Palestinskom narodu – hrabrim Partizanima – borcima za slobodu

Susječajući bol i tugu , hrabrost i težnju za slobodo0m , i vjeru u Boga Ljubavi i Milosti ovu pjesmu poklanjamo  plemenitom i divnom  Palestinskom narodu , poklanjamo ovu pjesmu .sa porukom:

Poslije svakog nestanka nova nada se rađa. I ne tugujte , poginuli nisu mrtvi . Itekako su živi i Bogu Pravednom i Silnom svjedoče o velikom zlu drugova zvijeri.

Ljubav , dobro i pravda ,  uz Božiju milost , uvijek pobijeđuju.

Amin  !





Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir


E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir


E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà


E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt


A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati


Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta


I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”


A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Una mattina mi sono alzato
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
Una mattina mi sono alzato
E ho trovato l'invasor

O partigiano, portami via
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
O partigiano, portami via
Ché mi sento di morir


E se io muoio da partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E se io muoio da partigiano
Tu mi devi seppellir


E seppellire lassù in montagna
O bella ciao, bella ciao, bella ciao, ciao, ciao
E seppellire lassù in montagna
Sotto l'ombra di un bel fior

Tutte le genti che passeranno
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
E le genti che passeranno
Mi diranno: “Che bel fior”

E questo è il fiore del partigiano
O bella ciao, bella ciao, bella ciao ciao ciao
Questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà


E questo è il fiore del partigiano
Morto per la libertà

O Bella ( Lijepa ) zdravo zdravo

Jednog jutra se probudih
O bella zdravo, bella dravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
Jednog jutra se probudih
a osvajač bješe tu

U partizane, vodi me
O Bella zdravo , lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
U partizane, vodi me
iako osjećam da idem u smrt


A ako poginem kao partizan
O bella zdravo, lijepa zdravo, bella zdravo, zdravo, zdravo
A ako poginem kao partizan
Ti me moraš pokopati


Pokopati tamo gore u planinama
O bella zdravo, lijepa zdravo, Bella zdravo, zdravo, zdravo
Pakopati tamo gore u planinama
U hladu prekrasnog cvijeta


I svi ljudi koji će prolaziti
O bella zdravo, bella zdravo, lijepa zdravo zdravo zdravo
I svi ljudi koji će prolaziti
Govoriće mi: “Kako lijep cvijet”


A ovo je cvijet partizana
O lijepi zdravo, lijepi zdravo, lijepi zdravo zdravo zdravo
Ovo je cvijet partizana
Umro je za slobodu

A ovo je cvijet partizana
Umrlog za slobodu

Valerij Jakovljevič Brjusov – Dječije nade

Opet noć i nebo, i to bahato

Crveni Mars sija iznad mene.

Rob zemlje, okovan i zarobljen,

Zašto čamiti u nezemaljskom snu?

Dječije nade se neće ostvariti!

Nećeš videti, dodirnuti, tebe, –

Novi zrak nad vječnim svemirom:

Naš brod je u praznini!

Nećete napraviti prvi let

Nećete čitati na stupcima novina,

Šta je nepoznato, sada slavno, neko,

Kao da je Kolumbo ugledao novo svetlo.

Pa, prepustite se! Ali duša ne želi

Rastanak sa skrivenim snom

I, plačući, radosno proriče

O velikom zemaljskom imenu.

Oh, stvarno, kao divlja crvenokožac,

Hoće li Zemlju iznenaditi vanzemaljci?

I miljenik Božiji će doći da krsti

Naše vode, planine i polja?

Ne! ali mi, posjedujući vlastito svjetlo,

Mi koji smo dovezli zastavu na stub,

Moramo nositi na druge planete

Blagoslovi male Zemlje!

Ja sam sin Zemlje, dete male planete,

Izgubljeni u svemiru sveta,

Pod teretom vekova umoran dugo vremena

Bezuspješno sanjati o nečem drugom.

Ja sam sin Zemlje, gdje dani i godine su kratke,

Gdje slatko zeleno proljeće

Gdje su zagonetke ludih duša bolne,

Gdje snovi o ljubavi ljuljaju mjesec.

Bili smo zarobljenici u našem skromnom balu,

I koliko puta, u bezbrojnim promjenama godina,

Zemljin tvrdoglav pogled u mračnom svemiru

Prati čežnju kretanje planeta.

I sin Zemlje, jedan od bezbrojnih,

Bacam stih u Beskonačno, –

Tim bićima, tjelesnim ili bestjelesnim,

Da misle da žive u drugim svjetovima.

