Plakat Beskućnici

 

 

Oni nama postaviše  plakat – Beskućnici .Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Pogodite kako su beskućnici predstavljeni?

Za nevjerovati: Kao lego kockice!

Plakat je postavile Ujedinjene nacije.

UN ima Savjet bezbjednosti u njemu su velike oblokane zvjerke.

Osnovni cilj UN je da preko savjeta bezbjednosti obezbjedi mir i sigurnost u svijetu.

Jedan glas protiv – veto i UN ne funkcioniraju. Predivno pravilo smišljeno da ne bi došlo do nedemokratskog preglašavanja i da bi se izbjegla mogućnost neprincipijelne koalicije.

Mi ćemo to predstaviti jednostavno ali ipak humano, nismo djeca da se igramo lego kockicama.

Slučaj prvi:

Neko je siromašan i gladan i treba mu pomoć. Četranaest odluči za ,jedan kaže:

” On mi se ne sviđa; previše mu srce obraća pažnju ledu koje samo na polu i i slad koji smo mu mukrali; neka sam riješi problem. ” Petnaestog ne interesuju uzroci gladi suša, rat, epidemija.

Ostali šalju poruku siromahu žao nam je ruke su nam vezane.

Da Ujedinjenim narodima su ruke uvijek vezane

Siromah pristaje na sve da bi preživio i uvaljuje se u dugove. Zemlja širomaši, stvaraju se kolone izbjeglica.

Petnaesti ushićeno kaže četrnaestorici:

” Misija obavljena, šampanjac molim,može i kurvoazije.” Slučaj drugi:

Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.

Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.

Pertnaesti ponovo veselo kliče:

” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.” Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.

Desetine, stotine miliona izbjeglica.

Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.

Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.

SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.

UN šalje pomoć i plakate:

Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica

Šta očekivati od abortusa demokratije?

Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!

Nije čak ni životinja!

Njima je čovjek postao lego kockica.

Više to ne kriju.

Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete mi vas promoviramo u lego kockicu.

Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :

” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*

U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.

UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.

Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.

I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.

Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.

I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.

Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.

Dakle oni nama plakat!

Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:

Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih cvojoj pederskoj braći što se po sikstinskim kapelama mole.

EDIT

Šou o komičaru zvanom pijačarska fukara ( II dio )

Zločinci i jataci

Ima ljudi i ljudi.
A ima i neljudi.
Lako ih je razlikovati.
Neljudi imaju Kainov znak na čelu.
I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.
Svaka priča o dobru i zlu,
o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.
Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

**

Izvorno , bez redakcije prenosimo:

 

Halo, Srebrenica?

 

* Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu Ljiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla

 

Kad god bih tokom tog telefonskog razgovora spomenula reč – genocid, on bi me sa podsmehom ispravljao – mislite na stradanje Bošnjaka?

 

7

Piše: Snežana Čongradin

 

  1. jul 2017. 15:00

Halo, Srebrenica?

– Ne, mislim na genocid, rekla bih, a on bi, smejući se, opet promumlao – mislite na stradanje Bošnjaka? I tako nekoliko puta, dok mu, valjda, nije dosadilo. Dosadilo mu je, očigledno je bilo, i da govori o svojim razlozima za negiranje genocida, kao što je i meni da prisustvujem takvim prilikama, koja se u ovom slučaju svela na njegovu konstataciju praćenu opet smehom – Naravno da se u Srebrenici nije dogodio genocid…

 

– Dobro, važi… A da li je moguće da ste usred Srebrenice, svega par dana uoči komemoracije u Potočarima i obeležavanja godišnjice od genocida u Srebrenici…

 

– Mislite na stradanje Bošnjaka? Ha, ha – opet me je prekinuo. Načelnik opštine Srebrenice je izgleda jedan veseo i šaljiv tip, pomislih sa gnušanjem. Zapravo, više sa žaljenjem.

 

– … Organizujete promociju knjige o veličanju Ratka Mladića i Radovana Karadžića i g… Niste li vi načelnik svih građana a ne samo onih koji negiraju genocid?, pokušala sam da nastavim pitanje.

