Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Hodočašća                                                                       Izvorišta duginih velova

 

Gusto tkanje života                                                                  Nebeski vatromet

 

Na domaku proljeća                                                           Molitva

 

Nježne sjenke                                                                   Ona je plavetni đardin

 

Behar i trnje                                                                        Razigranost

Jutro sa Blekijem – Sve je bilo kao u snu

Zlo vidjeh

dok su zvijezde u našim srcima

snove snili

nebo nasmješeno

predivne plavetne boje

držala si me za ruku

ja sam radostan bio

Ti si me voljela

sve je bilo kao u snu

kosac se smješkao

i plesao

nismo imali sluha

za njegov rekvijum

ti si ustala

plesala

pjesmu ljubavnu

što nosila si u grudima

ja sam plakao

nije to bila sreća

znam uvijek znam

previše radosti ubija

zatvorih oči

jer vidjeh

zvuk mi te odnese

nebo je krvavo

predivne purpurne boje

tijelo je ostalo sa ljubičicama

tvoja je glavica u mojim rukama

prelijepa i još uvijek snena

lice je bilo mrven bolno

jedno zašto

u zakutku usana

u očima ljepšim od snova

vidjeh

Nebo svjedoka

poljubih te mila moja

i rekoh volim te

ti zadovoljna sklopi oči

tako to rade ljubavnici na rastanku

zar ne ljubavi moja






												

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Hodočašća                                                                       Tirkizna čarolija

Čari djetinjstva

  

Čarobni krajolik                                                  Duga u vrtlogu

Gusto tkanje života

 

Uokvirena jesen                                                        Predivni život

 

Suton između oblaka                                                             Sezame otvori se

 

Krhke zimske ruže                                                      Zov ljubavi

 

Ona je nestvarno obzorje                                                     Majčina brižnost

Марина Девятова – Ой, то не вечер / Lyrics – Song – Prevod na Bosanski

Ой, да не вечер

 Ой, да не вечер, да не ве-ечер.

Мне малым-мало спало-ось.

Мне малым-мало спалось,

Ой, да во сне привиделось.

Мне малым-мало спалось,

Ой, да во сне привиделось.

 

Мне во сне вчера привиделось

Будто конь мой вороной

Разыгрался, расплясался,

Ой, разрезвился подо мной.

Разыгрался, расплясался,

Ой, разрезвился подо мной.

 

 Ой, налетели ветры злы-ые,

Да с восточной стороны,

И сорвали черну шапку

С моей буйной головы.

И сорвали черну шапку

С моей буйной головы.

 

А есаул-то наш догадлив был,

Он сумел сон мой разгадать.

Ой, пропадет он говорил мне

Твоя буйна голова.

Ой, пропадет он говорил мне

Твоя буйна голова.

 

Ой, да не вечер, да не ве-ечер.

Мне малым-мало спало-ось.

Мне малым-мало спалось,

Ой, да во сне привиделось.

Мне малым-мало спалось,

Ой, да во сне привиделось.

 

 

 

Ој, још не беше вечер

 

Oj ,još ne bješe večer, ne bješe večer

Malo savim malo   spavah

 Malo savim malo   spavah

Oj, u svom snu vidjeh

Ja spavah malo sasvim malo

Oj,u svom snu vidjeh

 

 U mojem snu večeras vidjeh

Tobože konja moga vranog  

Razigranog,rasplesanog

Oj ,razdraganom poda mnim

Razigranog,rasplesanog

Oj ,razdraganom poda mnim

 

Oj,naleteli vjetri zli

Sa istočne strane

Oborili crnu šapku

Sa moje bujne glave

I oborili crnu šapku

Sa moje bujne glave

 

A kapetan naš dosjetljiv bi

On umješe moj san objasniti

Oj,propašće ,reče mi

Tvoja bujna glava

Oj,propašće,reče mi

Tvoja bujna glava

 

Oj ,još ne bješe večer,ne bješe večer

Malo savim malo   spavah

 Malo savim malo   spavah

Oj, u svom snu vidjeh

Ja spavah malo sasvim malo

Oj,u svom snu vidjeh

 

 

 










												

DODIK – značenje prezimena

Kada nam je dosadno mi listamo rječnike , kako bi proširili vokacijske vidike i dodatno se opismenili. Želimo izbjeći možnost da nam vokabular bude na nivou razroke pijačarske fukare i njegove vul-garizacije koje su samo po grudima nalik ženskinjama .