Ne znam kako će moj poziv stići na odredište

Ne znam ko će preneti moj pozdrav,

Ali ako su voleli i tugovali,

Ali ako su oni zauzvrat sanjali

I pohlepna misao uronila u tajne,

Prateći zrake koje gore u daljini –

Moj strastveni uzdah, žurba

Vi gospodari Marsa ili Venere,

Vi, duhovi svjetlosti ili, možda, tame, –

I ti, kao i ja, držiš veru:

Zavet da ćemo biti zajedno!

Jugoslovenski narodi vape za Titom

E moj Stari,

U narodu se tvom govorilo :svaka ti se pozlatila.

Dok si bio živ fašista , nacista ,ustaša ,četnik , bjelogardejac,balista,komita , kriminalac, ubica , i svako zlo , smrad , ološ , pogan , nečovjek …,su trunuli po golim otocima i zatvorima. Svi oni su i punili gaće pred tobom.

Sada je ta bagra i fukara , nakon krvavog pira u ime “demokratije” zasjela na vlast i u sprezi sa organiziovanim kriminalom i podzemljem bez imalo stida i ustezanja , bjesomučno porobljava , pljačka i ubija vlastiti narod u svim državama bivše Jugpslavije.

Došlo je doba da pošteni , časni svijet ne smije na ulicu izaći i ne može pošteni kruh zaraditi .

Torture , ispiranje mozga, siromaštvo , bijeda , strah za goli život se poput Kainovog žiga se uvukao među pučanstvo. jadni narod nema gdje da bježi , jer tamo , na zapadu , izvoru sotonine i bludnicine “demokracije” je još gore.

Svakim danom su ulice sve krvavije i ubitačnije. Više niko nije siguran za svoj život.

E , moj blesavi narode!

Tražili ste “demokraciju i slobodu”.

Eto vam ga. Dobili ste šta je povampirano zlo htjelo.

Zaskočile su vas krvopije , ubice i kriminalci. Monstrumi!

Djecu vam ubijaju , žene siluju , grkljane čupaju , bombe podmeću, metke vam u tijela zabijaju , pored ušiju svakog trena zuje . Vi ste u strahu kada će na vas doči red da vas na ulici plahtom/čaršafom pokriju i policijskom trakom označiti još jedno CSI , bez otkrivenog ubice i naručioca.

A divno li bješe ono naše što bijaše od Vardara pa do Triglava !

Nebo je bilo milosno i plavetno,sunce je veselo sijalo , cvijeće je miomirisom mirisalo , rijeke, kristalno čiste su žuborile , ptičice su cvrkutale , pošten svijet je na miru radio , uživao u slobodi i kretao se na Jadran i u planine bezbrižno, bez straha da će ga bilo kakvo zlo zaskočiti.

Ne, nije ovo Jugonostalgija . Ni slučajno da to niste pomislili. Jugoslaviju su nepovratno raskomadali i ubili krvožedne zvijeri : fašisti i nacisti , ustaše , bjelogardjeci i četnici. Ona se vratiti neće.

Ovo je žal za vremenima kada je na ovim prostorima vladao mir , tišina , tolerancija i demokratija kao nigdje u svijetu.

Žal za vremenima u kojima je ksenofobija , rasizam , nacizam , fašizam , kriminal i svako zlo bili protjerani sa ovih prostora. Mislilo se zauvijek. aha , kako ne. Bludnica sa sedam brijegova i zlo 2dem9kratskogg” zapada nikad ne spavaju.

Nisam prorok ali znam Jugoslovenski narodi vape za Titom i njegovim časnim vremenima. Svakom godinom koja prolazi taj vapaj će se pretvarati u jecaj , krik :

– Pomozi Bože milostivi i pravedni, oslobodi nas bezbožnih pogana i silnika!

Genocid

Pravna definicija genocida

Pojam genocid definiran je u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda  prihvatila  9.prosinca 1948. godine.

Međunarodna pravna definicija zločina genocida data u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, iz 1948. godine

član II opisuje dva elementa zločina genocida:

1) mentalni element , znači “namjera da potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva, i

2) fizički element koji uključuje pet djela opisanih u sekcijama, a, b , c , d i e. Zločin mora uključivati oba elementa da bi se zvao “genocid”.

član III opisan sa pet kažnjivih oblika zločina genocida: genocid, konspiracija, podsticaj, pokušaj i saučesništvo.

