Ja dajem nista ili sve
ili volim ili ne
i zato volim tebe
Ti nisi samo lepa kao san
ti si sve sto zelim ja
ti si sve sto trebam ja
Ref. 2x
Nisam te zbog lepote voleo
godine ti kazu
ja sam se u zivotu zakleo
i s tobom stario
jer jedina si bila ti
(jedina ces ostati)
Sve, prolazno je sve
samo prava ljubav ne
ona ostaje
Ti sve moje tuge lecis za tren
sa tobom zauvek
ja mlad ostajem
Ref. 3x
Danas smo malo tužni.
Ne pada nam na pamet da bilo šta budalesamo ili bilo koga takarimo.
Bili smo nesmotreni i vjerovatno rastužili jednu prelijepu djevojčicu.
Nemamo nikavo opravdanje. Neznanje ili nepažnja nikad ne isključuje krivicu počinioca.
Zbog toga smo u dilemi da li da joj pošaljemo poruku koju smo sročili?
Iako ponekad nismo naklonjeniji merebitnim čitaocima ( ono blago rečeno), ipak moramo od nekoga tražiti savjet da li da pošaljemo pismo isprike koju smo smislili.
Vako bi se depeša trebala slovkati:
“Mila djevojčice
Oprosti mi
Ne znam kako, ali propustio sam tvoje slavlje .
Moja zauzetost ne bi trebala biti pravdanje.
Morao sam barem osjetiti da si ga najavila .
Ipak poruka je bila tu skoro dva dana .
Dobro, naći ću neka opravdanja.
Jedno ne baš veliko opravdanje.
Recimo nisam ti htio ometati rođendansko ili neko drugo slavlje svojim prisustvom.
Ili bojao sam se da te ne naljutim nekom nježnom riječju, pa da ti pokvarim slavlje.
Jer ti si čvrsta smjerna dama, kojoj nije do slavlja , pa bi ti u javnosti moje djetinje riječi možda narušile imidž.
Znaj da si bila u mislima sa mnom i da sam podigao čašu šampanjca i rekao :
„Sretan ti rođendan Sunčice.
Ovo je tvoja godina.
Obećavam.“
I tu sam zastao i zamislio se.
Upitao sam se da li je tom djetetu, toj miloj djevojčici mogu ikako pomoći?
Godine nose iskustvo, tamo gdje pameti ima. Meni su govorili da baš i nisam previše glup, da sam s vremena na vrijeme imao nekih bisera.
Mnogo tih bisera sam nanizao.
A nisam nimalo sebičan, volim ih poklanjati, pogotovu tamo gdje se nižu dragulji u jednu prelijepu ogrlicu.
Zaista volim poklanjati i radovati. Bezuslovno .
Imao sam bogat život. Ponekad malo više tužan i tragičan nego je to moralo biti , ali prelijep.
Nije mi ostalo previše neispunjenih želja.
Ne smijem reći skoro ni jedne , jer to bi se to moglo na jednom vrlo važnom skupu moglo shvatiti kao konačnost.
A mislim, neka me ( joj ) još malo, možda mogu ponekog obradovati.
Mila , da li ti ikako mogu pomoći, osim ponekad obradovati lijepom rječju?
Imaš li želja koje bi stranac poput mene mogao ispuniti?
Ili dati ideju da se ona ostvari?
Volio bih to.
Mislim da jedno divno dijete poput tebe zaslužuje mnogo više pažnje.
Vidim mnogo neslućene dobrote, iskrenosti i ljepote koje se kriju iza Žestoke Dame .
I mnogo onoga veoma bitnoga – mnogo čednosti, a što je danas rijetkost i luksuz. “
Tu nas poeta oštro prekinuo i kaže dosta više, neće njemu ništa ostati za kasti.
Šta ćemo pusti mo ga!
-Pa hajd’ kaži?
A on šuti.
Pitamo ga šta mu je?
Muči .
Navalimo:
-Šta ti je?
