Stari Rimljani su bili vrlo strogi i krvoločni osvajači , na svim prostorima do kojih je dopiralo carstvo. Bili su višebošci koji su po uzoru na helensku religijsku mitologiju napravili isti sistem / skalu božanstava samo sa drugim imenima.
U političkom , vojnom i religijskom smislu su bili krajnje netolerantni. Dopuštali su da domicilno stanovništvo ima izvjesne ovlastice u smislu ikebana, koje će doslovno, biti poslušni slugani i robovi rimskoj imperiji i njihovim imperatorima.
Tijekom historije Izraelci su se navikli na smrt. Ni vlastiti , ni životi protivnika nisu im značili ništa. Bili su apsolutno ubjeđeni da su božanski odabrani narod.
No , historija ih je uvijek , iznova i iznova demantovala. Smjenjivali su se periodi ropstva , sužanjstva , smrti i razaranja sa periodima blagostanja , prosperiteta i uzleta Izraelaca. Objektivni tumači starog zavjeta su utvrdili da su Izraelci sebi pridavali više pažnje , moći i ugleda nego su ih ikada u stvarnosti imali.
Čitava historija Izraela je faktografija prevara , izdaja ,ubijanja , strahobalnih pokolja i razaranja.
Ima jedna opšte prihvaćena istina. Kada su se Izraelci vraćali izvornom vjerskom nauku Zakona sa ploča koje svom narodu donio Mojsije , slijedilo je blagostanje, i napredak. Umnožavao se porod i blagodeti. Izrael I Judeja bi napredovali. Bogatstvo nosi zamke pohlepe, oholosti , raskoši i svih negativnih odlika koje novac nosi.
Novac kvari ljude. Ta istina se kod Izraelaca uvijek potvrđivala . Zapadali bi bezbožništvo, grijeh , blud , škrtost, krvoločnost. Jednostavno , zanemarivali su Božije zakone koje su prihvatili i zavjetovali se na njih.
Nova era je donijela pismenost i historijasku dokumentarnost . Zbog toga ima sve više autentičnih i dokumentarnih svjedočanstava o Izraelu ,njegovom narodu , njihovim patnjama i stradanjima, ali i zlodjelima. Javnim i tajnim. Zbog toga ćemo , o događajima koji su slijedili ,davati uopštene podatke , bez potrebe dokumentiranja i faktografije , jer se sve može pronaći i provjeritina mrežama savremenih mas medija.
Bez obzira što te medije kontrolišu cionisti istina se ne može sakriti . I pored redovnih i permanentnih korektura, friziranja, ublažavanja ili pojaćavanja kontrasta i ostrašćenosti prema datoj stvarnosti zavisno od potreba Izraelskog lobija., osnovne faktografske činjenice se ne mogu izbrisati.
Smjennjivali su se vlastodršci i porobljivači u Palestini , od Perzijanaca i Rimljana već udomaćeni i opšte prihvaćeni izraz za teritorije kojima se širila zla kob naroda bez zemlje i domovine. Zapravo Palestina je starozavjetno ime za Svetu zemlju koja je obuhvatala teritorij današnjeg Izraela i Plaestine, Jordana i Sirije.
Rimljani , što Zapadni , što Istočni – Bizant bili su vladari do četvrtog stoljeća. Izraelićani su dizali ustanke koji su gušeni u krvlju. Da bi na kraju 135.g.n.e. godine n.e. poslije Drugog ustanka pod vodstvom Bar Kohbe, svi jevreji bili protjerani iz Jerusalima , a zemlja dobila nativ Sirija Palestina.
Do šestog stoljeća Vizantija , posebno pod vlašću cara Justinijana I. (527. – 565.) počinje masovno naturanje hrišćanstva , izražena u gradnji crkvi , bazilika i drugih kršćanskih religioznih objekata , ali i pokršćavanje stanovništva.
