Čudesni svijet boja – Plava

https://www.facebook.com/hajro.sabanadzovic/videos/542769424956701

Plava je boja Univerzuma , postanja , Zemlje, neba i mora, … i moje djetinje nevinosti

Mnogo je aspekata prirode, uma , psihologije, filozofije, muzike, … , i života koji se oplamenjuju plavom bojom. Svako živom biću poklanja nadu samo njemu svojstvenog značenja.

Meni su sve boje drage i na isti način ih volim i poštujem. To poštovanje je vremenom postalo uzajamno . Živimo u jednom nepomućenom skladu miroljubive koegzistencije i neprijepornog sklada. Pomažu mi da na najtananiji način pokušam predstaviti sraz ličnog mikrokozmosa i veličanstvene harmonije Božijeg stvaranja i Univerzuma.

Ali dodiri i prelijevanje plave boje ( u svim njenim valerima ) i svjetlosti ( bijela boja ) su nadahnuće i usud koji me prati čitav život.

Nadam se da će moje kreacije i evetualna ljepota ,zaintrigirati i izazvali bar mali titraj prepoznavanja u oku posmatrača.

Hvala na vremenu.

Uživajte…

Ah , skoro zaboravih , slika se zove – Život moj.

Zov djedova i mora

https://www.youtube.com/shorts/YJ19YNdgxus

Moji praprapradjedovi , a bome i djedovi su bili primorci i pomorci. Nisam birao – rođen sam na kontinentu podalje od mora. Čitav život usud me vukao, vodio i vodao moru plavetnom, moru prelijepom , moru Jadrnaskom. I mirisima zatona , maslina , kavala, grožđa, vina , ali i brnistri.

Nakupilo se kalendara . Poprilično. Kod nas se to kaže hejbet.Bog mi podario milost da mlad (?) , sa skoro četeres'devet iskamčim mirovinsku ladovinu ili ako vam je draže državnu bešiku.

Trebalo se odlučiti:

-San – Dalmatinka,brodica ili realnost – Sarajka – Galerija.

Srce se nije moglo odlučiti.Usud ne trpi neodlučnost .Izgubih ljepote i san. Ostade mi realnost galerije.

I onda providnošću, pri kraju putovanja, ugledah vrlo lijepi i poetski video zapis divne slikarice i umjetnice Yossamin:

-Sea nad sky – one small boat.

Shvatih – to je to. Nikad ne odustaj od snova. I nisam.

More nježno , more jadransko, brodica Dalmatinka i galebova krik zovu – pravac jug.

Sarajevu i Galeriji sam nesebično davao i ugradio sebe . Vrijeme je da krenem za dječačkim snom. Ne bojim se i nije mi žao . Kamo ću dospjeti? Zar je to bitno? Bog Milostivi će biti sa mnom. A možda i…

Tko da zna? U tome je čarolija prelijepog života.

Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo III

 

 

Zbirka Šta šutim

I Dio Strah

Poglavlje – Spomen na djetinjstvo

 

III

****

nije bila nedelja

ni očevim okom čuvan

prvi dodir koljena i vode

 

ne mareći dokle se pruža obala

odakle vreba vir

pocikujući

u talas sama zađoh

na tren

 

ne bi stroga glasa sa obale

da ojača da strah ječim strahom otre

 

ne bi ruke snažne

sa nožica da istrijebi pijavice

 

vir u se unese cik i tren

 

što potom nješe

uludo bješe otimanje vodi






												

Tatjana Lukić – Strah od spomenika

 

od vedrih predvečerja

mjesto našeg grlatog zbora

bio je

spomenik

 

igrom ruku prepletenih

činili smo ne znajući

svjež vijenac nad mramorom

i klesom

 

pred zimu rekošežda skupimo cvijeće

i postrojene povedoše nas

svelano

na počast na spomenik

 

u kamen gord i slavljen

razbiše s enaše skrivalice

 

rasuvši latice

strašljivi

okrenusmo se

u trku

što dalje od svetilišta trga

i motrena igrališta






												

Bosna , karaklizmični svijet današnjice i sutrašnjice

Bujice i poplave u centralnoj Bosni.Apokalistične i karaklizmične scene. Ima mrtvih , povrijeđenih i nestalih. Materijalne štete će se mjesecima sagledati i zbrajati. Slike su zasta tužne, nestavrno apokaliptične i bolne.

Na dunjaluku ništa novo.

Mrtvi će se oplakati i prežaliti, povrijeđeni izliječiti, nestali uz Božiju pomoć pronaći. Sredstva za obnovu će se kako tako pronaći. I prelijepi život će krenuti dalje.