-Kriv sam.
-Za šta?
-Sakrio sam poruku.
-Šta…?
– Poželio sam da bez vas nepozvan odim na rođendan.
– I?
-Nisu me pustili unutra.
-Kako to?
-Neki nalickani mahnitov skonto fol i sa vrata se okreće društvu i kaže :
– Bando imamo jednog prosjaka na vratima. Kinta ili noga u sjedalicu.
Bih usisan , a ne uvučen u prostor iza.
Izađe ona. Prelijepa je i sva nekako paučinasta od nježnosti i čednosti. Zagrli me dobrotom svojom, dade mi deset maraka sadake i reče :
-Idi sad dobri čovječe ovi moji gosti znaju biti neukusni.
Zbunih se i zacrvenih. Prvi put u životu. Nisam joj uspio ni čestitati rođendan.
-Pa dobro, a šta si ti očekivao. Odrtine kao mi , mladima uvijek ličimo na prosjake ili barem sakupljače starih stvari.
A poeta na to reče:
-Što bi poeta rekao:
I među starim stvarima ima i prelijepih riječi i snova.
U prevodu:
-Baš je ovi poeta blesav.
Rajo šta vi mislite.
Insani muče ko hajvani. Valjda nisu skontali poentu.
Možda jednog dana shvate i riknu od smijeha ili ljubomore.
Taki smo mi dunjaluk.
Iskreno kajanje smatramo neprihvatljivom slabošću. Neki čak i glupošću.
Jos jedan dan
jos jedna noc
i odlazim od tebe
zauvijek
Jos jedan dan
jos jedna noc
i reci ces ljubavi
da mogli smo jos
Al’ ne ide, ne ide
vrijeme sto ide
istinu pravu reci ce
ostani zato gdje si
ja trazicu puteve nove
bojim se da tako je
bolje za oboje
Ref.
Zaboravi, zaboravi
da smo se ikad voljeli
zaboravi, zaboravi
i pusti sjecanje
nek’ zivi u meni
Jos jedan dan
jos jedna noc
i nestace za tren
sve nase pobjede
Jos jedan dan
jos jedna noc
i reci ces ljubavi
da mogli smo jos
Al’ ne ide, ne ide
vrijeme sto ide
istinu pravu reci ce
ostani zato gdje si
ja trazicu puteve nove
bojim se da tako je
bolje za oboje
Ref.
Srce od kristala
u njemu starac i dijete
večeras
čuju jednu bajka prastaru
svoje snove odmara
i počinje da sanja
snovi u vrtlogu duge
o nebeske tuge
Bijela dama
plavetna milina
u molitvi
očajno sama
mjesečina je
a poljubca nema
život radosti pun
klizi
tuga moje malene
traži
ruke ljubavi
a Mali princ
zaspao u putu
bez poljubca za djevojčicu
dobro mi došla i hvala ti
san je njegov
pored Modre rijeke
i Nada
da će na vrijeme stići
Ona
krhka ruža
sluša stihove njegove
pretvara se u kreposnu ženu
Orhideju
na labuđem jezeru spi
kao dijete u oblacima
dok on ko labud pored nje bdi
Poželi
Zamisli da nam
nešto krene na zlo
ogledalo slomi
il` prospe se sol.
Pa nam ljubavni san
u inat pokvari plan
jer želimo nešto
što traje za dan.
Neee…nemoj ne
još uvijek volim te
sveee…bi bilo sve
od tuge tužnije.
Poželi ako odeš
poželi me za tren
zaustavit cu vrijeme
dok još nisi njen.
Jer sve je tvoje moje
na javi i u snu
poželi me ko nikad
dok si tu.
Poželi ako odem
da nigdje ne stignem
i zovi moje ime
da se okrenem.
Jer sve je tvoje moje
na javi i u snu
daj poželi me ko nikad
voli dok sam tu.
