Nekako s’ proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna
Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza
Nekako s’ proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza
Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s’ proljeca
Nekako s’ proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire
Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza
Nekako s’ proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja
tragom Sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duso, bas te volim, najdraza
Ref.