 

Načelnik opštine Srebrenica se odjednom uozbiljio. U pitanju je njegova pozicija i nadležnost. Pretpostavljam, sigurno ima bar malo svesti o tome da ovakvim ponašanjem i stavom može da mu bude ugrožena funkcija.

 

– Nisam ja, nisam samo ja, ja sam samo član organizacionog odbora za te dane… Ima nas tu deset, petnaest, mogu vam dati broj predsednika organizacionog odbora, koji je to… – odgovara mi.

 

– Ipak, vi ste načelnik opštine, mogli ste to da sprečite? Ne mislite li da ovako izazivate, da provocirate žrtve? Dva dana pre komemoracije da promovišete knjigu LJiljane Bulatović… Nije li to preterano? Porodice žrtava Srebrenice žive u opštini čiji ste načelnik… – pitam, ne završavajući rečenice.

 

– Evo, sad ste mi vi ukazali da to može biti provokacija, nisam o tome mislio, stvarno – kaže načelnik tiho.

 

Odmah potom podiže ton i počne da govori kako to u stvari nema veze i kako je za njih (valjda misli na žrtve genocida) stalno loše vreme za promociju knjige koja nije zabranjena, naglašava, i autorke, čiji ulazak u Republiku Srpsku, takođe, nije zabranjen… I, šta je sad tu sporno?, nastavlja. Ta knjiga, kaže načelnik Srebrenice, otvara oči svetu i kazuje istinu o podmetačini i zaveri protiv Srba, koji su najveći stradalnici…, nastavlja on. Potrefilo se slučajno, kaže načelnik, ali da smo organizovali ranije bilo bi tada pitanje zašto tri meseca, zašto šest meseci pre obeležavanja…

 

Ne razmišljam o tome kako je biti žrtva genocida u maloj opštini u Republici Srpskoj gde su ti prve komšije oni koji poštuju lik i delo Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a načelnik je jedan mumlavi, nesvesni tip, nedorastao da stane ispred grupe dece koja se u prašini igraju “između dve vatre”. Gde se odrasli i zreli ljudi podsmevaju na pomen genocida, a slike najvećih zlikovaca na evropskom tlu drže okačene u sobama, glasno komentarišu i razmenjuju svoje ratne priče i naknadna shvatanja na ulicama, ispod prozora… Takva razmišljanja su posle 21 godine od genocida zaista umorna, bleda, besmislena. Mislim o tome kako su i ti ljudi kojima su dede, očevi i sinovi ubijeni u pokušaju istrebljenja porekla, vere i nacije, isto tako umorni i kako se više ni neprijatno iznenađuju, uzbuđuju, zamišljam ih kako odmahuju rukom i sklanjaju se. Kako zauvek zatvaraju vrata pred takvim ljudima i ostaju u tami prošlosti.

 

Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu LJiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla. Da li su to možda poslednji ostaci i trzaji poremećenosti nacionalne i kolektivne svesti ili još jedan u nizu udaraca koji iznova potvrđuje činjenicu da nikada nećemo ozdraviti. Koliko su oni sporadični slučajevi u kojima vlast u Srbiji propušta glasove da narod čuje istinu o tome šta su u njegovo ime počinili politički zlikovci i njihovi neposredni izvršitelji zaista delotvorni ili su bezazleni i bez ikakvog uticaja. Ostavljaju li bar malo traga i predstavljaju li osnovu za nadu da će jednog dana doći do delimičnog pa punog suočavanja sa zločinačkom prošlošću. Ili je, jednostavno, već previše vremena prošlo da se uveliko može sa izvesnošću reći da je sve propalo i izgubljeno. Da za nas zapravo spasa nema.

 

 

 

 

Bijeda i sramota je na CIK Newsu

 

 

Nas je šokirao i zgrozio naslov i komentar  CIK News-a.

” SRAMOTA DANAŠNJE OMLADINE| Ovo će biti nečija snaha: Fotografija šokirala cijelu Bosnu…”

Ovim iznosimo javno zgražavanje napisom i stavovima glupaka i fundamentalista ,  iz  tog nekog zlohudog  CIK News-a.

