Danas je Utorak 2.Oktobar/Listopad 2018.godine računajući po Hristu.
Ispratili smo 274 dana. Još ne dostaje 91 dana da se 2018. upotpuni.
Mnogo je stađuna i novih dana prošlo , pa više nisu novi. Sada su već birvaktile. Ali nemojmo se zavaravati , dani su vječni. Samo se povuku. Nisu sebični. Dozvoljavaju da i drugi dani nađu svoje mjesto pod suncem.
Juče nismo obratili pažnju na konstataciju prepisivača:
-U slavenskim jezicima listopad je dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka.
Ja , vala su jako pametni. Pa neće valjda lišće otpadati sa hajvana ili insana. Ili recimo ameba.
Ono što jes’ jes’. Lišće ima debele veze sa insanima i hajvanima. Vjerovatno i sa amebama.
Ali nejki drugi listovi. Kalendarski. Neko ih ima gutu, neki nemaju. Oni koji imaju gutu , tješe one koji ih nemaju, ali se na njih ne obaziru. Bilo kakvu gutu. Recimo love. Kažu imaćete i vi jednog dana ako nam budete robovali kako valja.
I žene vole dobre gute. Bilo kakve. Samo nek je berićetno i dobro gućeno. Ostalo će se sve posložiti.
I mi volimo posložiti. Šta ste se zabezeknuli. Volimo red i mir. To znači sve pospremiti i staviti na svoje mjesto. Tada se naše partnerice nemaju šta buniti.
Neked se pobune i traže da se ponovo sve složi. Kao nije dobro urađeno.I opet. A neke to stalno traže.
Te su perfekcioniste. Pomislimo joj naša leđa. Od toliko slaganja može nam se nešto ušćaknuti. recimo neki ud ili neka kost. racimo pubična. Iako nismo sigurni da je imamo. Nije to za nas.Valjda.
Znamo , one opetovanje traže za naše dobro. Uče nas redu i prirodnom zakonu. I izdržljivosti. Sve treba stalno slagati i pospremati. Osnov higijene i urednosti.
A kad je žena uređena , tj. sređena onda je sve u najboljem redu. Crvkuće ko hor slavuja u zlatnim krletkama na Solomonovom / Sulejmanovom dvoru od biljura.
Joj kakva je boni, ta čudesna žena kad je sređena. Hem je ugodno našminkana, hem je elegantno odjevena , a bome se diskretno smiješi sa onih štiklica tankih k'o nogara vinske čaše. Zato mi rokamo konjak. Ali tek poslije gonga : Finito. Znači sredilo se sve što se treba srediti, odnosno finitiralo se.
Ipak u tom sređivanju u ovom mjesecu ( kao i svim ostalim) dolazi do nesporazuma među ženama.
Paganke insistiraju da je octo sasvim dovoljno.
Ove druge (ima ih raznih fela, ali sve su prelijepe) opet kažu da je deset prirodnije i izdašnije.
Bilo octo bar ili lista pad , bilo osmi ili deseti , bilo Julije ili Georgije ženama je bitno sređivanje. I to svakodnevno.
Sređene i nacifrane ko zvižde. Zato muškarci zvižduću ko zvižđe. A žene pištuću ko pišće. Što bi rek'o naš drug Ajnštajn, sve je u nijansama.
Ko je ikad vidio da je nesređena žena zadovoljna. Ne bi ona provirila nos iz halvata dok se dobro ne sredi. Takva joj narav. Ljubimo joj karakter. I sve ono što ide uz to. A to vam je otprilike tisuću velova. Prava pravcata raskoš đardina.
I onda će nam neko reći da žena nije đardin.
Pojam oni nemaju!
Ma, žena je vječni đardin , u kome nema opadanja lišća. Nešto kao Blues ever grin. Blista i sjaji , prelijevajući se u tisuću valera . Normalno ako se redovno sređuje. I to nježno , ali energično , onako muški, i sa ljubavlju.
Što bi poete rekle:
-Joj , kakva je pusta, kako je čo'ek ne bi … , ko’ da je iz raja izašla.
U prevodu:
-Pjesnici redovne blude i polude kad pomisle na ženu , pa zaborave da su upravo zbog … , insani izbačeni iz raja.
One … , smo stavili zato što nam u momentu nija pala adekvatna riječ na pamet. Sada smo došli tobe, a to vam znači dohavizali se , pa se ispravljamo i definišemo rečinicu kako to časnost nalaže:
-Joj , kakva je pusta, kako je insan ne bi ko jabuku milovao i na grudi privijao. A bome i pažljivo konzumirao.
Ha, valja ova.