Čitava zemlja će se solidarisati i zbiti u skoro jedinstvenu frontu. Doći će pet minuta onih koji čitav život nose glavu ispod miške. Većina će zalelekati i izraziti saučestvovanje ,empatiju i solidarnost. Idjelizti koju marku. Za sevap i iskupljenje od grijeha.

I život će ići dalje, kao i prije. Beu nauka i promjena.

Vi mislite , ama baš nismo empatični.

Griješite ! Grdno griješite.

Čitav život upozoravamo na ljude i neljude , dobro i zlo , činjenje i nečinjenje i konsekvence proistekle iz tog kolopleta.

Urođenike razaraju i ubijaju još od nastanka prvih nadmoćnijih plemena / civlizacija. U poznatoj historiji , počelo je sa postanjem i židovima Nastavljeno sa hrišćanima, Dolaskom muslimana stvar se do balčaka zakomplicirala. Više nema mjesta na kugli zemaljskoj koje nije osjetilo pošast i pogibelj uništenja.

Prije su se ti pokolji dešavali , gluho bilo da nam Bog oprosti ,u ime nekog samo njima znanog boga. Sada se to radi u ime demokratije i novog globalnog svjetskog poretka.

U svijetu koji prizvodi hranu za 20 milijardi ljudi , od osam milijardi izbrojanih, desetini stanovništa svakodnevno prijeti smrt od gladi. 800 miliona ljudi je na rubu smrti. Većina njih umire u tišini.U te brojke nećemo uključiti Palestinu,Jemen, Sudan , Somaliju , Aboriđanje, Mjanmar… Oni su decenijama, Palestinci skoro čitav vijek, svikli da se izbore i prežive. Koliko dugo tko to zna?

Nećemo pomiljati ekocid i genocid. Uzaludno je. Ljudski nerazbor je sve veći i nehumaniji. I onda kažu kataklizme i pošasti poput bakterisjkih ratova su opasnost za čovječanstvo. Porobljavanje pučanstva na globalnom nivou je završeno i čini se za ljude više nema nade. Osim… No , da li ima vremena i volje da se ljudi vrate svom iskonu.

Penezi , novac , šoldi su postali jedino božanstvo. A ljudi se bore za golu egzistenciju ne razmišljajući , jer oteli su im um . U nerazumu postaju sluge zlog gospodara, koji može dovesti do uništenja Plave planete i života na njoj.

Da se vratimo na početak zapisa i da pokažemo još malo “neepmatičnosti”. radi lakšeg razumjevanja progovorićemo u prvom licu.

Imao sam zemlju. Prodao je da bi vlast plačkala na gradnji puteva ili urabanizaciji. Kad se malo bolje zamislite i pogledate , shvatite da su ti tokovi postali glavna transverzala kataklizme bh scenarija ovih dana. Nećemo tupiti . Imate mozga i sagledajte šta se dešava prilikom svihtih građevinskih radova. Sveopća pustoš i sveopće uništavanje okoliša.

No ,nije to moj problem , nek se država brine o tome. Moje je da prođem i proživim što mirnije i jeftinije.

Da li je baš tako?

Državi , lopovluku koji stoji iza nje nikad nije dosta. Hoće još! A kako doći do tog još? Urbanizacija , cestogradnja, mostogradnja, tunelogradnja, elektrifikacija, bagatelne sirovine po svaku cijenu.

Tu dolazim do izražaja ja , jedinka. Državna pomno računa na mene. Pomažem državi da realizira svoje pljačkašče planove , ne shvatajući da me u stvari ona pljačka, dovodi do ruba provalije i urinira poput trenutne bujice. sasvim izvjesno i ljudo popiut mene .

Krećem ka gradu jer nemam svoga doma, a tamo se ljepše živi. Kupujem raspoloživo zemljište po što povoljnijoj cijeni. Treba je iskrčiti, posijeći drveće, minirati stijene ,poravnati , uništiti okoliš , zagraditi sve dotadađnje vodotokove i pristupe.. Moj brat će kupiti zemljište do mene. Naši rođaci i prijatelji bezemljaši će učiniti isto. Nastaje sveopšti kupleraj. Dozvole , ne dozvole, javno i privatno, legalno i ne legalno. Sve postaje opšta pljačka , korupcija i mito. Ne zna se ko… ma znate već. Nećemo prostakluka u našoj pisaniji.

Nema dovoljno struje. Idi uništiti vodotokove i jako široku okoliš. Nema dovoljno namještaja, ogreva , papira, prokletih daski za šalovanje.Sjeci šumu. raskrčavaj, gradi puteve , baš te briga za eko i higijensku infrastrukturu . Uriniraj sav otpad u vodene tokove . I nadzemne i podzemne.

