Sabina Ćudić u Pazariću i Parlamentu – naličje učinka jedne čudne kreature

 

Pazarić, sijaset neutvrđenih dana.

Parlament 20.11.2019.

Digla se velika prašina?

I neka . Tako i treba . Mnogo je nepravilnosti, gnusnih radnji , vjerovatno i pljački ogromnih razmjera na uštrb štićenika/ca doma u Pazariću, kao i u cijeloj , prelijepoj Bosni i Hercegovini na račum njenog pučanstva i obraza.

Međutim , ono što je Parlamentu uradila izvjesna čudna individua , koja se odaziva na generalije Sabina Ćudić , je klasično politikanstvo i senzacionalizam , radi sticanja ličnih i stranačkih poena.

Čista smijurija , dostojna mentalno invalidnih politikanata/tica, bljutavog  bosanskohercegovačkog političkog miljea!

Objavljivanje “šokantnih” snimaka koji djeluju veoma uznemirujuće bez širih i sveukupnih  relevantnih obrazloženja o kompletnom slučaju, prethodne najave  ili konsultacije sa drugim  strankama o ovom zaista gorućem problemu je polučilo očekivani neuspjeh.

Uz dužno poštovanje ,žao nam je što moramo primjetiti, ali Sabina Ćudić nije osoba kojoj se, a priori , treba vjerovati na riječ.

U svakom sistemu koji preferira da je demokratski i nezavisni  , u komunikaciji/interakciji sa ljudima potrebno je nekoliko  pretpostavki da bi se stekao kredibilitet.

Ta čudna individua je podigla tenzije u javnosti sa par fotografija ,koje odvlače pažnju sa suštinskih problema u  Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić.

Nije našla za shodno da upita bilo koga , ni direktora doma, ni uposlenike,ni stručna lica koja se bave ovom problematikom : kakve je to ona fotografije dobila i objavila.

Evidentno je da ih ona nije slikala. Ona nije imala vremena , a niti znanja da napravi ove “profesionalne” fotografije .

Ona je posjetila Dom u Pazariću tek pošto je došla u posjed fotografija, da bi obezbjedila alibi i vjerodostojnost za njihovo objavljivanje.

Mi ćemo se fokusirati na osnovne probleme i pokušati ih sagledati iz objektivnog ugla.

I. O mogućim pljačkama, malverzacijama i bogaćenju na račun štićenika/ca doma o kojima javnost bruji , zahvaljujući vrlo fer i korektnom izvještavanju portala Radio S nećemo trošiti riječi.

Tužilaštvo i pravosuđe će , ako Bog da , dati završnu riječ o ovome.

(Obratićemo pažnju na ono što tišti one koji se razumiju u datost ponuđene tematike i dobronamjerne ljude čiji je razum otvoren za razmišljanje o svim opcijama.)

II.”Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić .”

Već sam retrogadni i ponižavajući  naziv doma izaziva nelagodu i sumnju u ispravnost sistema i onih koji su dali i još uvijek drže to ime domu u Pazariću.Ovakve nazive pod hitno treba uskladiti sa pozitivnom legislativom koja postoji čak i u ovakvoj , sustavno uništavanoj Bosni Hercegovini.

Čudna individua i javnost moraju shvatiti i prihvatiti  da to nisu mentalno invalidna lica. To su lica sa posebnim psihofizičkim mentalnim sklopom, kojem je potreban nešto drugačiji , školovaniji  i obazriviji pristup u odgoju , njezi i obrazovanju .

III.Kao i svakoj drugoj populaciji  i među djecom i omladinom sa posebnim potrebama postoje osobe čije mentalno obzorje predstavlja opasnost po njih same , druge štićenike i na kraju po uposlenike.

Uposlenici , dežurno osoblje , uvijek ima izbor da zaštiti agresivne (vidno uznemirene ) štićenike i druge od njih:

a. Poslati u psihijatrijske bolnice /klinike za mentalno oboljela (invalidna ?) lica ,

b.kljukati agresivne štićenika sedativima i sredstvima za smirenje (teškim  narkotičnim sredstvima),

c.upotrebiti posebnu ” košulju ” , steznik , kaiš…

d.zatvoriti uznemirenu osobu u izolovanu prostoriju i nijemo posmatrati eskalaciju uznemirenosti, do samopovređivanja ili njenog smirenja.

Neka oproste demokratski dušebrižnici , ali ovi metodi se primjenjuju u svakom zemaljskom kutku ,  bez iznimke.

IV. Javnost se trebala uključiti  i vršiti pritisak na državu  onog momenta kada su izvještaji o jako lošem stanju u Domu u Pazariću izbili na vidjelo.

Zar glad, neuslovni , vrlo kritični  uslovi smještaja i života , kao i prisilni rad štićenika nije bio dovoljan razlog za reagovanje  državnih Institucija i javnosti?

IV. Na ovaj način je čudna individua  uprljala i obezvrijedila rad i pokušaje čovjeka koji je prvi upro prstom na nemile događaje u Domu i započeo “nemoguću misiju” , borbu protiv SDA pljačkaške bagre , koja pokušava da sve minimizira i pospremi u ladice, jer su njeni kadrovi do grla u svim tim i drugim lopovlucima.

V.Da li se imentovana zapitala zašto diplomiranii ekonomisti rade na mjesto pazitelja djece i omladine?

Posao je posao, u jednoj zemlji gdje doktori nauka i magistri rade kao šankeri,prodavači ili fizički , vrlo često jednokratno najamni radnici. U zemlji u kojoj političari i politikanti  neradom  , svi bez izuzetka ,  otimaju veliki dio kolača , sa pljačkaške trpeze za sebe i svoje porodice.

VI.Da li su se Sabina Ćudić i Naša stranka skretanjem pažnje sa osnovnih problema i sasvim izvjesnim i očekivanim gubljenjem parlamentarne većine stavila u nivo SDA ?

To ne možemo tvrditi , mada razvoj situacije ide u tom smislu. Huškački se oglašavaju  oni kojima se do juče direktor doma obraćao i molio da se stane u kraj kriminalu i da se na najhumaniji način pomogne Domu u  Pazariću.

VII.Vjerujemo da je  sada , zahvaljujući petoparačkom djelovanju Sabine Čudić , stolica Redžepa Salića na staklenim nogicama . Njegovim eventualnim odlaskom aktuelna vlast bi “slučaj Pazarić ” pospremila pod tepih.

VIII. Ostalo će , već sada se vidi , biti orkestrirano : Tresla se gora , rodila se neka  čudna mala mišica.

U tom kontekstu  prepiska Sabine Ćudić sa hrabrim čovjekom djeluje veoma neljudski , arogantno , maliciozno i licemjerno. No , ta prepiska zaslužuje drugi komentar.Ili je i ova opaska sasvim dovoljna!

 

Bookmark the permalink.

Komentariši