Dijelovi Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida

“član II: U ovoj konvenciji genocid znači bilo koji od ovih djela izvršenih za namjerom da se potpuno ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa, kao takva:

(a) Ubijanje pripadnika grupe (određenog naroda);
(b) Uzrokovanje teških tjelesnih i mentalnih povreda pripadnicima grupe;
(c) Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima koji prouzrokuju njeno potpuno ili djelimično uništenje;
(d) Uspostavljajuči mjere s namjerom spriječavanja rađanja u okviru grupe;
(e) Prinudno premještanje djece iz jedne u drugu grupu.

član III:

(a) Genocid;
(b) Plan za izvršenje genocida;
(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida
(d) Pokušaj genocida;
(e) Saučesništvo u genocidu.”

Diskusija:

Zločin je planirati ili podsticati na genocid, čak i prije nego što ubijanje počne ili pomagati izvršenje genocida: 
Djela zločina uključuju planiranje, direktno i javno podsticanje, pokušaj izvršenja genocida i saučesništvo u genocidu.

Kažnjiva djela Slijedeće su genocidna djela ako su počinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe (naroda):

Ubijanje pripadnika grupe uključuje direktna ubistva i djela koja izazivaju smrt.

Uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda uključuje izazivajuči traumu pripadnika grupe kroz široko rašireno mučenje, silovanje, seksualno nasilje, prinudjivanje na konzumiranje droge i sakaćenje.

Namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim uslovima računajući da će uzrokovati uništenje tog naroda uključuje namjerno uskraćivanje izvora potrebnih za fizički opstanak grupe takvih kao što je čista voda, hrana, odjeća, stambeni prostor ili medicinske usluge. Uskraćivanje onoga što život znači može biti kroz oduzimanje žetve, blokiranja isporuke hrane, zatvaranja u logore, prinudno raseljavanje ili protjerivanje. ili

Spriječavanje rađanja uključuje nasilnu sterilizaciju, nasilni prekid trudnoće, zabranu brakova, dugotrajna odvojenost muškaraca i žena s namjerom spriječavanja rađanja.

Nasilno premještanje djece može biti direktnim prisiljavanjem ili zbog straha od nasilja, zatvaranja, psihološkog maltretiranja ili drugih vidova mučenja. Konvencija o pravima dijeteta definiše djecom osobe ispod 18 godina.

Genocidna djela ne moraju ubiti ili uzrokovati smrt pripadnika grupe. Uzrokujući teške tjelesne i mentalne povrede, spriječavanje rađanja i premještanje djece su djela genocida učinjena kao dio politike da se uništi postojanje grupe.

Zaštićene grupe:

Zakon štiti četiri grupe – nacionalne, etničke, rasne ili religiozne grupe
.

Pod nacionalnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom državnošću.

Pod etničkom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkim kulturnim tradicijama, jezikom ili nasliječem.

Pod rasnom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan fizičkim karakteristikama.

Pod religioznom grupom se podrazumijeva grupa pojedinaca čiji identitet je definisan zajedničkom religijom, vjerovanjima, doktrinama, praktikovanjem ili ritualima.

Obično su ljudi rođeni u ove četiri grupe. Ove četiri grupe imaju zajedničke karakteristike po kojima su pojedinci najčešće rođenjem u grupi. Dok neki pojedinci mogu promijeniti nacionalnost, ili religiju ili čak usvojiti novi kulturni, etnički ili rasni identitet – obično ljudi ne mogu birati identitet grupe. U genocidu, ljudi su meta za uništenje ne zbog toga što su nešto uradili, nego zbog onoga ko su i šta su.

Grupni identitet je često izforsiran od strane počinilaca. 
Počinioci genocida učestalo prave grupne kategorije opasnijim ili kreiraju nove definicije i grupni identitet nameću pojedincu bez obzira kakav je njegov lični izbor tog pojedinca.

Značajni termini:

Zločin genocida ima dva elementa: namjeru i akciju. 
Namjera može biti dokazana direktno kroz izjave ili narečenja, ali češče, mora biti zaključena po sistematskom i koordiniranom djelovanju..

Namjera je različita od motiva. Šta god da je motiv za zločin (oduzimanje zemljišta, nacionalna sigurnost, teritorijalni integritet, itd.) ako počinioci počine djelo s namjerom da unište grupu, čak i dio grupe, TO JE GENOCID.

Fraza “potpuno ili djelimično” je važna. 
Počinioci ne moraju imati namjeru da unište cijelu grupu.i uništenje samo jednog dijela grupe (takvog kao što su njeni obrazovani pripadnici ili pripadnici koji žive u istoj regiji) je također genocid. Mnogi odgovorni zahtijevaju namjeru da se uništi priličan broj pripadnika grupe – masovno ubistvo. Ali pojedinac zločinac može biti kriv za genocid čak i ako ubije samo jednu osobu, sve dok zna da učestvuje u VELIKOM PLANU za uništenje grupe.