Nema građevinskog materijala ili je skup. Uh, a ja trebam beton i svu mogući građevinsku građu.trebam betom.Isuši rijeke, kradi šljunak , pravi kamenolome, kopaj vepnenac i laporac usred Neretve , Bosne , Une, Save,Drine. Gdje god ti se prohtije buši ruši i kopaj. Prekrajaj rijeke i potoke. Šta te briga za eko sustav i ako rijeka postane ponornica i izgubi se na novom toku. Od šuma pravi pašnjake iako smo svu živinčad poklali i prodali. Ne bojiš se , jer imaš novaca i ljude koji bi dali guzice , pardon sjedalice za sitniš.

Ljeto je bilo sušno i vrelo. Ljudi se ibretili. Neretve u Jablanici nema. Bosne kod Rimskog mosta nema, a na Bjelašnici niču apartmani.Prokoško jezero se onečičistilo ,a Fojnica nema kanalizaciju. Jezera isušila, rijeka ni . Kiše ni za ilađa. Ljudi kukaju gdje se dala ta silna vodra.

A priroda ko svako živo biće. dobro za dobro , zlo za zlo. Što uzme to i vraća. Što joj se opljačka i uništi to obilno kažnjava.

I onda zapadaju nedostajuće i željene kiše. Nema drveća i korjenja , šljunka i kamena da ih uspore , da ih upiju na tenane , da je prime kako je to vijekovni običaj. Pojave se bujice koje ruše sve pred sobom. Ogoljena zemlja nije nikakva brana. Voda nosi sve pred sobon. Pojave se klizište i postaju stratišta. Ljudi su svojim neznanjem , nebrigom i pohlepom svoja imanje ostavili prirodi na milost i nemilost.Nastupi sveopšti haos.

I u vlastitom nerazumu pučanstvo okrivljuje surovu , haotičnu i nehumanu prirodu i vrlo često druge. Postaju očajni , izgubljeni u tragici i pustoši koja ih je strefila.

Jedino vlast zadovoljno trlja ruke. Evo novih investicija i para za nas i naše pulene.Daćemo 10 , maksimu 20% , uzeti resto do 1o0% investiranog. Par procenata u budžet, par procenat sirotanima , ostalo u vlastiti trezor bez dna.

Tako je to uvijek bilo. Uvijek nastradaju oni koji služe vlasteli. Uvijek zakukaju oni koji vjeruju da će ima poslušnost i vlast donijeti blagostanje. Uvijek stradaju oni koji ne razmišljaju , čija je glava u pijesku ili nečijoj sjedalici i koji ne vide dalje od nosa, ili već pomenute hojdane. To su oni koji ne razlikuju činjene i nečinjenje , i dobra i zla koja iz tog prouzilaze.

Dakle ja se osvjestih. Saznadoh da sam i aktivni i pasivni saučesnik u ekocidu, hidrocidu ,urabnocidu,katastrofamnim klimatskim i razornim ekološkim promjenama , u sveopšte uništavanju rodne grude i Zemlje.. Nek mi je Bog milosti i ljubavi na pomoći.

A vi? Šta je sa vama?

Vama se to još nie dogodilo. Kažu :

-Poklopiće vas od tamo od kuda i kada se najmanje nadaš.

I onda nam, reciti da nismo empatični.

Ma , bjaž'te ba!

Repeticio nikad nije bila učiteljica života, niti historija majka znanja.

A Bosna , jedna jedina , ponosna m snena i prkosna od sna i dalje svojom ljepotom i Milošću Božijom sja i opstaje.

Hvala Gospodu,

Haleluja.

Kedna slika naše zaboravljene prošlosti , potisnute sadašnjoszi sadašnjosti i merebitno neizvjesne budućnosti:

Dodik: U Deklaraciji svesrpskog sabora nema skrivenih ratnih namjera

Reče patološki lažov , nečovjek, pljačkaš i razrooka pijačarska fukara Milorad Dodirk u svom primitivnom krkasnsko.-seljačkom stilu. Oprostite, nemojte nam zamjeriti na prostoti i lascivnosti . Mi pokupili fazon od njega. Sa gospodom gospodski sa seljačinama i krkanima kao sa svim primitivcima.

Slažemo se sa sa čovjekom koji neizlječivo tukne na zadnjički smrad od uvlaćenja u izrešetano debelo crijev velokog pederskog vođe.

Rrat nije pomenut. Ali teritorijalne pretenzije i spajanja na osnovama velikosprskog genocidnog narativa i huškački pozivi na novi genocid izbija iz svake napisane rečenice.

