Jedan slučajni susret sa Vehabijom, našim bivšim drugom

Nedavno smo sreli  jednog našeg starog druga, koji se odmetnuo od nas. Ćafira. Svako ko se neoprvdano odmetne od svojih drugova je nevjernik. To je u mahali zakon.

A sve je relativno . Čak i pojam čafir.  I ko je  nevjernik i ko se  dometnuo i ko je koga izdao.

Vidimo debelo zabradatio, ne liči na insana kojeg smo mi poznavali, Više je nalik  na bradate četničke  kreature, koje su sa okolnih brda , ne tako davno prije, pucale po nevinosti prelijepih Saraj zidina i njegovim mubarek mahalama i nevinim insanima.

Sada je vehabija, koji je sam sebi odabrao ime pa se sada vabi Vehabija Kavaz Kavonozi . Nimalo  ne krije da je mudžahedin. Čak, iako mu to novo zanimanje osziskuje pokornost on se kofrči.  Mora mu se priznati, uvijek je malo zatucan i iskren bio.

-Bolan ne bio ,kakav mudžahedin te spopo? kakav vehti i zatucani vehabije?Oklen ti to?Zar ti niej žao tvojih i naših mahala.

Ne izgovorismo to, ali znamo da nam to iz očliju , iz našeg nježnog malog mozga čita. Neizgovorene riječi tugom nastavljamo neozgovarati:

-Jaran si nam . Rođen , odgojen i odrastao. sa nama. Četiri krvave kuke si se sa nama trebo smucat od rova do rova. Krvcu proljevati , plakati i revati ; ko vo koga zvjeri kolju , za desetinama , stotinama tisuća nevinih koje monstrumi na bigajri hak klaše i nestajaše.

On u zemljiu gleda. Ne odgovara. Vidi se da ga je sram.Skupio se  ko šibicarska kuglica ispod kutijice.

Dobar je to čovo, pomirljiv i skrušen. Ne bi ti taj mrava ni nenamjerno zgazio. Znamo to.

Mi neuki i blentavi , ponekad i jalijaški mutavi kaki jesmo , pitasmo ga sasvim nevino i naivno:

-Šta je to mudžahedin?

Razložno je pokušavao da nam objasni nešto što je strano ovim prostorima i  što mi ne možemo ufrštuljiti i svariti.

-To je borac koji se bori na Božjem putu.

Ne pitasmo ga gdje je bio za rata 1992.-1996. Znali smo, Gdje i mnoge pobjegulje , u Turskoj mir i “vjeru” našao.

Neuki i radoznali ne prestajemo da se pokušamo informisati , odnosno progledati:

-A  šta je to borba na Božjem putu?

-Boriti se protiv nevjernika na svakom koraku.

Kako  smo neupućeni kad ga moramo pitati :

-Kako to da se o tome ne govori u pet osnovnih ibadeta i ko su ti nevjernici.

-Kakvi vas ibadeti spopali. To su vjerske dužnosti koje nemaju nikakve veze sa borbom na Božijem putu. Ćafiri su svi koji ne misle kao mi.

Sada nam je već lakše. Nismo više neuki i neupoznati. Vehabija zna manje od nas. Za njega ibadeti nisu borba na Božjem putu. A osim toga i  od malih nogu nas u školama učili istini  da oni koji ne misle kao mi ili su truli kapitalisti, ili informbirovci, fašisti ,četnici i ustaše ili samo  izdajice. Kako to, po mahalskom tabijatu nema blage  veze religijom. želimo da pojasnimo stvari:

Koji su to oni koji istovrsno misle.

-Hanefije ,Vehabije i na kraju ,krajeva talibani i ISIS.

Skontamo, srce mu zamotano u crnu zastavu u kojoj ljudskosti nema. No, možda smo preuranili sa zaključkom i pogriješno ga razumjeli , a ne valja dušu griješiti. pitamo ga :

-Da li je borba na Božijem putu ,opasati se bombom i u džamiju ili školu, punu nevine djece i žena , ući i raznijeti ih?

-Da li je borba na Božijem putu po bjeći ko sinja kukavica ostaviti svoju zemlju i svoj narod na milost i nemilost koljačima i ubicama?

-Da li je borba na Božjem putu primati u svoje redove strane plaćenike i ubojice sa trulog zapada  i   boriti se protiv svoga naroda i svoje braće, silujući, ubijajući,paleći , žareći sve pred sobom?

Da li je…

On nas prekida savjetom ;

-Uvijte žene u mikab to vam je najčistije.

Mi kažemo da mikaba u Kur'anu i Sunnetu nema,ni jednom jedinom riječju nije pomenut.

On se malo lecnu, pa nam kaže da su to njemu hanefije prišapnule ,da tako mora biti.