I normalno potrefi nam se da naiđemo na prave stranice. Nećemo duljiti. Nemamo vremena da se zamajavamo optuženikom bez časti i obraza.

Kako se može pronaći na stranici Hi Native, građani Rusije su naveli da u prenesenom značenju Dodik znači ‘luđak, idiot, budala’.

Također, navode da riječ ‘dodik’ normalne i profinjene djevojke koriste kako bi ‘označile’ muškarca u konotaciji duduk , a kojeg ni slučajno ne žele za partnera , jer ni sa crtom ne mere potrefit u sridu. 

Još jedno značenje koje kruži internetom jeste da, u zatvorima, muškarci koji su drugog , nastranog seksualnog opredjeljenja, kako je to navedeno, često se nazivaju ‘dodicima’.

Vjerujemo da niko ne bio volio da bude u Dodikovoj koži kada jednom zaglavi tamo gdje mu je mjesto. Sva značenja vlastitog prezimena će osjetiti na svojoj šugavoj fukaračkoj koži ,i po horizontali i po vertikali. A mere biti i po dubini. Kako radio tako i zaradio.

Želimo mu sretan put u pržun. I ovi doli i oni gori.

Taki smo vam mi Bosanci . Dobri ljudi . Svima želimo sreću.

Osmi mart i karanfili – reminiscencije









Ah to proljeće

Lebdeće ruže

Ah , ta magična žena

Osmi mart je kompleksan i veoma svet pojam i opomena bešćutnom svijetu , izgubljenom u neprestanim izlivima mržnje i nasilja. Ali i tanani i vječni stećak nježnom , ali veoma hrabrom i presvjetlom liku i djelu svake žene.

Nije naše da učimo druge koje implikacije i tragiku nosi taj dan . To se milošću otaca uči , nauči , slavi ili zaboravi , sjeća u dobrim dušama ili zakopa u tabula raze umovima neukih i neosjetljivih.

Naše je da saosjećamo sa ljepot anđelima i da im darivamo ljubav , milost i zahvalnost za svaki dan koji provedemo na dunjaluku . I poklanjamo osam krvavih karanfila .

Ah da , i svjedočimo o uzvišenoj i jedinstvenoj ljepoti divnih bića, koje u molitvi , skrušenosti i tlapnji rađaše nevinu djecu ovom dunajluku.

Davno rekoše : Žena je mirisna ruža !

Mi širimo pojam i kažemo : Žena je najmirisaviji, najnježniji i najuzvišeniji nebeski cvijet.

I kakvim god mi cvijetom željeli potvoriti našu ženu , ona se boji i miriše onako kako je naše blesavo i nestašno srce ljubavlju miluje u njenim očima.

Pramajka , baka , majka, sestra,voljena žena , kćerka, unuka … nam čitav život ulijevaju milost i ljubav , učeći nas kako se postaje milostiv čovjek, koji zna da voli i da prašta.

Što više tih milodarja prihvatimo , usvojimo i naučimo – šanse da budemo ljudi dostojni Božanske milosti i stvaranja su veće .Ako nas kojim slučajem povrijede praštamo im , jer znamo da smo negdje pogriješili i nanijeli im bol.

Ako tokom života uspijemo usrećiti bar jednu ženu ,koja nam rodoslovljem nije data u radovanje, ako zavirimo u nutrinu njenu , shvatićemo bol svih žena svijeta i svetost svih onih dana , ne samo 8.marta , koje su one krvlju ,hrabrošću i ljubavlju izborile za potonje naraštaje.