član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju.

– – –

Izraz genocid je prvi put upotrijebio jevrejski advokat u Poljskoj Rafael Lemkin 1943. na osnovu grčke riječi “genos” (rasa, pleme) i latinske riječi “cide” (ubiti). Ujedinjene nacije po Međunarodnom zakonu iz 1951. godine, genocid smatraju zločinom.

**

Izraelu, SAD , Zapadu i svim onim koji podržavaju ubijanje i nestanak Palestinaca na uvid.

I svim onim koji samo deklarativno podržavaju prava Palestinaca na život i slobodu.

Akciju , konkrentu akciju bešćutni i jadni svijete.

Ništa osim konkretne i sveobuhvatne akcije i mira vam ne može oprati obraz.

SDA i Izetbegovići i dalje najveći gubitnici

Nedelja 29.10.2023.

-Čengić ubjedljivo pobjedio, SDA priznala poraz .

65:00 : 35,00 %.

Katastrofalan poraz SDA i njenog pulena.

Ponedeljak 30.10.2023.

-Sebija Izetbegović , napokon dobila zasluženi otkaz.

Ima pravo žalbe. Može je mačku o rep okačiti.

Nema više čupanja grkljana i besplatnih plastičnih operacija.

Došlo vrijeme da se kabadahiluk plaća.

Matora , ružna baba ide u penziju i zaborav.

Mogu mnogo više nego što mislim da mogu

Čim sam se rodio , poželio sam da se vratim. I dok ovo pišem , vidim sebe ružičasta lica , u platno zakukuljeno dijete , ne veće od teškog starinskog mlina za kafu , plače četrdeset dana iz dana u dan , iz noći u noć, i moli :

-Vratite me, ovdje mi je hladno.

Niko me nije pitao hoću li ja da izađem iz ugodne topline majčine utrobe u hladni i surovi svijet. Niko nije razumio moju plačnu molbu.

Sjećam se i ne sjećam se mnogo toga , ali svaki dan svoga života pamtim.

Kad sam imao šest godina pomislio sam ne mogu više i pokušao da odem.Sjedoh u korito Modre rijeke , pustih da me vali pokriju. Osjetih toplinu i svjetlost da me griju. Pomislim , vraćam se domu svom. Anđeo nebeski me pozva i reče .

-Ustani , izađi iz vode i ostani tu. Tvoje mjesto je ovdje.

Kad sam imao deset godine nisam mogao više i molio da me vrate. Tri dana i tri noći sam ležao na groblju . Čekao da me ljubav moja povede sa sobom. Reče mi Anđeo nebeski :

-Ne budali maleni , tvoje mjesto nije ovdje. Idi kući. Mrtvi mrtvima , živi živima.

Imao sam osmanaest godina poželjeh da nisam tu , jer snaga me izdade. Ne mogah više. Anđeo nebeski mi reče :

-Ne luduj , tek si počeo da se snalaziš.

Imao sam dvadest jednu godinu , zalegao sam , nisam mogao više. Anđeo nebeski leže pored mene . Ništa nije govorio , čuo sam mu misli :

-Gledaj u moje oči!

U njegovim očima zaplesa čitav jedan univerzum plaveti , svjetlosti ,boja , nježnosti, cvijetnih livada , mirsnih rijeka , nestvarnih pejsaža u kojima dječica veselo igraju , žene plešu ,vrteške se okreću , ljuljačke se njišu , lišće predivnu muziku šume…Sve je mirisalo na ljubav i iskrilo milošću.

-Hoću tamo .- rekoh.

-Eh , dijete milo , da bi došao tamo moraš da budeš ovdje i ljubavlju i milošću gradiš svijetove nalik u suzama viđenim. Do sada ti je dobro išlo. Kad u svoje sehare sjećanja pohraniš dovoljno lijepih slika i uspomena , ona će se sama otključati i povesti te sa sobom tamo kamo hoćeš. I upamti sve je u parovima.

Potonjih godina sam nastavio graditi svijetove ljubavi i milosti ne obazirući se da li mogu ili ne mogu više.

Trideset četvrta godina mi se učini najbeternija od svih. Htjedoh otvoriti seharu ljubavi , snova , sjećanja i milosti. Nisam mogao. U očaju zaboravih da ključe njene samo Anđeo nebeski ima.

Bio sam toliko umoran i obnevidio do nerazuma da sam samo želio nestati, jer činilo mi se da ovaj put zaista ne mogu više.

