Nada, malena moja
poklon dade
pet poljubaca
od srca
beskonačnih
a
opet negdje odi
reče
vratiće se
i čekam na mirise tvoje
ko uzbibana kap rose
a miluje
grudi biserne tvoje
berem
kradem
poljubce
poklanjam se slastima
đardina tvojih
dobih radovanje pet poljubaca
dubokih ko doticanja tijela
sačinjenog klupkom ljubavi naše
prvi je od milovanja
za svaki dodir ruku od pamuka
kojim obgrlimo umjećem ljubavi
Njega prvog uzmem
nanesem na usne naše
željnih rose podavanja
Drugi je od dodira tijela
za svako poniranje
dubinama oceana
njega poklanjam
svakom prodiranju
ka plaveti nestajanja
treći za odsustvo uma za svako stanje misli smotane
fišekom košpica što slast morskih dubina usahnjuje
njega na grudi privijam
dok se ti mramorna a snena od ljubavi
njime meni prislanjaš
četvrti je od srca
na svaki dašak tijela obljubljenog
ua svako nestajanje u kriku ljubavi
njime tijelo tvoje zatomljujem
da vrije
do ponovnog spajanja našeg
peti je od duše
za svaku kap rose
što odi tagovima…
njega poklanjam nama
za naše osunčane dane
što se ljubav Tišina i sni zovu
Oprosti mi mila, ako mi se u neznanju
oteo još koji poljubac
neispričani
vratiću ga
da mi ga poklanjaš
od iskona