Jevreji gube sve povlastice , čak je zabranjena upotreba hebrejskog jezika u sinagogama. Jedno kratko vrijeme Siriju Palestinu osvaja perzijski vladar Hozroje II. Parviz iz dinastije Sasanida osvaja 614. Jeruzalem. U tom pohodu porušene su sve crkve, osim one u Betlehemu.
Heraklije na kratko vraća Jerusalim u posjed Vizantije . U to vrijeme na scenu stupaju arapi , muslimani , koji su na temeljima renesanse nove / stare monoteističke religije Islama postali veoma jak , istorija će pokazati, odlučujući faktor u tom regionu.
Drugi Muhamedov nasljednik, kalif Omar nastavlja s osvajanjima ovih dijelova Bizantijskog carstva. 636. godine poslije sedmomjesečne opsade pada Jerusalim , a potom i sva Sirija i Palestina . Ove teritorije su ostale pod neprekidnom muslimanskom vlašću više od četiri stoljeća, sve do 1099. godine.
Za slijedećih 100 godina muslimani postaju većinsko stanovništvo u odnosu na Jevreje i Hrišćane. 691. godine podignuta je znamenita Kupola na stijeni u Jeruzalemu, danas svjetski poznata džamija Al Aksa, nakon Mesdžidul-harama i Poslanikove džamije, treće najsvetije mjesto u Islamu
1099 godine nakon četiri godine I križarskog rata križari zauzimaje Jerusalim i uz povremene gubitke vlasti uspijevaju se održati do 1187.godine . Tada je križare u bitci kod Hatinskih rogova, nedaleko od Galilejskog jezera, porazila muslimanska vojska koju je predvodio Saladin.
Bilo je još križarskih ratova ukupno devet .
I još jedan – Dječiji križarski rat .
Strahota , bol , očaj i jedan od najvećih Vatikanskih grijehova do Neba, do Boga milostivog.
Dječji križarski pohod (1212.) u kojem su sudjelovali njemački i francuski dječaci. Koji li je to ljudski izrod, maloumnik pomislio i odlučio da će nevinost male dječice ostvariti cilj, koji organizirane i mnogobrojnije križarske vojne nisu uspijevale postići.
Poslati neuku, malu , nevinu djecu u lavlje grotlo. Koje li bezumnosti i tragike.
Pohod je sasvim normalno tragično završio , skoro bez ikakvih borbi. Mnogi dječiji sudionici su zarobljeni i prodani u roblje. Veliki broj jadne dječice koji su krenuli kopnenim putem su izginuli ili nestali od gladi, studeni i različitih krvoločnih napadača i ne stigavši do odredišta .
I još jednom:
-Strahota , bol i neoprostivi grijeh Vatikana do Neba, do Boga milostivog.
Iako Vatikan i Zapad pokušavaju da minimiziraju, ublaže i zamagle dječiji križarski rat , ova strahovita stradanja djece njih 50.000 ( minimum ) prema izvornim podacima , neko će u paklu gorjeti za sva poznata i nepoznata vremena.
Od tada do kraja I svjetskog rata 2018. Sirijom i Palestinom su vladali muslimani , bez obzira kako se oni titulirali: Arapi , Ajubidi ,Memluci , Turci ili Otomanska imperija.
Ovo se područje obično u službenoj muslimanskoj korespodenciji naziva Arz-i Filistin (Zemlja Palestina),
Od Rimljana , Muslimana, Križara, Muslimana i Turaka do Prvog svjetskog rata Izraelci su bili narod bez zemlje , bez države . Postali su potlačeni narod prognanika. Lutali se poznatim svjetskim prostorima . Nigdje nisu imali mira ni zaštite. Bili su proganjani , ubijani , silovani i mučeni. Zatvaranji u geta. Narod nižeg reda. Uvijek su bili na ivici gladi i nestajanja. zato su se raspršili širom Bliskog istoka i Evrope.
Možda je to samo zbog imena njihovog:
Izrailj – koji se bori sa Bogom.
*