Dvije laste mjesečinom obasjane
iznad neke
kapije
stojeći u svom gnijezdu
pokreću svoje glavice
i osluškuju noć
A noć je sasvim jasna
jer crni mjesec svijeta
blista od univerznosti
Potom neka dobričina sva u bijelom
i izbezumljena od očaja
kuca na vrata mjeseca
Gasite vaše svjetlosti
jer dvoj zaljubljenih baš se sad
vole na Trgu Pobjede
Gasite vaše svjetlosti
jer ih svijet može vidjeti
Šetao sam se nasumice
i nabasao baš na njih
ona je dotjerivala svoju suknju
a on je zatvarao svoje oči
ali ona njena oka
bila su kao dv a ugarka u ognju
Dvije laste mejsečinom obasjane
izmad neke kapije
stojeći u svom gnijezdu
pokreću svoje glavice
i osluškuju noć.