Bleki – Vrisak u osvit Ramazana

Biće neko

u gradu bilo kom

zemlje nam mile

u vaktu bilo kojem

savim obično je

nerazumno biva

vrišti  a ne  proklinje

zlo se sprema

niko ne vidi

zlo se sprema

ne obraćaju pažnju

zlo se sprema

dan i noć

zlo se sprema

šta da se radi

biće

ramenima sliježe

umorno

klekne na serdžadu

skrušeno

dotakne pod glavom

drhtavo

širi ruke

ponizno

gleda uvis

molećivo

Nebo doziva

Ramazan se smješi


												

Ne da mi se budit

 

Računicu nas učile knjigovođe i prepisivači. Nema da se maši. Ništa drugo i ne znaju.Buljiti u medije i prepisivati šta se tamo zbiva. To im sva pamet i maštovitost.

 

Mi tako i tako.Nije da se falimo.

Nogatrans od šuplje priče.

Ma, bjaž’ ba od prepisivača i drvenih filozofa , i bijesnih vrtložnih pasa koji ganjaju buvu u svom repu  i koji sebe zovu popušlići .  

 

Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?

 

Šta bi bi, to već znate. A šta će biti – ne pitajte.

Ništa dobro!

Mislimo jednog dana kad dođe vakat.

Nama treba predevarat i ovaj dan , pa noć. I idući i tako redom.

A u tim danima nanijetili puno ljubavi i takara.

 

Joj , jeste vi naopaki. Svašta vam na um pada.

Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; mi   onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , jednog stanovnika.

 

Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma ko frštulji odmor.  To je za besposlene i zaposlene.

 

Odmorićemo se tamo gdje se  insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas ohanuti, samo da bi se opet …, zaleglo.

Čuj molim te , odmor. Kaki je to način.

Proljeće cvate. Đardini vabe i mirisom magijaju ,  a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite ,  boni ,  pa se liječite.

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih  razboli od našeg odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

 

Nije da se nema izbora.

Ali budaletinama ne moš dokazat.

Nama je  zaroniti u đardin ,  kao u ocean se baciti i mahnitati, jal slobodno, jal prsno , jal leđno, a mere i baterflaj ako nam neka primadona zapoje – tiho na uho. Nama je uvik tako , k'o budali u bazenu baklavica il’ k'o hudom  u ljepoti  rajskih đardina.

 

A oni nama nemojte zgriješiti.

Hadumi i jumferi. Neznalice totalitaris . Kada je ljubav bila grijeh.

 

Uranjajući u mirise i ljepote đardina ne bojimo se grijeha .

 

Što bi poete rekle:

Uranjajte , mili ,samo uranjajte.

U uranjanju je spas.

Normalno ko preživi prebibavanje.

Ponekad ne'mre tu milinu srce izdurat.

 

U prevodu:

Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se  iz miline buditi.

 






												

Briševo – jedna od najmonstruoznijih klaonica četničkih hordi zla

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

/Tekst prenosimo u cijelosti/

Kamenjar com.20.03.2919.

Autor Ante B.

“Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?”

***

**

Necivilizacijska monstruoznost srpskih snaga i srpskih režima je sudbenim putem dokazana i doktorirana historijska istina. Takozvana republika srpska je genocidna tvorevima.

Genocid nad nevinim i golorukim  mještanima sela Briševa se desio 24. i 25. Jula 1992. Niko nikada nije odgovarao za ovaj zločinački poduhvat  ncionalfašističkih zvijeri krvoločne republike srpske..

Ono što plaši i ledi krv obničnog , “normalnog” građanina je zavjera ćutanja.

A tko je kriv za to?”

Ubiše nas brigom za narod,demokratiju i vitalnim interesima.

Ćutati o pokolju i stravičnim dešavanjima i paklenom stradanju  pripadnika svoga , a i “tuđeg” naroda može se dovesti u sferu zataškavanja.

Tko se boji objelodanjenja istine?

U čije su skute  glsve sakrili grobarka Kolinda, anemični uvlakač Plenković i  robijaški puzavac pred zločincima  Čović  . i grlati HDZ-ovci. Radi kojih i čijih interesa odbacuju istinu o pokolju nad Hrvatima BiH , u srcu Genocidne tvorevine tzv- republike srpske.

Gdje su “demokratske”, svrstane i nesvrstane  snage u BiH,Hrvatskoj , na Balkanu, Europi da izraze sućut nevinim žrtvama i upru prstom u klaonicu, žrtve i genocidne izvršioce.

Gdje su ti mediji

Niko da progovori , piše , objavi readak o stravičnom pokolju.

Uopšte nije bitno koji nacionalni predznak mediji nose. Ili još  sablažnjivije  pitanje :

Gdje su oni “nezavisni” prodavači klikova.