 

U čije ime su  oni uzeli za pravo da govore nebuloze.

Ko su oni i odakle im nadobudnost  da nekom sude.

U ime koga i u ime kojih normi se zgražavaju.

Isisovih, urođeničkih pridošlica i gariba sa orijenta, poltronskih ilmija IZ…

 

Što se ne zgražavaju na postupcima vlasti čiji su oni poltroni?

Na otvorenim pljačkama i kriminalu.

Što se ne zgražavaju na bijedi naroda?

Što ne snimaju kako gladni narod  rovi po kontejnerima, bere travu da bi preživio.

Što se ne zgražavaju nad sobom i svojim poganstvom.

Što se ne zgražavaju na svojim istomšiljenicima , kreaturama nalik sebi.

 

Našle , jade , svoje frustracije liječiti na nevinim djevojčicama.

Vrlo hrabro, junački,bezbožnički.

 

Djevojčice se umorile pa legle.

 

Šta tu ima zagražavajuće.

 

Koliko je beskućnika u Bosni i Svijetu, pa se nadobudni nerazumnici  ne zgražavaju.

Koliko insana živi na ulici ,a stide se priznati da su beskućnici.

 

Možda su djevojčice roditelji istjerali?

Možda nemaju gdje.

 

Mogu biti i maturantice , pa se ne smiju vratiti kući, dok se ne odmore.

Ili jednostavno nisu imale novaca za taksi.

Možda im autobus pobjegao,pa čekaju slijedeći.

 

Eheej, čobani ,

mladost je to.

 

Neuki i nepismeni  , u gluposti svojoj , ne sudite  da vam se ne bi sudilo.

Ne namećite bijedu   tamo gdje je nema.

Potvora  na ženu ,u ovom slučaju skoro  djecu,

je kod Boga Milostivog veliki grijeh.

Ide se u pržun, ako znate šta je pržun.

 

I svoje neke pravice i moral nosite u vukoderine iz kojih ste šljegnuli.

 

Takve spodobe kakvi ste vi ,ne bi poželjeli ni za zetove , ni za snahe ,ni za komšije , ni u blizini kontejnera koji od vas kupuju smrad.Niko vas ni motikom ne bi htio dotaknuti.

A vjerujemo da vas ni vaši sugrađani ne želi.

 

A djevojčice su se probudile, malo dotjerale i otišle kući svijetlog obraza.

A  vala i lijepe su, i mlade , i elegantne i izgodne.

Vidi se i uredne i školovane.

I POŠTENE.

Veoma poštene.

I ne bojimo se za njihovu budućnost.

Da nisu čedne ,oko njih bi bila horda žgadije nalik CIK News-ovcima.

Da nisu čestite, našle bi prenoćište u brlozima u kojima žive autori i njihovi mentori,  koji se javno  nad ljepotom  i čednošću zgražavaju, a prljaviji su od bludnice sa sedam bržuljaka. Hadumčari.

 

Čak i u svome umoru djevojčice su oličenje ljepote i nevinosti  ,

sve  ono što  plaćenici doušničkog i poganog  CIK News-a nisu.

 

I za vas se ne bojimo!

Sigurni ste putnici za lokaciju gdje vječna vatra gori.

 

 

Bosanski grb – Drago Ćosić – Ženski mu rod

Iz Arhiva

Bosanski grb – Drago Ćosić – Ženski mu rod

Ljetos smo na našem  blogu imali karambol. On vam načisto, jao pao i rikno,ko gladno siroče pred praznim kontejnerom.

U Bosni nema više merrhameta i sadake. Sve popasoše oni iz “islamske zajednice”. I još otimaju iz usta gladnih.

Imaju sve crno na bijelo.Njaki svoj i ilmijski statut i pravilnik imaju, u kojima piše , da samo “učeni” ljudi, ko rečemo biva, ilmije i njihovi bližnji imaju pravo na sadaku. Nema veze što  Kur'an kaže da je to hula. Isto tako je zapisano , ko ima pravo na sadaku.

