To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobjegnem. Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Ljepa maska se promjenila, ali, kao i uvijek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje riječi koje je koristio oštri sever da opjeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna? Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mjera moga vremena. Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamili su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donjela spokoj. To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sjećanje, užas življenja u budućnosti. To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama. Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem. Vojske me već opkoljavaju, horde. (Ova soba je nestvarna; ona je nije vidjela.) Ime jedne žene me odaje. Boli me jedna žena svuda po telu.