Zatim nam reče da je poželjno, po  dvije tri sirote žene vjenčavati. I više ako se para ima.

Mi ga pitamo :

-Koga će  dvojica,trojica ili više njegove braće tada ženiti, jer za njih nema žena. Hoće li ženiti koze, krave ili se među sobom ,muško sa muškim ,ženiti.

On se zacrveni, pa reče hanefije im kažu da je  kod njih  u nijhovim čitabima tako zapisano.

Malo se šalimo, pa ga pitamo:

-Da li ste vu hanefije   pijetlovi?

Njemu nije jasno zašto ga pitamo.Mi  mu objašnjavamo da samo pijetao, uslovno rečeno , u nedostatku drugih pijetlova može podmiriti više koka, a i žena više muškaraca. Naše historija i tradicija nam kaže da se nije rodila  ta muškarčina  kojim može redovno i pravedno  , fizički i emocionalno više od jedne žene podmirivati.

-E ja mogu!

-Kako znaš?

-Tako mi hanefijci i reis kažu!

Nećemo mu reći da mikab zaduhu stvara i prenosi sa pokoljenja na pokoljenje. i bakterije i zaraze prenosi. Da mikab Bogom datu ljepotu krije od Boga. Nećemo mu reći da nezadovoljena žena, svoje strasti ne može stišati, da će drugog pjevca tražiti. A ako ne smije i ne nađe, može se lako u tribadiju pretvoriti. Uvijek ih ima više od dvije u domu hanefijaca.

Da bi nas na “muke”  stavio ,on  nam još reče da se ne treba sa inovjerkama ženiti.

Ne pitasmo ga ko odlučuje ko je inovjerac. Znamo reći će nam o tome odlučuje hanefijac. Ali ga pitasmo kako to da je Muhamed A.s.,vjerovjesnik , pomazanik Gospodara svjetova oženio kopćanku hazreti Mariju, časnu hrišćansku kćer i onu kreposnu čifutkinju..

Nije ništa progovorio,samo je zube stisnuo.Vidjeli smo da vaga i da se pita šta mu to još hanefijci podmućuju  kriju i lažu . Negdje pročito da se u Islamu nakotilo preko dvjesto sekta. Isto kao kod hriščana i cionista.

Vidimo neugodno mu,pa se odlučismo na jedno manje provokativno pitanje.

-Ko su ti ,da prostiš , hanefijci koje mnogo spominješ i na koje se pozivaš.

-Ne znam,ovi moji iz „islamske zajednice „ mi se dodvoravaju i tetoše me, samo da bih prihvatio te njake  hanefijce i njihov šerijat.

Mi ga više ništa ne pitasmo. Neugodna tišina.

On htjede nešto reći, ali slegnu ramenima , pokunji glavu ,pa ode svojim putem,bez selama.

Ne pitasmo ga :

-A gdje si ti mudžahedinu , jado jadni bio kada su časni ljudi  branili  , krvcu proljevali i  sa Božjim imeno na usnama za Bosnu zemlju Božije milosti i njene nevinost ginuli?

Znamo – ne pije vode!

Kao što znamo  da će ga i Bog Milostivi to pitati.

Ode onako kako to vehabije hode. Polako, pomalo pognuto,kao da teret grijeha na leđima prte. Jal svojih,jal onih za koje su plaćeni.

Obučen u skromnu odjeću, trofrtaljne pantale, gumene kundure slične opancima, tri broja veće klepeću po usijanom asvaltu. Kontamo bio bi lijep i ugodan čovjek  Bogu Milostivom , samo da nije zapustio bradu , mozak  i čovječnost.

Još anlajišemo, valjda je lijen da se brije, jer nije ovo početak ere pećinskih ljudi ,kada nije bilo britve, brijača, žileta i trimera. Davno su se ljudi prestali kameniom sjekirama brijati.

Mi se takvih brada ježimo:

– Od vremena kada su nas tjerali da napamet bubamo Mraksa i Engelsa ,

– od kada su nas sa neandertelcima povezivali  ,

-otkako su nam dokazivali da je Čarls Darvin gatao da je čovjek nastao od majmuna,

-otkako  su razni  Mensoni kasapili žive trudnice i iz utrobe im vadili  živu djecu,da bi ih ubijali,

-otkako su  bradate kreature, tvorovi , monstrumi  i ustaška i četnička pogan krenula da unište Bosnu i njen narod,

-i još otprije otkako su …

Ali mi nemamo vremena za tužbalice i nevjernike. Nama je svaki brat mio , bilo koje vjere bio , ako se za Bosnu zemlju Božije milosti borio. ako se iskreno Bogu jeidnom  predaje.

Tako smo skontali da brade nemaju veze sa  Bogom Jedinim , ljudskošću i  razumom, i da se rugaju svemu dobrom i čestitom. 

Bookmark the permalink.

Komentariši