Da je kakav čojk ko što nije , zabrinuo bi se za sudbinu svoje djece i potomstva , posvetio bi se Bogu i molitvi , a sve ostalo batalio i prepustio umnim i dobrim ljudima. Vakat mu je.

A umjesto rezimea , uopšte ne razmišljamo :

-Koja je to bijeda od čovjeka kada ga ona , bijelim crtičnim prahom , zapjenušana luđakinja i neodgojena primitivka brani.

Kako je rat u prelijepoj Jugi počeo – Hećim i dijagnoze

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Ta posjeta nije  tema ovog zapisa. Bolnica bila niže ginekološko –  porođajne klinike , na kojoj je  Seka kodnog imena SEB ,   magistrirala i doktorirala , kako to ona tvrdi. Nije valjda da su se u njoj  dokumenta u ratu zagubili , dok je ona pomno pratila rat iz okupatorske Hrvatske , a poslije  okupatorske Otomanske  države , a muž joj i svekar sa minderpuzačkom bratijom  branili Bosnu sakriveni u trezorima  banke.

Dakle ta bolnica u kojoj niko nikada nije pronašao ni jedno od Sekinih 14 nedostajućih  čageta dostatnih za rad na KCUS i čupanju muških grkljana  je bila  sekundu desno od glavnih  laboratorija,. A takođe u onom vaktu i  preko puta , bocu više i lijevo od pionirske doline   U toj pionirskoj  glavna atrakcija su   lavovi koji  non stop riču riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova   ili posredno Debine i Omine posjete bolnici  izbio rat  u Jugoslaviji.

Deba prvenstveno , a potom i Oma , a bome i čitav konzilij se prihvatio posla , ono jaranski , pa mutili nešto sa  tovarišicama . Učili ih da poje :
-Crven fesić u dragana moga , joj mamo mamice.

Gdje je ljubav i ljepota jezik nikad nije prepreka .I tovarišice su dobro naučile lekciju.  Avaj ! O tome ćemo poslije.

Dakle , lavovi rikom ljude izbezumili, dok to jednog proljeća  dvadeset godina poslije pojanja tovarišica , atrideset godina prije sablazni nedostajećih ili kako Seb tvrdi , ukradenih dokumenata ,  nije  nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni kažu prosimo zvjerinje Evropske zajednice da nas sebi prihajal Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadila ta stalna prosidba  , pa seljakov s brgov pokušali  kultivirat  :
– Naučite neku po naški boni ne bili .

Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovar bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, alenke , biserke in ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i beznjedonosnih razloga opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog  prisnog općenja sa tujincima ,  lat. Dg. sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali ih , litijum ii elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Zbog toga smradaju, a nama ne treba   njihov smrad. Bolje što odoše, odahnusmo nema više prosidba i jodlovanja ko da su na vrh planinskih bregov. Malo im na vijek vjekova  bilo.

A za ono zavodljivo prosim ubavo mili moj ,  smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni jene lanut. Miogla bi umobolnica Franja jope proraditi.

Cigare 57 njihov izum ,a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ko da im tujini žene tandaraju; namah onoj majci zvijeri evropi na takarenje prilježiše.

Oni drugi što im ispod grla nešto klatara , i u pantalonama visi i bespomoćno landara ; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun zreo  bude.

Treći bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz; kažu vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Njih odmah oneređena vojska srbalja sa svih strana i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi.

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije svetih zvjeri vatikanskih protiv Bosne .

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom; one druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli ; kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od mojci i ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna možda nam nešto išareti.

Kod lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS – med./ lat. dijagnoza (dg.) mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna laički rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E jas mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku.

I još kaleme:

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu da predstav da on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet takijeh više nikad neće roditi , ni vidjeti. Šta ćeš,nisu oni krivi. Kriv svijet što ih ne razumije.

Predsjednički dvori na Pantovčaku

Iz nezavisnih , nepotvrđenih izvora , bliskih dobro upućenim Portirima i Poslužiteljima na Dvoru kruže priče da do sada nisu primjetili ni P od pravog predsjednika .

Za vrijeme Tuđmana dvori su postali birtija.

Za vrijeme Kolinde Kitare dvori su pretvoreni u kupleraj.

Za Milanovićeg mandata dvori su postali meka kokainskih narko dilera.

Šta pučanstvo tu može uraditi? Kako birali , takave bolesnike izabrali. Iz svoje kože ne mogu ustati i u drugu se ustaliti . Ne pomaže to ni zakletva za dom.

Navikli na NDH bonton::

-Na javnim manifestacijama , iz sjedećeg stava ustaše oblokani Francek i urokani Zoka , ustaše svi.

Ništa bolje se ne može očekivati od urokanih akrepa i … Nećemo o damama ništa loše.Ne da nam gospodstvo.