Boj prođe. Ko gust zastor, namah
Za dušmanima magle plove,
Ko čista platna, obalama
Rasprostrlo je svud snjegove.
I čuješ: ptica pticu kliče,
U studi jutra nemir prene,
I bezdoman je taj glas ptice
Usred pustinje pougljene.
O plavetnilo rječnog leda
On, žalostan i tanak, bije,
Kao materin zov put čeda
Izgubljenoga zanavijek.
Kruži kroz prostor okovani
S nezamislivo tužnim jekom
Kao da ljudska patnja vani
Osta da plače nad rijekom.