Sutra ću nakon vremena
otvoriti svoje kutije
u sehari
gdje mi stoje čipkane haljine
neobuvene i mirisne
mojom čednošću obojene
obući svilene čarape
sa djevičankom podvezicom
svečanu haljinu od kristala
slomljenog srca tkanu
davno zaboravljenu
navučiću raskoš
na bijelo neljubljeno tijelo
podignuću kosu
ljubičicu u nju zadjenuti
samo rosom lice umiti
sutra je poseban dan
i zato
staviću crveni ruž
boje trešnje
ne da mi se dive
već ću sanjati jedinu noć
sa tobom
u kojoj mi skidaš crvenilo
dok ne osjetiš
život da se životom
u usnama budi
Večeru i svijeću
laganu muziku
tango ili bolero
svakako
tebi za rođendan
poklaniću bez računa
sutrašnjeg dana
darivaću ti i noć
a ti smisli sta cemo
jesti i zboriti
zaboravi tvoju
dame biraju
ova ti se poklanja
a poslije…
smislićemo već nešto
zar nije lijepo sanjati
čarobno sutra
a budem sebi
i tebi lijepa
posebna princeza iz bajke
koju poljubcima budiš
iz sna svakog jutra
dok ona već sanja novu noć
pomisliš
šta ti više treba
srećni mahalašu
da li ti ikad ljubavi
dosta biva