Znajući moj ukus, draga bješe gola:
Imala je samo nakit, čije svojstvo
činjaše da blista, presrećna i ohola
ko robinja pala u Mavarsko ropstvo.
Kad se sjaj metala i kamenja spari
pospe se posprdan, živi zveket, u kom
ja uživam ludo, jer volim sve stvari
u kojima svjetlost mješa se sa zvukom.
Predana voljenju, sa divana, gore
smješkala se meni, prateći provalu
ljubavi, što nalik na duboko more,
dizala se, blago, uz strmu obalu.
Ko ukroćen tigar gledala me, lijene
pokrete praveći, mjenjajući poze
a čednost i pohota, ujedinjene
činile su ljupkim sve metamorfoze.
Butine i ruke, bedra, kao bijeli
labudovi kada klizeći isplove,
pred mojim su mirnim očima lebdjeli,
a trbuh i dojke, grozd loze vinove,
Anđeoski mazne, išle su na mene
da mi smute dušu, ponište joj spokoj,
i da je otrgnu od kristalne stene
gde je samovala u tišini krotkoj.