Sinoć sam ti Safo dvoru dolazio,
Na pendžeru tvojim ružu ostavio,
Da zakitiš njedra ljepsa od jasmina,
Ako me još ljubiš, radosti jedina.
Jutros kad te vidjeh Safo, moja vilo,
Na njedrima tvojim ruže nije bilo,
‘Mjesto moga cvijeta, majci živa bila,
Kitio te zumbul komšije Halila.
Safo, moja Safo, moj nevjerni druže,
Zar su ljepši, dušo, zumbuli od ruže?
Zar je tebi draži gavran od slavuja,
I biseri lažni ljepši od dragulja?