Eh ti, malena moja
ti su ruža
ti si moja modra rijeka
ti si izvor moj
koji sanjam
kada kiša lije
snijeg leprša
ja budan tvoj lik dišem
Tvoje su oči sjaj ljetnog neba
blistave od čistoće i nevinosti
tvoje duše tanane
Tvoje su ruke lagana krila anđela
što miluju moje lice
tijelo ne dodiruju
već trepere
titraju
a ja se u njihovoj nježnosti gubim
Eh malena moja
ružo
modra rijeko
izvoru moj
Sanjam te
u kiši koja lije
u lešpšavom snijegu
u cvatu behara
u suzi koja licem klizi
Tvoje su grudi sedef
čvrste podatne i meke
bojim se usnama svojim
tu nevinost da ne oskrnavim
A sjeaj bljesak i bljesak
tvojih skuta
skuta i đardina tvog
tišinu i mir oceana pozajmljenog
ne smijem ni da pogledam
i zaustavim se na rubu mirisa djevičanskih
blizu rose centifolije sa tisuću listova
i zato
ne boj se mila
nisam tat da dodirom svojim
skrnavim nevinost tvoju
prije nego procvjetaš
i budeš spremna
za branje miomirisnog voća