Negdje u polju bitoljskom,
žalosna vrba tuguje
pod vrbom grob bez oznake,
u grobu vojnik nepoznat.
Leži od rata svjetskoga,
leži i već se raspao
silna ga tuga izjela,
zašto je ovdje pogin’o.
Kraj njega nikoga nema
tek nebo plavo nad njime
i zemlja pod njim šutljiva
nad grobom vrba žalosna.
A tamo u gori zelenoj
u bezbroj raka snivaju
junaci slavni narodni
za zemlju svoju umriješe.
U ponoć kad se nad njima
grane od bola svijaju
planinska bistra jezera
ko svjetlost silna blistaju.
Tad vile iz njih izlaze,
nečujno jedna za drugom
i grob do groba pohode
junake dižuć u kolo.
I kad svi već obidju
tu vrbu, tužnu, žalosnu
junaci sami zastanu
neznanca brata dozivlju;
“Neznanče, more, ustani,
u kolo hajde sa vilama!
Zora zori, pijetli će
selo uskoro buditi!”
A on iz groba romori:
riječ po riječ čemernu:
“Podjite braćo’ braćo, idite,
ne mogu s vama u kolo!”
Tko umre za domovinu,
za pravdu ljudsku, za slobodu
on kod vas, braćo, ne umire,
on s vama živi, druguje.
Vi njemu pjesme pjevate,
pjesmama vi ga žalite
svi se vi tako radjate
i svi tako umirete!
A ovdje – zašto padoh ja,
zašto me kuršum pogodi,
zašto me zemlja pritisnu
za koga ludo poginuh?
Kažite braćo, kažite,
kažite pa prodjite,
nište me neće dignuti,
moja smrt je – crna smrt!
Plaču – a kad se u selu
prvi pijetli javiše,
vile u goru nestaše
junake svoje vodeći!
Polje je pusto ostalo,
jutro bez zore svanulo
u polju vrba žalosna
vojnika žali neznanog.
OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III
10. Decembra /Prosinca 1948. godine.U svijetu se na taj dan obilježava Međunarodni dan ljudskih prava.
Između ostalog sročili su:
“Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.”
Kakao to na papiru lijepo izgleda.
Totalno ublehasto. kako i ne bi , rezolucije radile ublehe i zvijeri.
Kada bi vas neko iskreno pitao:
-Koliko vrijedi rezolucija UN-a, ova ili bilo koja druga koju ne podupiru članice sa pravom veta?
-Kakav bi vaš odgovor bio?
Ne čujemo vas, gluhi smo napriliku k'o UN.
Ako ste rekli da je UN mogu mačku o rep okačiti postigli smo konsenzus.
Ako se nismo razumjeli neko od nas je u velikoj mentalnoj buli.Ova bula nema nikakve veze sa papama,inkvizicijom i lomačama i ubičajenošću i svevremenosti tih metoda .
Riječ mentalno(a) je još uvijek nedefinisana zbog neusaglašenih stavova i nepostignutih dogovora mahalskog konzilijuma oko etimologije.
Mišljenja su podejeljena ;tri naprema tri glasa uz jedan suzdržani. Lenji se uspavo sanja da je dešifrovo značenje.
I.Teorija naučne dijalektike nalaže da je mentalna bula dekret ili pismene nekog pape koji je imao barem minimum mozga i koji je izbjegavao molitve u Sikstinskoj kapeli i aferime odnosno nastranosti koje svod sugeriše.
Efektnu teoriju potpisuju,Mojsije,Herco i Dobri.
II.mirišljavo smradna (halna ) teorija.
Zastupnici Baška Baša,Oma i Deba.Oni je definišu:
Riječ mentalna je savim lako definisati.Složenica je od riječi menta i halal,u narodu uglavnom izgovarana kao hala.
Menta je mirišljava biljka poznata i kao metvica ili nana,vrlo rijetko nena ili nona.