Ali skrenusmo sa teme. Šta ćete! Hila na Boga Milostivog nas uvijek ražalosti.

Pa nam , potom, najviše smeta hula na Bosnu. To nas ne žalosti. To nas nasmijava. Hule oni na Bosnu, otkako je Bosne i Vatikana. A to će reći oduvijek.,  barem otkako su pijani i raspomamljeni nikejski kozilij utvdio dogmu zbog koje Nebo zamali nije finitiralo sa vaskolikim pučanstvom.  Samo zbog dobrih ljudi, poput Bosanaca kasna je odgođena.

I ne samo što hule na Bosnu, nego   je  svako malo pljačkaju, ubijaju, siluju…

I jok,ništa joj ne mogu. Ona ljepša,snenija i nevinija se rađa.

I sada vi nama recite: Zar nisu smiješni svi ti maloumnici i fukare koji Bosni podmeću smutnje i zlo žele. Ima među njima i loknavih gospojica, odnosno muškinja a ženskinja i razrookih haduma, a pijačara.

Ono kad nam se blog izvrno ko hošafka na tenećku zapisali pismene koje smo vam more bit da bidne ostali dužni. Ako nismo , nema veze od viška glava ne boli. Ako nevjerujete pitajte ljude pomenute u uvodu i njihovog poglavnika.

Sada nam je pismene niotkud izronilo, pa ga moramo prihevtat na stranicu.

No, da napokon krenemo. Kad smo   malo kurtalisali krvopije i dušmane, ovo će biti očas posla, jer smo u međuvremenu našiiljili plajvaz.

Homićki minorac Drago Ćosić nas ne interesuje. On je svoje vaspitanje, ljudskost i umnost  a'ser(a)tivno i javno objelodanio.

Vidljivo je da mu govor miriše na trtljanje onog zadriglog, oblokanog salvetaša Franje Tuđmana i njegovo čedo, hoće se reći HDZ i sličnu koljačku bratiju. Iz babine smrti Čosa nić’ naučil. Čoek se očas izvrne. Ko komarac koji hoće snošaj sa lavicom.

Tako se isto desilo i Franceku Oblokašu. Samo on kukavica bio nije smio sam udariti na Bosnu. Pozvo onu drugu bratsku,koljačku bagru iz susedstva. I Sve što su uspjeli da urade , je   pušenje. Normalno poipušili ga jedni drugima.

Samo radi eventualne neupućenosti  mnijenja, moramo objašnjenje o grbu dati, dosta nam nebuloza o Bosanscima. Izazvani moramo uzvratiti; od sada na dalje i ubuduće, javno na otvorenoj tribinu. Pa vi izvolite, hulite..

Grb , koji je Čosiću poznat iz ličnih činova samozadovoljstava, je tipični proizvod (odraz) američke kulture, odgoja i demokratije. Njega sve više pruzima zapadna evropa, pa i Hrvatska koja je na braniku EU zadnjice. Hoće se reći puše joj u zadnjicu ; u to nema nikakve sumnje.

Dobro, primjetili smo da im je urnek bio Bosanski grb. Pričale im njihove mame, seje i žene o njemu. Joj, što su ga nahvalile. To se ne mre opisati koju su odu spjevali toj junačini..

Te jeste lijep i baršunast, ženski insani bi ga tako rado u tijelo povijali. Što je velikački i mirisav, da se žensko tijelo od sride pa naviše rapukne od slatkoće. Pa, onda što taj može durat i nadurat, to niko ne može. Tu se nabrajalica prekida, jer muški štos u nos , prekida priču.Ne znamo zašto, ali znamo da je to nevaspitanje, nekultura i porodično nasilje.

Uvijek te bosanske grbove krive za nešto. Iz čista mira.

A u biti Bosanski grb je puno, puno veći i elegantniji ; deblji , sočniji i nježniji, baršunastiji i slikovitiji. Bosanski grb je  toliko čuven i poznat, da su ga mnoge evropske kraljevske porodice uzimale kao dio svoga grba ili ga na zastavu stavljale. Kraljice i podanice, kao dio tijela svog, baršun mili, svilenkasti milovale i oko njega se uvijale i svijale.