Podigao sam ruke ka nebu ,htijedoh moliti , pružih ruke dlanovima ka nebu okrenutim . Prije nego izgovorih riječi , na dlanove ruku mi padoše dvije kapi suze .Možda moje? Ne osjećam da mi oči vlaže . Možda rose ? Možda suze nebeske!

Na dlan lijeve ruke , one od ljubavi i srca , prozračna kao rubin zaiskri kap . Vidjeh mnogo Zla , boli i smrti. Vidjeh djecu i žene silovane i ubijane. Vidjeh gradove razorene i porušene. Vidjeh bludnicu i zvijeri kako oko vatre plešu i likuju. Ali onda Anđeo nebeski spusti silni , uništavajući vjetar . Sedam dana je urlikao i zavijao. Kad je prestao netragom nestadoše i Zlo , i bludnica i zvijeri.

Na dlanu desne ruke , one od darivanja i milosti , kristalno čista kao safir plavetni zatalasa se kap. Vidjeh mnogo smijeha i radosti.Vidjeh harmoniju. Vidjeh žene i djece kako se igraju i plešu. Vidjeh mnogo cvijeća i mirisnih rijeka .

Znam sam da vidim čistu neuslovljenu Božansku ljubav i milost. Iskonsku harmoniju.

I shvatih koliko su moja nemoć , beznađe i bol sićušni i sebični u odnosu na bol i nesreću koju u rubinovoj suzi vidim.

I poželjeh da bar dio ljubavi i milosti iz safirne rose nekom darivam. Bezuslovno , kao što sam i sam darivan..

I čuh odjek riječi u mome umu :

-Možeš ti još mnogo više nego što zamisliti možeš .

Poslije je došao onaj strašni genocidni rat ,Zlo, bludnica i zvjeri i ubijanje Bosne. Stisnusmo zube jer Reče nam , da možemo mnogo više nego što možemo zamisliti.

I evo opet stišćemo zube , i mi i Palestina , jer znamo možemo više nego možemo zamisliti.

Uvijek će tako biti.

Između dva stiska zubi u damarima iskre i žive prelijepi dani u kojima snovi o ljubavi i milosti bivaju odsanjani i uprkos svemu opstaju.

I evo sada , skoro na kraju puta , zahvaljujem se mojim anđelama i anđelima što me naputiše i naučiše da mogu mnogo više nego što mislim da mogu.

Hrvatska podržava genocid

Zvanična hrvatska vlast se definitivno opredijelila i vrlo aktivno stala na stranu fašizma, nacizma ,genocida ,kolonijalizma,konc logora, aparthejda , rasizma i državnog terorizma.

Glasajući protiv mlake , beskrvne , neodgovorne , nesvrhishodne i neobavezujuće rezolucije UN , koja krajnje adolescentno besmisleno poziva na prekid neprijateljstava u Gazi, Hrvatska je dospjela u red zagovornika međunarodnog fašizma , terorizma , genocida i neokolonijalizma ( između ostalog).

Vrlo jasni i bogohulni , kršćanski Tačdaum ( Touch down ) protiv Božije vjere , demokratije , civilizacije i humanizma.

Aferim HrvatskaI

Da li se bar malo stidiš?

Prokleti da su cionisti

Svijet spava i dvije strane zagovara, svaka svoju.

Demokratija Zapada je izabrala genocid , nacizam i fašizma , kao i uvijek do sada.

Muslimanski svijet po ko zna koji put izdaju svoju braću Palestince.

Kina i Rusija ubiru poene ne totalnom genocidu izraelaca.

Ni Hitler ,ni Musolini ,ni nacisti , ni fašisti nisu ovako stravično , krvoločno i zvjerski na očigled pospanog i mozgova ispranog svijeta uništavali narode.

Večeras krvoloci, antikristi , sotonini sljedbenici , neljudi , pogan , bezbožnici i šljam ljudski navalio na goloruki nevini narod da ga uništi .

No , zaboravljaju silnici. Uvijek ima pravde.

Ne reče li Izraelićanima Bog pravedni :

Oko za oko… rane za rane uzvratiti …

Ubiti nevinog ko da si ubio čitav svijet.

I čitavu historiju , po njihovom Zavjetu , njihovom petok njižju , Mojsijevim zakonima, i silnim prorocima im se prijeti:

Budite pokorni Bogu ili ćete biti uništeni i raseljeni.

Vratiće im se zlo zlim i nestaće u nebeskom gnjevu

Većeras svijet nevinih i nemoćnih nijemi , nemaju pomoći i oči su im uoprte u Nebo. Jedino im ono može pomoći.