Halni ili alni je skraćenica riječi hala/ala je riječ koja može mnogo toga značiti:
1.Velika dvorana u dvorovima,fabrikama,sportska i kulturno muzička borilišta.
2.Mjesto za odlaganje izlučevina crijeva i nekih kanala.
3.Tetka.
4.Neman ili ažbaha.
5.Žensko ime,prevestveno rusko.
Tada nastaje minimum pet kovanica,svaka sa svojim značenjem što nas vodi od opštog do pojedinačnog.
Menta + 1 = mirišljavi veliki prostor slijedi – mirisna dvorana / dobar mozak
Menta + 2 = mirišljavo izmetna tuknjava – mentalni smrad / kvarljiva takarli roba
Menta + 3 = mirišljava tetka – otpada iz kombinacije tetka je rijetko i nona istoj osobi
Menta + 4 = mirišljava neman (ažbaha) – monstrum
Menta + 5 = Mirišljava Ala -kao žensko stoji,ali kao riječ u konzilisjkom smislu otpada jer nema veze sa životom,osim sa takarom.
Dakle mentalan znači: dobar mozak,mentalni smrad/pokvarenjak,monstrum.
Ako se uzme da je bula u peškorativnom značenju neprilika,nevolja,belaj,onda smo vrlo blizu rješenja.Kažu da je pravilno reći pežorativno,ali nama uz bule više paše peškasta riječ.
Dakle teoretski mentalna bula bi mogla značiti mozgovna nevolja.
Kada su trojci razmjenili teorije, tvorci druge teorije su na čuđenje tvoraca prve teorije, skoro baildisali od šege.To je probudilo Lenjog koji se počeo grohotom smijati iako nije znao o čemu se radi.Njemu je uvijek lakše bilo pribjeći liniji manjeg mentalnog napora : gdje sve takarlije tu i on.
Tako je II teorija nenadano uletila u plus glas i postala važeća u Blekijevom pojmovniku.
nastranu sa našim mentalnim bulama,treba da vidimo UN-ove.
Prije deklaracije o ljudskim pravima UN , su prilikom osnivanja 26.juna 1945.godine sa punovažnošću od 24.19.1945.donijele svoju povelju čiji vam uvodni dio u cjelosti prenosimo:
“MI, NARODI UJEDINJENIH NACIJA RIJEŠENI…
da spasemo buduća pokoljenja užasa rata, koji je dva puta u toku našeg života nanio čovječanstvu
neopisive patnje;
da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudske ličnosti, u
ravnopravnost muškaraca i žena i nacija velikih i malih;
da obezbijedimo uslove pod kojima će moći da se očuvaju pravda i poštovanje obaveza koje proističu
iz Ugovora i drugih izvora međunarodnog prava kao i
da radimo na socijalnom napretku i poboljšanju životnih uslova u većoj slobodi
I U TOM CILJU
da budemo tolerantni i da živimo zajedno u miru jedni sa drugima kao dobri susjedi,
da ujedinimo svoje snage radi održanja mira i sigurnosti u svijetu,
da obezbijedimo prihvatanjem načela i ustanovljavanjem metoda da se oružana sila ne upotrebljava
osim u općem interesu,
te da koristimo međunarodne mehanizme u svrhu unapređenja ekonomskog i socijalnog napretka svih
naroda –
ODLUČILI SMO DA UJEDINIMO SVOJE SNAGE RADI OSTVARENJA OVIH CILJEVA.
Sukladno tome, naše vlade, posredstvom svojih predstavnika okupljenih u gradu San Francisku, uz
priložene punomoći u ispravnoj i propisanoj formi, usvajaju ovu Povelju Ujedinjenih nacija i osnivaju
međunarodnu organizaciju koja će nositi naziv “Ujedinjene nacije”.”
Svaki komentar je izlišan.UN sam sebe dezevuiše svojim pisanjima.Ništa od povelje i deklaracije UN nisu ispoštovale,Niti jedne jedine uzanse ili stavkice.
