Večernji Pan je pun mira,
Neće zvati, neće moliti.
Zamišljen, na šumskoj čistini,
Slijedi kao veče iz kaleža
Proliva živu krv po nebu,
Kako obale ponovo pobele
U mlečno plavoj izmaglici
I čekajući zrak Altaira
Blista u izblijedjelom plavetnilu.
Večernji Pan zadire u zvukove,
Diže se u mraku svuda okolo:
U dalekoj škripi praznih kolica,
U žuboru rijeke na okuci
I u kreketanju noćnih bara.
Sam, u samoći svete,
On, u slatkoj obamrlosti,
Shaggy podiže ruke,
Blagoslovi carstvo snova.