Svijet šuti i jalove rezolicije već 75 godina ne može da rodi. Sve sami abortusi ljudskosti.

A svijet zla će se urušiti sam od sebe.

Molim te Bože Milostivi i Mudri , neuk sam i nemoćan . Ne znam tvoje pute ni harmoniju tvojih stvaranja.

Neću pitati Zašto? Jer znam da ti imaš odgovor na sve . Svo znanje je u tvojoj moći.

Klečim i molim:

Bože ljubavi i milosti , jedini, sveopći dobročinitelju podari milost nevinom narodu Palestine. Izbavi ih od zla.

Amin!

Dobri čovjek čuje poznate glasove i vidi prelijepe sjene u tišini Blagoslovljene zimske noći

Lapsus memoriae su ponekad brže od naših emocija i misli , posebice ako su uzrokovane duboko kompromitovanom kognitivnom percepcijom date stvarnosti i nesusretanjem dugim  mnoštvom vakata  , koji  neumitno , nošeni vjetrom, snijegom i kišom klize smiraju.

-Ih jesi nam puno reko ! – ibretili bi se moji mahalaši kojih više ni , ali bi tiho , svako za sebe , prelomio kroz stusnute žvalje .

-Hvala ti , blentovijo dobra ,gdje čuo i nečuo .

Taki su vam oni . Ponosne konjine .

Znali bi šta sam hotio rijeti.

To je moje izvinjenje svim dobrim ljudima , prenstveno ljudicama i ludicama , Božijim ljepot anđelima i djeci , svojoj i ovog dunjaluka , za svaki Lapsus calami , Lapsus linguae , Lapsus memoriae  i sve druge znane i neznane pogreške .

*

Maj je mjesec . I kiši . Danima . Sunca na kapaljke ; i one infuzijske su obilatije.

U predgrađu , daleko od mahala , međ velikačkim zgradama , sakrio se jedan mali parkić sa tri klupe ,  pet lipa ,  tisuću ruža ,  obiljem zelenila  , bukadar janja i  maslačaka . Tek pokoja kopriva kao opomena djeci koja u zelen zaluta , da nije sve bajka , ali i nauk , da za sve ima lijek ako ljubav u srcima titra .

U parkiću , minjaturnom gaju , Galerija Bosna zemlja Božije milosti , daleko od vreve i žurbe , obitava. Svojom bjelinom i prozračnom ljepotom utočiste je poeti i slikaru koji u njoj stoluje , voli , slika , piše i sni . Prebire po strunama silnih kalendara što se takarli , a prelijepi život zovu . I sa radošću ih tegari .

Ma , on vam ne zna i ne mari za vrijeme . Nema ga :

-Odakle ti vrijeme frajeru jedan mahalski !

Zima nikako da se odmakne i pusti malo topline u cvijetno ostrvo sreće . Uspomene kao da su se zarobile u danima punim bjeline i sanja . I sjećanja

Sniježi . Vani je prohladno i bajkovito. Blagoslovljena je noć . Prelijepim nebeskim anđelima , prozirnih , svjetlucavih krila su otvorene sve putanje i svi kapidžici neba . To oni silaze da insanske želje prime i steru pred Arš .

Bjelina je kristalnim pahuljama okupala dunjaluk. Čuje se škripa snijega pod nogama okašnjelih šetača . Buka auta već odavno nema. Snijeg je zapadao i pučanstvu se ne izlazi iz ugodne topline doma.

Samo vremešni galerista ćuri u plavetnu nevinost. Očekivano. Galerija je odavno zatvorila vrata. U ovo doba nema ni slučajnih prolaznika. Tišina vreba i samuje. Jedini svjedoci su snijeg , tisuće pahulja bijelih , tri klupe , tri fenjera , pet lipa , on , Galerija Bosna zemlja Božije milosti i slike.

Iako se čini da je družina velika , osjeti se neka neodređena , nedorečena praznoća . Skoro mrtvilo . No , svjedoci znaju da će se uskoro pahulje uskomešati i da će banuti očekivani gosti.

Galerist izlazi van , ostavljajući vrata širom otvorena , da žmirkava svjetlost obasja pute dolazećih .Podsvjesno želi malo nježne svježine i ljepote blage zimske noći uvući u prostor u kome svjetlost i čarolija boja vladaju.

Polako prelazi mali plato , slazi niz četiri i po stepenice , i već je u parkiću . Pravi prtinu preko puteljka pokraj koga je smještena riznica njegovih slika . Ništa sem tišine , svjetlosti i bjeline ne postoji. Okolne zgrade su ostale odsječene tamom noći i bjelinom pahulja . Svud okolo je zalegao ugodni mir . Tišina i sni . Oćarajavući . Spokojni i nedostižni .