Bosanci i ne znaju koliko robine ima po svijetu. Neki zluradi tvrde da je barem tećina dunjaluka nalik Bosancu.

Ako bi Bosanac htio prostak  prostak  kao Amer ili onaj čosavi maloumnik   ne bi to učinio javno i pred svjedocima. Dizati srednji prst i pokazivati ga je neodgoj i nekultura. Kavalir je Bosanac i ktomu   vaspitano dijete. A i njegov grb je poezija skladana, samo za ženski rod i mandoliranje po njemu..

Bosanac bi svoj grb pokazao na drugi način. Onako kako to njemu dolikuje i kako pristojnost nalaže. Nježno,diskretno i od srca.

Upoznao bi majku i seku picek prihevtanog – nazor kroatjanca. Pozvao ih na intim’, na osamu , na mezu i piće, uz sevdah muziku , cvijeće i svijeće, kao što to obično i radi. Na poklon bi donio anteriju i spavačicu. Bosanac se drži prvila –  dame biraju.

Sjeo pred njih, pripalio im cigarete , nasuo piće, pogledao u oči, nazdravio i čekao da dama gucne, pa bi i on otpio gutljaj i po običaju sa užitkom coknuo. Pogled bi dami sve rekao. Tada bi se mazno  protegao.   Ženskinjama bi oči na drške ispale, jer bi prvi put u životu vidjele pravi grb. Čuvenu zlatnu ljiljan motiku.

One se ne bi smirile , dok im zbog uleta grba , drugi, treći, četvrti put…dvadeset četvrti put, uz ciku, vrisku i smijeh , oči ne bi poispadale. I ne bi se stidjele. Još bi repete tražile; i dobili je. Dosta im muških klitorćića i tih stanja.

Ako ne vjeruje, nek’ cvajtaš  pita mamu, seku il’ kraljicu neku, može i austrijsku i francusku i englesku ili bilo koju dvorjanku o Mujinom grbu.

I neka  goljo spiker šta god pročita. Nepismenost i maloumnost u poslu je loš dar.

 

 

Lorens Inglberger – Plakat poruka – Mi ne retujemo protiv Islama

Američki državni sekretar (odavno već bivši) svojevremeno oblijepio Sarajevo plakatama:

” Mi ne retujemo protiv Islama!”

Nije tehnička greška; upravo tako je od slova do slova pisalo.

Broj jedan: U Bosni ne žive samo muslimani, već i pravoslavci i katolici, a ima i Jevreje, Roma i ostalih. Što nikad nije bilo, sad ima i arapskog škarta.

Nije nam jasno zašto se sekretarčić obraća muslimanima. On dobro zna da muslimani nisu pokrenuli klaonicu. On zna ko je pokrenuo genocid. Njima i Vatikanu , svojoj zemlji i sebi se treba obratiti.

On se usuđuje prodavati magli onima koji jako dobro vide i pamte.

Ne ide to tako čovječe bijedni. Ili si nepismen, ili glup ili ponajprije ono treće,  misliš da si neprikosnoven?

Mi ne pitamo, to je samo hipotetično. Mislimo da ima svega od navedenog,i nepismenosti i gluposti i bahatosti.

Sekretarov plakat govori sve.

Više od dvije, amanje od pet godina plakat je neretovao protiv islama; sve dok ga vjetar, snijeg,led i kiše nisu isprali. Dakle četiri godine nam se smiješila “miroljubiva” poruka sa panoa širom Sarajeva.

Rekli su nam da ih u RS i HB nije bilo.nismno išli provjeravati.Nismo htjeli rizikovati  da nas koljački vjetrovi ne pokupe.

To je već podvajanje i razdvajanje na religioznoj i nacionalnoj osnovi, možda i na rasnoj osnovi jer mnogo muslimana nema poželjnu i odabranu boju, kao ni “njegovi” afrići.

Lorensovo podvajanje je osnov i sasvim jasan poziv za netoleranciju, netrepeljivost i mržnju.