Jednom riječju :

Zataškavanje dirigovano od vrhuške udruženog mafijaško fašističko – nacističko projekta : porobljavanje vlastitih naroda!

I još jedna veoma bitna narodna izreka:

-Ćutanje je znak odobravanja.

Mi dodajemo :

I saučesništva.

Dođi proljeće

Dodji proljeće

smjeh ljubavnice zemljin

neka zakuca srce šuma

nestrpljivo da se izrazi

dodji u naletima nemira

usred lišća

ispod  cvijeća

koje hita da se razvije

dođi kao sjajna pobuna

baci se u noc

u tamu vode

iznad zemlje

dođi  proljeće  oglasi slobodu

zarobljnih klica sreće

kao smijeh munje

urlik oluje nođen kišom

odjekni u bučnom gradu

oslobodi rijec ugušenu

napor koji je pao u letargiju

osnaži našu borbu malaksalu

dođi proljeće samo dođi

ezanom zvukom zvona

oglasi zov života

budi pobednik smrti

Bosna kolijevka civilizacije

Uvijek aktuelno

Iz Arhiva

 BY ADMINGRAD ČEDNOSTI

Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.

Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.

Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.

Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.

Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.

Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.

Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.

Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.

Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah čežnju.

Bosna su i  blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.

Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.

I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.

Bosna je  svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.

To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.

U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.

Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, zaiskriće u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.

Neke od tih djelova ćemo pokušati spojiti u neke ozbiljnije književne izraze. Za to nam treba vaša podrška. Nadamo se da će bar nešto zainteresovati, možda razveseliti, ili čak rastužiti eventualnog posjetioca. To nam je krajnji cilj.

Nažalost, biće izrečene i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.

Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.

Napisano neće biti predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Ne garantujemo ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.

Nekad će govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad će govor biti u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad će tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.

Upamtite i bez zamjerki:

„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“

Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice nećemo posvetiti previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.

Naši ogledi biće eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.

U Bosni i šire naš govor će se moći sasvim jasno čitati i razumjeti.

Vjerodostojnost zapisanog neće biti sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.

Neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.

Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije  ako uspijemo da predstavimo prvih tisuću i nešto stranica.Te stranice su Knjiga prva p sedmoknjižj koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.

Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja,uzročno posljedična veza.

Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više drugi govore u naše ime.Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.

Bosna to više ne može podnijeti.

Reći će se:“Puna im usta Bosne.“

Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.

Šta će te vidjeti?

Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.

To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.

Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.


												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor
Hajro Šabanadžović

  Zviježđe i raskoš

Zviježđe i raskoš

Noć Molitve   Noć Snova

Noć molitve                                                                              Noć želja

Noć Anđela  Blaga Noć

Noć Anđela                                                                                     Blaga Noć

Miris behara  Zlatni pehar ljubavi i sna

Miris behara                                                                                   Zlatni pehar ljubavi i sna

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Žute ruže                                                                           Moć dječije mašte

Mistični krajolik

 

Pretežno sunčano                                                                       Noćni svod

Galerija Bosna zemlja Božije Milosti u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Sastajalište plavih balonćića Leptirići

Sastalište plavih balonćića                                                   Leptirići

Zlatni pehar ljubavi i cvijeća  Sunčani sat

Zlatni  pehar ljubavi i cvijeća                                      Sunčani sat

Nježno   Još nježnije

Nježno                                                                                 Još nježnije

IZ i Gatare / Igrokaz na dan 21 . Mart / Ožujak

Danas je utorak , 21. Mart / Ožujak ,   2023. godine.

Prohujali 80 / će prihajati 286 dana. Tope se tope, ali su dolazeći u debelom vođstvu.I neka tako treba.Dok je bonaca nek što sporije protiču.

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da isnježi svoje . Izgleda da je otišla , a možda je zavijanje   odgodila  za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad.

Na koji način i kada ?

Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše dozivaju.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje , moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, lažne diplome , njegovog poslužitelja i njihove slugane bacati .

Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. Naši su jal od hrastovine , jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupa nacionalistička bagra i fukara. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, konkretno onaj dio od papanluka i pogana , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je !

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

Što bi poete rekle:

-Eh, kad bi život bio tako sunčan kao ovaj dan.

U prevodu:

-Ne bojte se kad odite gore, tamo  vlada čisti  socijalizam : Svakom prema zasluzi.

Bleki -To vam je tako

 

To vam je tako

jednostavno i lako

reče Ja jesam

ljudima od blata

imate raj

i pakao

vi birate ples

Raj je za moje duše

vatra je zavodnikova prevara

tako vam je to

reče On Milosni

lako i jednostavno

ljudima od zemlje

imate Milost i Ljubav

od Mene

plam i vatra

to vam je od vas

jednostavno i ne baš lako

reče Jedan Jedini

ljudima od ognja

to vam je tako