Kao neka čarolija u zavejanom obzorju , u svjetlosti uličnih svjetiljki lebde rojevi tisuća bjeličastih kristala, što nalik marljivim pčelicama , kule od snijega , u ovoj noći uspomena i želja , grade.

Da , da . Parkić , Galerija i snijeg postaju oaza svjetlosti , u pustinji zvanoj uspavani Grad Čednosti .

Sva svjetla u Galeriji su upaljena i poput kandilja sa minareta blagorodno zrače svjetlost u ovu Blagoslovljenu noć . Toplina što plazi van kao da lagano vitla i veje pahulje . One nemaju kud i počinju da plešu nježni tango sa njegovim uspomenama.

Klupa na suprot vrata je dobrano krcata snijegom , ali galerista osupnut ljepotom i milinom noći ne mari i sjeda zagledan u vrata . Zna uspomene će sa snijegom , sa laganim vjetrićem , sa čudesnom bjelinom plesati tango do konca noći ; do one tnake niti koja je razdvaja noć od svanuća, san od jave..

Nada se da će mu Anđeli u posjetu doći. Vrijeme je . Poželio ih je . Godinama , decenijama ih već čeka .Bog Milosti i ljubavi zna koliko u njegovim molitvama i srcu ljubavi i nježnosti ima.

Prvo se javi jedno nejako vav va vau vav. To preslatki , bucmasti Medi gegajući svoju pseću rundavu stražnjicu , veselo doziva svoga drugara , sad već vremešnog galeristu , što se na zasnježenoj klupi nježi . Nema veze , razmak od šest i po decenija pride dva stađuna kao da se nije desio. Davno usnuli Medi je tu . Veseli , mali razigrani mahnitovčić.

I dok on sa nadom vrti malenim repićem očekujući djetinji zagrljaj , prilazi mu Luce , domačica svih njihovih noći koje iskonu zovu. Stasita , visoka , raskošna , a u bjelini svojih halja ,krhka kao zaljubljena ivančica . Čvrsto priljubljena uz njene skute se nesigurno gegucka slatka četvorogodišnja djevojčica . Krhkija i prozračnija od pahuljica koje joj padaju po kosi. To je Nadin , njihova nestvarna , rano usnula djevojčica.

Djevojčica nešto veselo cvrkuta rundavku . Ovi se ponosno šepuri , skakuće naprijed nazad , tobože ne da se uhvatiti . Utom , niotkud , iz bjeline , skoro stidljivo iskorači djevojčica sa krvavim šalom oko vrata. Po koja rubinova kapca krvi , iz vrata još uvijek crvenilom škropi bjelinu .

Svi je znaju . To je Dijana , mili Anđeo ,prelijepa plavokosa djevojčica od nepunih desetak godina. Blijeda i prozirna kao dah pahuljice na staklu :Da je on srcem punim blagosti i ljubavlju ne prepoznaje, pomislio bi da je Snježna princeza . Toliko je nalik ovoj prelijepoj noći , u kojoj se dobra Božija bića vraćaju da raduju onoga koji ih neizmjerno , beskonačno voli.

Djevojčice su radosne i lepršave , vragolasto nestašne i poletne . Čak je i Dijana , skakutava i iskričava, anđeoski prelijepa, kao sto kao što je bila . Sve do onog dana , četiri kuka pride šest decenija , kada je veliko zlo nestalo. Miluje Medija i šapće mu:

-Sa'će on!

Pogledava ka klupi i vidi da se snijeg stopio sa galeristinom kosom . Ne razaznaje se gdje završava kosa , a gdje počinje da se taloži snijeg. Njegove oči kroz stusnute , trepavice zaljubljeno glede u sjene male pred vratima galerije , iskreći nježnost i ljubav.

Iz galerije , neznano otkud banu Vesna S. noseći dva taburea . Spusti ih na snjegoviti beton , pomilova Medija , zagrli djevojčice , tako bestjelesno kao da je od paučine , poljubi ih u čelo i upita :

– Kako ste ljepote mile?

Luce se smješi i klima joj glavom . Veća djevojčica se pribije uz nju . Zagrljaj Vesne i Dijane kazuju da su već odavno nebeske druge . Medi skakuće oko njih vav vau vav vau , ljepota mala šapće da je usnuli galerista ne čuje :

-Ma ja sam od usnuća dobro . Nego se brinem za Dobrog , mog milog blentovog drugara . Djeluje mi umorno i kao da nas ne prepoznaje.