Muškarci su kao djeca , ili barem leptiri. Vole cvijeće i opojne mirise kojima mame . Leptiri nemaju vremena da nauče istinu . Poneko dijete se pretvori u Malog princa i shvati da je miris jedne ruže , ponekad opojniji i iskreniji od bokora. Tada , uglavnom , kasno je za sve – i za ljubav i za sreću i za tugu …

Ali blentovije razigranih srca se prave hrabri i čini se da nisu naučili lekciju.A jesu! Samo se prave jakim .U njima ostane toliko ljubavi da je moraju poklanjati i drugom cvijeću.

Kad god vidim suze , tugu ili bol na ženskom licu dobijem poriv da kleknem , dodirnem joj haljinke i izustim :

-Oprosti mi svoj bol mili Anđelu, bio sam neuk i sačuvaj tajnu ljubavi naše…

Mnijem , njeno srce bi zeru zacijelilo, mnoge rane bi nestale…a ljubav i nada našim srcima pjevaju:

-Nikad , nikad , ne reci za ljubav i sreću kasno je…,il” nešto slično , baš o nama lično.

Osmi mart je jedini dan kada poklanjam cvijeće . Osam mirisnih karamfila i sebe hudog , ustreptalog i opijenog ljepotom i mirisima ŽENE , najljepšeg cvijeta srca moga.

Odakle ti vrijeme za tugu , pored toliko prekrasnog cvijeća na dunjaluku ,frajeru jedan srećni , govorili bi moji mahalaši. i sjetno dodali:

-Dvoje nađe , pa se onda ne nađe!

A bilo je to vrijeme ruža…

Sretan Vam praznik prelijepe dame!

Fataljist – Igrokaz 3.Marta / Ožujka

Danas je  Nedelja 3.Mart / Ožujak 2024.

Dani su se naštelili na 62  otfikarena  nasuprot 304 takarli dana koji vrebaju u zasjedi.

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci. Pojma oni nemaju.

Čista filozofija je kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega.

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

Da vidimo:

Fataljist  ili ekolog

Nekad , je'nom naki  čojk , ispod jednog drveta ,sjeo na travu naslonio se na drvo da predahne.

Malo umoran bio pa zalego.

Kako zalego  namah zaspao.

Kako zasp'o tako usnio.

Sanja listove , mnogo lišća kako pada , sve više  po njemu aterira , na njemu se skuplja , pa ga zasipa.

I sve više  i još više.

Zatrpava ga i pretrpava.

Guše ga , nema vazduha.

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga.

Jedan od dobrih ga prodrma:

-Da li ste dobro?

-Dobro sam , Ja fataljist, kak bi rekla filjozofi.

-U redu je biti fatalist,

nisu filozofi što su nekad bili,

ne treba im vjerovati.

-Ja fataljist,

kak bi rekla fillozofi,

ništa to loše.

-Dobro , kako ti  rečeš, – tješi Dobri – nije to ni tako loše.

-I nije , plaćaju me za to.

Usta fataljist , uzme šiljak polegnut u travi,

i nastavi raditi svoj ekološki posao

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego šuplji  filozof .

U prevodu:

-Kuku filozofima, pocijepali se u neumlju , haman – taman  dostatno za pržuna.

Bosna Zemljo moja

 

Eh,

Da  , da

ima taj jedan san

da prostite i ne prostite

ima ta jedna čednost snena

neuništiva Bosna zemlja Božje milosti

 

Ah ,

Da , da

u dobroti svojoj

moleći  i ne moleći

milodarje svoje nudi svima

znanom i neznanom uvijek dobrodošlom

 

Uh

Da , da

u tuzi svojoj

prašta i ne prašte

zlu što bi da skrnavi čednost njenu

vjekovnim jahačima paklene apokalipse

 

Ih

Da , da

u ljepoti svojoj

viđenoj i ne viđenoj

čudesne latice svoga bića

širi plavetnim svodom nebeskom

 

Oh

Da , da

u vječitosti njenoj

ko je ne bi volio i volio

mnijem modrom još luđe i još huđe

u iskonskom  beskraju ljubavi i milosti Božije