Vjenčanicu u sehari držiš
ubećo je da će doći
laganice dušu tiho pržiš
možda čak i ove noći
on je rano zorom pošo
ponio je čak i cvijeće
ali do tebe nije došo
nisi bila za te sreće
vukovi ga safataše
na po puta
saletješe pa preklaše
rano ljuta
vukovi a insani
gusala krvavih poj
veliki su jarani
sinjih kukavica soj
vjenčanicu naftalin sada krasi
negdje gore miris sa tavana
dok ti hodiš po grobljanskoj trasi
skupljaš kosti svog milog drgana
tužiš pjevaš i uzdišeš
da ga ne srete kamo sreće
sve se više baildišeš
ucrkvi za te gore svijeće
vjenačnica bijela nenošena
jezeru si tuge darovala
tvoja ruka isprošena
zalijevana suzama uvenula
kuda sada djevo mila
ni od ovog ni od onoga
svijeta više nisi krila
ljubav svoga jedinoga
samo malo luče malo
sunce se nestašno smiješi
nije ti sve darovalo
šalje nekog da te tješi
ti nemaš nikakve vjenčanice
kako ćeš pred dragog novog
nič ne brini krhka djevojčice
bitno je da je sa svijeta ovog
vjenčanica lebdi nova
u duši je muzika stara
samo trepti puna snova
od nebeskog milodara