan,nestašan i zabavan bio.Nije da ga ženske nisu išle.Išle ga one,ali ga zbog podrugivanja ostavljale.Njemu to smiješno bilo.I podrugivanje i noga.To potvrđivalo njegovu teoriju:

Dvoje se našlo,pa se poslije nije našlo.

Nije bitno da li ga djevojka za ruke drži ili ga grli i ljubi,on ili lavlje podrugivanje,ili gorilinu ,svinjsku,bikovsko,,bizonovo,jeklenje podrugivanje on samo glasove ispušta.Ženska nogu Debi.Mnogo ženski dođe.Još više ženskih ode.Nje,u to normalno.Žensko dođe ,pa ode.Ali podrugivanje osta.Nikad ga podrugivanje nije iznevjerilo.Do jednom.Zapravo on iznevjerio podrugivanje.

Recimo odvede neka nova da ga upozna sa roditeljima.Sve teče u redu,Deba provaljuje,pravo,ekonomiju kad je rapoloženiji i medicinu studira.Nikada neki inženjerski

faks ni za živu glavu,odmah bi ga prokužili.On nije znao koliko pertli na cipelama ima.

Kaže  on sebi:

Kundure imaju od nula do  šeset šest rupa.Vidi se đavoljska rabota,Po Ivančici još jedan broj i jazuk.I kako ćeš ti znati koliko vezica u njih treba turiti.

Zbog takijeh problema uvijek nosio kundure bez pertlanja.Znao i po neku pametnu svakome viknut.Roditelje se počnu zaljubljivati u budućeg zeta,sve ga hvale, a hvale i kćerku. Tvrde pazar.

Odjednom Deba ničnim izazvan počne podrugivat, prvo ko jež,pa ko zec,puh,lane,janje i tako dok ne dođe do bika,bizona,lava,tigra i slona.

Otac djevojčin brže u sobu po pištoj ili pušku.Prepo se životinja što iz debe sukljaju.Ako nikakvog drugog oružja nema, trk pa u šupu po vile,pa na do malopređašnjeg zeta. .Ovaj  se ibreti šta čovjeku bi,do sekundu prije sasvim normalan bio.I normalno noga.

Neke su ga stvarno zaboljele.Ali pomoći nije bilo.Niko ne zna zašto se nikad,ama baš nikad u prisustvu kolegija nije podrignuo.U vojsci se izliječio od podrugivanja.Poslije nje,n ikad više mu nije palo na pamet da se podrigne.Niko njega uštrojio ili uškropio nije.On sam sebe natjerao na to.jednim potezom.I cigani su pjevali o tome.Ptice nisu.Nisu vidjele šta se desilo.Bila sezona parenja.Letjelo perje na sve strane.