Niko da vrisne ili barem prošaputa:

-Tolerancija, trepeljivost i nemržnja, sekretaru Inglbergeru. Gdje su dušebrižnici javnog mnijenja i demokratije. Ovdje su najočevidniji dvostruki aršini u igri.

Možda je bio cilj Lorensa Inglbergera i drugih mentora genocidnog rata:

-Produbiti još nezaliječene rane, kako bi Bosna još više krvarila.

Dakle ,oni nama jasno i slikom i riječima upečatljivo : ” Mi ne retujemo protiv Islama! ”

Iz naše perspektive kao da vidimo đavolji kez i američki grb na plakatu. Ako ne znate američki grb je onaj Mr. Binov srednjak, produkt demokratije ” kolijevke civilizacije “.

Mi se ovaj put za divno čudo slažemo sa Inglbergerovcima i potvrđujemo ono što oni na plakatu navode: o ratujete protiv Islama.

Naše znanje engleskog nam kaže da je ret = pacov , a retovati slijedeći naše sintakse bi trebalo značiti: pacovariti, raditi nešto u potaji, iz podzemlja, iz mraka.

Dakle to se javno obznanuje i tu više nema ni truna dileme, ako je ikada i bilo.!?

Već 14 vijekova je stvorena jedinstvena fronta protiv Boga i to tako bezočno i očigledno da je to jasno i amebama i paramecijumima.

Istorija Bosna je samo nepregledni niz krastaških ratova protiv nje.

Pokušaji sustavnog uništavanje Islama i nepodobnih civilizacija.

-Pogledajte samo nepune dvije i po decenije unazad: BiH, Libija, Irak, Iran, Avganistan , Palestina (non stop od 1940 i neke), Sudan, Sirija…

-Kopate još dublje i dublje dok ne dođete do 1095 god. Tada počinju krstaški ratovi protiv Islama i ostalih ne arijevskih civilizacija. Tipologije skrojene po mjeri Vatikana.

Krstaški atovi koji ne prestaju do današnjeg dana.

Puno je to godina ne retovanja – ne pacovarenja protiv Islama i ostalog ne arijevskog svijeta</br>

Milenij je to pokušaja slamanja Islama i ” urođeničkih ” civilizacija.

-Koliko je to mrtvih, spaljenih, pobijenih i isisanih ljudi? To je konkretno pitanje na koje nema odgovora!

U ovom trenutku čak uopšte ne govorimo o Islamu. Govorimo o nepodobnim ne arijevcima.

I vi ćete Bosni držaati predavanja o miru, suživotu, toleranciji i demokratiji.

Idite pa se lečite, bar ludnica imate, dovoljno za sve luđačke zvijeri.

Možete se liječiti i kod manijakalnog ubice Karađića. Vaše ludilo nije naš problem.

I zamislite plakat stoje godinama niko da primjeti ,skine, ispravi, progovori i učini bilo šta po pitanju tih plakata!

I onda se pitate:

Dali je to bila greška?

Plakat je izašao iz Unproforove štamparije. Sve što izlazi u njegovoj produkciji ili narudžbi podliježe recenziji.

Recenzija napravila previd : ratujemo – retujemo.

Malo morgen što bi rekao nihov učenik i genocidni sluga samoubica.

Svi će oni tako skončati. Svako tko se Bosnu drzne dirati.

Bosna je Zemlja Božja Milosti.

Ret je pacov i retovati ne znači ništa osim pacovariti.

Rat znači sve : to je doktrina i nauk, omiljena umjetnost miroljubive, keogzistentne i demokratske zapadne ” kolijevke civilizacije “.

Šta znači retovati to smo objasnili?!

Šta znači ratovati to smo i te kako i opetovano osjetili na svojoj koži.

Mentori rata odlično znaju zašto ratove vode i zašto plakate daju.

Mi takođe,i zato bez magle molim.