-O ,ne boj se Mila . Ništa to ozbiljno nije. Znaš ga . Ljepota , ljubav , dobrota i čarolija anđela ga uvijek gane i raznježi . Skoro ga obore sa nogu i treba mu vremena da dođe sebi . Najbolje je da ga ne gledamo . Sad nas se malo stidi , sakriva pogled pun boli , jer misli da je kriv što nas je pustio da odemo.

Sjedoše na tabure.Dvije odrasle ljepote sa još ljepšom djecom međ skutima. Pas se nestašno zaleće na pahuljice i skuplja jednu po jednu, želi ih pokazati sjenovitim likovima. Ali mu to ne uspijeva. Pahuljice nestaju kroz njegovu prozračnost.

-Zašto sjedimo napolju ? – vragolasto se iz dubine Galerije frkičasto glasa Frka Frkica .

-Budi mi pozdravljena ljepoto mila .- Smješeći joj se puna radosti , diže se Luce i kao nešto najrođenije je grli .

– On sada sjećanja svoja sanja . Ne smijemo ga ostaviti samog . Znaš ga kakav je ? Snovit i krhak . Zaljubljen u život i sve svoje dane . Sanjajući , može se pogubiti i usniti , a vrijeme mu još nije…

-Al duga je noć , još mnoge , na okup moraju doć . Zalediće se.

-Ma neće , ne boj se ! Srce mu je jako , uspomene su vrele i bole , a ljubav ga beskrajana miluje . Ako otvori oči , izgubiće nas . Opet. To ga najviše boli .

-To znam . Jutrom se sve teže budi . Da mu nije djece , unuka , i one što ponekad na njega umilno frkiše D'bro Dobro , već odavno bi zaboravio da se budit treba .

-Da , da . Ima još dva , tri dunjalučka posla završiti i eto ga nama.

-Hoće li nama ili …- ne doreče Frka Frkica.

-Niko to osim Milostivog ne zna . Toliko ljubavi i dobrote u njemu ima , da vjerujem da će mu se lutanja oprostiti . Nadam se i molim.

-I ja , pet puta na dan . – Još jedna sjena velovita sa gitarom trešnjine boje u rukama , iz pahulja bijelih izranja …

… i još jedna , pa još jedna ..

Sjene male , anđeoske , prozračne izranjaju iz velova hiljada pahulja bijelih , koje se talasaju i kupaju u svjetlosti galerije i tri fenjera , tvoreć nestvarnu sliku koja zamagljuje paučinaste niti sna i jave …

Ujutro je u parkiću osvanuo prelijep majski dan obasjan suncem. Ruže , tisuću njih , upile mirise blagoslovljene noći , smješkaju se ivančicama i maslačcima . Žara i travke se umile rosom , paprati i šaši ovdje mjesta još uvijek ni , lipe još nisu procvale ; dan miga , samo što nisu.

Na srednjoj klupi galerista sanja da snijeg veje , hiljade pahulja bijelih pada li pada , a ljubavi njegove još uvijek plešu u noći sa hiljadu velova bijelih . U svakom velu jedna nada , jedan dodir , jedan san , a jedna želja .

Hvala vam za sve dane i ljubav koje ste mi poklanjale .Uskoro ću vam doći mile moje. Još koji dan , još koji tren , još koja noć , još koji san , još malo ljubavi ovom dunjaluku da dam. I eto mene .

Svuda okolo snijeg i stud. Ljudi užurbano hode. Prolaze pored parkića , pognute glave , zabrinutih , namrgođenih lica , sa tovarima svojih i tuđih briga na leđima . Nemaju vremena da zastani, da pogled dignu , zavire u srce svoje , u kome mnogo nepoklonjene ljubavi i radosti tuguje i jeca .

I ne vide da u parkiću svjetlo nebesko sja i grije. I ljubav vri. Galerija se smješi , galerist snen od ljubavi gleda u nebo , radosno , djetinje širi ruke prema njemu , kao da ga želi jednim zagrljajem obuhvatiti i raznježen kliče :

-Hvala ti Gospode Ljubavi i Milosti !

Marina Cvetajeva – Mojim pjesmama

Mojim pjesmama pisanim izrana
Kad nisam ni znala jesam li poeta
Pjesmama što liče na mlazove fontana
Na iskre raketa
Što se pokraše kao đavoli zlosti
U svetilište tamjana i snova
Mojim pjesmama o smrti i mladosti
Punim nepročitanih stihova!
Razbacanim po podrumima i prašini
Gdje ih niko ne čita i ne prelistava
Mojim pjesmama kao starim vinima
Doći će dan slavlja.