Četiri sata. Teški kao ruda.
Caru – carevo, bogu – božije!
A neko kao ja kuda bi, kuda?
I šta se meni darivati može?
Kada bi bio majušan kao Veliki ocean –
kleknuo bih na talase,
uz plimu flertovao bih sa lunom kao sa ženom.
Gde naći dragu koja bi bila kao ja?
Takvu ne bi trpilo nebo maleno!
O, kad bih prosjak bio kao milijarder!
Novac? Čemu će duši?
Pophlepni lopov u njoj ipak spije.
Moje želje – to je čopor što ruši,
malo joj je zlato svake Kalifornije.
Kada bih bio mutav ko Dante ili Petrarka!
Dušu jedinoj dati!
Stihom odrediti da je trulija!
I riječi, i ljubav od koje patim –
Trijumfa je to kapija,
raskošno, bez otiska će kroz nju ipak,
ljubavnici svih vjekova da minu.
O, kada bih bio tih
kao grom jak – plakao bih,
pB