Niko od domaćih dužnosnika, novinara, lica od znanja, nauke ili pera da reaguje na tu provokarivnu bahatost, licemjerje i nasilništvo. Nismo pomenuli lica od ugleda. Kako ih pomenuti kad ih nema, ako ih je bilo na testu retovanje – ratovanje su pali.

A šta je radila vlast, ona neka druga troglava štetočina. Kao i uvijek kad je mentor u pitanju ušima klepila, slijepa i nijema bila. opravdava to što on nije lijepio plakate.

Koje je opravdanje BH političara, vlasti, angažovanih, neovisnih i ekoloških novinara i kolumnista javnog mnijenja. Znamo nisu ni oni lijepili plakate.

Nemojte reći da ste svi prisustvovali sterilisanju 13.ooo jadnih sarajevskih đukela i tako pravdali svoje odsustvo sa javne scene i skidanja plakata.

Čestitost ne pije te vode i to se ne računa.

UN, UNprofor, EU i OSCE računamo u ništa i maglu; oni su sluge zvijeri.

Naše pisanje nam nalaže da kažemo da je poruka Lorensa Inglbergera :

Drska, bezočna, idiotska, promišljena, glupa, netolerantna, netrpeljiva sa konotacijama rasizma i mržnje.

Zločinci i jataci

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.

Svaka priča o dobru i zlu, svaka izgovorena riječ

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

Tako se lako prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

 

 

Izvorno , bez redakcije prenosimo:

 

Halo, Srebrenica?

 

* Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu Ljiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla

 

Kad god bih tokom tog telefonskog razgovora spomenula reč – genocid, on bi me sa podsmehom ispravljao – mislite na stradanje Bošnjaka?

 

 

Piše: Snežana Čongradin

 

  1. jul 2017. 15:00

Halo, Srebrenica?

– Ne, mislim na genocid, rekla bih, a on bi, smejući se, opet promumlao – mislite na stradanje Bošnjaka? I tako nekoliko puta, dok mu, valjda, nije dosadilo. Dosadilo mu je, očigledno je bilo, i da govori o svojim razlozima za negiranje genocida, kao što je i meni da prisustvujem takvim prilikama, koja se u ovom slučaju svela na njegovu konstataciju praćenu opet smehom – Naravno da se u Srebrenici nije dogodio genocid…

 

– Dobro, važi… A da li je moguće da ste usred Srebrenice, svega par dana uoči komemoracije u Potočarima i obeležavanja godišnjice od genocida u Srebrenici…

 

– Mislite na stradanje Bošnjaka? Ha, ha – opet me je prekinuo. Načelnik opštine Srebrenice je izgleda jedan veseo i šaljiv tip, pomislih sa gnušanjem. Zapravo, više sa žaljenjem.

 

– … Organizujete promociju knjige o veličanju Ratka Mladića i Radovana Karadžića i g… Niste li vi načelnik svih građana a ne samo onih koji negiraju genocid?, pokušala sam da nastavim pitanje.

 

Načelnik opštine Srebrenica se odjednom uozbiljio. U pitanju je njegova pozicija i nadležnost. Pretpostavljam, sigurno ima bar malo svesti o tome da ovakvim ponašanjem i stavom može da mu bude ugrožena funkcija.

 

– Nisam ja, nisam samo ja, ja sam samo član organizacionog odbora za te dane… Ima nas tu deset, petnaest, mogu vam dati broj predsednika organizacionog odbora, koji je to… – odgovara mi.

 

– Ipak, vi ste načelnik opštine, mogli ste to da sprečite? Ne mislite li da ovako izazivate, da provocirate žrtve? Dva dana pre komemoracije da promovišete knjigu LJiljane Bulatović… Nije li to preterano? Porodice žrtava Srebrenice žive u opštini čiji ste načelnik… – pitam, ne završavajući rečenice.

 

– Evo, sad ste mi vi ukazali da to može biti provokacija, nisam o tome mislio, stvarno – kaže načelnik tiho.

