Muzika stara
Svjetlost iznad ponora
Prijateljstvo
Razumjevanje
Muzika u sobi
iznad drveta života
mrak razuma boli nosi
nadjačava nerazuma mrak
Binka djetinje dane Moševca oplakuje
snovi su već odavno nestali
isprale ih kiše minulih ljeta
jedna dobra žena bolom jeca
prijateljici ugašena svjetlost
zbog mnogih gorkih stađuna
zarobljene dane uma njenog
njena svjetlost
obasjati više neće
možda
tko to osim Neba zna
Ne plači Binka djevojčice srca milostivog Sabki je sad dobro sad je uzvišeno Nebo štiti ništa joj se loše više dogoditi neće u moru tišine plavom zarobljena u srcu daleko od svijeta boli uronjena u radovanju uspomena što ko raskošne lađe dušom neshvaćenom plove iskri bezgranična ljubav za sve koji ste je voljeli za sve koje je ona boljela jednog proljetnog dana kad vakat vam milost podari srešćete se opet ovdje il tamo negdje gdje potoci bistri vječno teku svejedno je razastrt će se smjeh dva zagrljena djeteta mila što o ljubavi i dobroti su snila