Neuki ljudi misle,a licemjeri nam poturaju da su UN organizacija ujedinjeni nacija svijeta. Nemojte nam maslati.Un su organizacija nacija koje imaju prava veta.Zbog toga je neučinkovitost i kolaps UN-a.Zbog toga su ratovi,glad,bijeda i ubijanja stvarnost svakodnevnice.
I o kojem danu Ljudskih prava pričaju UN-ovci.O nekom danu u kojem umiru milioni ljudi;od gladi ratova i bijede.O danu kada se djeca prodaju za dolar.O danu kada se djeća i žene siluju jer se vojsci vetaša može.O danu kada je dovoljan metak ili bomba da se začepe usta i zataškaju svjedoci.O danu kada čovjek sa sedam srca, nakiti jelku sa dva miliona dolara, koje je oteo iz ustiju djece koja nikad nisu osjetili božićnu radost ni vidjela majku koju mu je silnik ili njegov učenik ubio.
Kakao na papiru deklaracije lijepo i bombastično izgledaju.A upravo su samo bomba koja ubija skoro kao i ona prava.
Neka ta prava UN objasni potomcima stotina miliona obespravljenih i ubijeniih ljudi širom svijeta.Za umrle i ubijene je kasno.Normalno svi loši scenariji se provode se u nerazvijenim i zemljama u kojima je stanovništvo zbog sunca malo više preplanulo.
Nama je dosta povelja,deklaracija i rezolucija UN.Da se raspuste ništa svijet ne bi izgubio.Možda bi inešto dolara doteklo siromašnjim.
I manite se slavlja dana Ljudskih prava kojih nema,Nigdje ni u jednom ktku naše prelieje Planete. Mi smo pomenuli ona najtragičnija kršenja,O onim svakodnevnim,manje traguičnim,ali ne i manje bolnim nismo pisali.Nema potrebe.Samo 99 % svjetske populacije trpi povredu prava,dostojanstva i sloboda , od rođenje do smrti.I oni sve znaju kao i mi.Onih jakih 1% nije briga ni za komentaremni prava ni slobode.Oni toga imaju u izobilju.
*
Una Noche Mas
Recuerdo tu imagen alejándose
La tierra se hundía bajo mis pies
Fui cayéndome al vacío
Sin poderme agarrar a la vida
¿Cómo pude imaginarme
Que tenía algo que darte?
Y yo en mi madurez y tú
En tu plena juventud
Los años no perdonan
Sólo te ruego que me des
Una noche de amor
Sólo pido una noche más
Que me vuelvas a engañar
Te maldigo para que no puedas llorar
Que tu corazón se vuelva una piedra
Que tu alma pierda su alegría
A la vez que mi cuerpo envejece
Sólo te ruego que me des
Una noche de amor
Sólo pido una noche más
Que me vuelvas a engañar
Još jednu noć
Sjećam se tvog lika dok si nestajao
Tlo je klizilo ispod mojih nogu
Polako sam padala u ponor
Nemoćna zadržati život
Kako sam se mogla usuditi zamisliti
Da imam nešto za ponuditi?
Ja, zrela žena i ti
U sjaju mladosti
Godine ne pokazuju milost
Samo te molim daj mi
Samo jedna noć ljubavi
Samo tražim još jednu noć
Opet me zavaravaj
Proklet ću te da ne možeš plakati
Neka ti srce postane kamen
Neka tvoja duša izgubi radost
Dok moje tijelo stari
Samo te molim daj mi
Samo jedna noć ljubavi
Samo tražim još jednu noć
Opet me zavaravaj
Autor
Hajro Šabanadžović
Ljubavi moje u noćima dugim Snovi moji
Grad Čednosti bdije Plavet
Stađuni jesenji litni Proljeća zimska
Autor
Hajro Šabanadžović
Svijet nestajanja Oblaci u predvečerje
Mjesec i plavet Cvijetni gaj u vrtlogu
Proljetni valcer Jesenje igre