Bleki – Postidjeh se

 

 

Ah, to proljeće

 

Svitanje nad violetnim vodopadom Modre rijeke

 

Velovita čednost djetinjih snova

 

Postidjeh  se

djetinjeg lica rumeni

zapretene u čednosti snova

jednog zaboravljenog proljeća

urezanog u tahti bliskosti

 

Krivicom krika violetnog vodopada

zaboravih ti reći

sretno ti bilo

gdje god da odiš

bezgrešna ljubavi moja

 

Ah ,da  i  kad uspomene krenu

ne zaboravi Modru rijeku

možda ti zatrebaju

njeni srebreni kristali

da orosiš trepavicre svoje

 






											
Bookmark the permalink.

Komentariši