 

Odmah potom podiže ton i počne da govori kako to u stvari nema veze i kako je za njih (valjda misli na žrtve genocida) stalno loše vreme za promociju knjige koja nije zabranjena, naglašava, i autorke, čiji ulazak u Republiku Srpsku, takođe, nije zabranjen… I, šta je sad tu sporno?, nastavlja. Ta knjiga, kaže načelnik Srebrenice, otvara oči svetu i kazuje istinu o podmetačini i zaveri protiv Srba, koji su najveći stradalnici…, nastavlja on. Potrefilo se slučajno, kaže načelnik, ali da smo organizovali ranije bilo bi tada pitanje zašto tri meseca, zašto šest meseci pre obeležavanja…

 

Ne razmišljam o tome kako je biti žrtva genocida u maloj opštini u Republici Srpskoj gde su ti prve komšije oni koji poštuju lik i delo Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a načelnik je jedan mumlavi, nesvesni tip, nedorastao da stane ispred grupe dece koja se u prašini igraju “između dve vatre”. Gde se odrasli i zreli ljudi podsmevaju na pomen genocida, a slike najvećih zlikovaca na evropskom tlu drže okačene u sobama, glasno komentarišu i razmenjuju svoje ratne priče i naknadna shvatanja na ulicama, ispod prozora… Takva razmišljanja su posle 21 godine od genocida zaista umorna, bleda, besmislena. Mislim o tome kako su i ti ljudi kojima su dede, očevi i sinovi ubijeni u pokušaju istrebljenja porekla, vere i nacije, isto tako umorni i kako se više ni neprijatno iznenađuju, uzbuđuju, zamišljam ih kako odmahuju rukom i sklanjaju se. Kako zauvek zatvaraju vrata pred takvim ljudima i ostaju u tami prošlosti.

 

Neverica da je moguće da je neko došao na ideju da na godišnjicu genocida promoviše knjigu LJiljane Bulatović, osobe koja veliča genocid i od kasapina prave heroje, divi im se žarom retardirane i bolesne ličnosti, praktično u danu ukopavanja kostiju istrebljenih, iscrpljuje do besmisla. Da li su to možda poslednji ostaci i trzaji poremećenosti nacionalne i kolektivne svesti ili još jedan u nizu udaraca koji iznova potvrđuje činjenicu da nikada nećemo ozdraviti. Koliko su oni sporadični slučajevi u kojima vlast u Srbiji propušta glasove da narod čuje istinu o tome šta su u njegovo ime počinili politički zlikovci i njihovi neposredni izvršitelji zaista delotvorni ili su bezazleni i bez ikakvog uticaja. Ostavljaju li bar malo traga i predstavljaju li osnovu za nadu da će jednog dana doći do delimičnog pa punog suočavanja sa zločinačkom prošlošću. Ili je, jednostavno, već previše vremena prošlo da se uveliko može sa izvesnošću reći da je sve propalo i izgubljeno. Da za nas zapravo spasa nema.

 

 

 

 

Kakav um taki riječnik podvornika- Kavazovićeva biserli Hutba

Kavazovićeva biserli Hutba / Iz arhiva

Njaki “reis” njače i opet puca ćorke.

Poslije kišne dove i fetvi na redu je, sasvim očekivano i logično, bila hutba za Bajramske blagdane i pučanstvo.

Nije to bila  hutba  onim  okupljenim u prvim redovima Begove džamije.Oni imaju svoje blagdane i svoje dove,fetve i hutbe.Kako dolikuje pravim hanefijscima.Sve zavisi od sadake i harača kontejnerskih poreznika.

Onaj licemjer , vehti podvornik se opet javlja , sad nam hutbu poslo. Čestite blagdanske dane nam, nećemo težih rijeći na one mubarek dane, recimo oneraspoložio.

Moro nam svoje licemjerje poslati. Reći, aferim mu ga, je ništa.

Postali ovi “reisi” ko bilesim pape i kardinali. Prvo se onaj pretili i užegli što vazda tukne oblačio ko pape. U svilu i kadifu i prstenje takario na skoro svaki prst, ko anamo oni, samo mu tijara i capin falili.

Imo je i to pripremljeno, ali mu je mentaor ne dade staviti na glavu i uzeti u ruku. Kaže mu; nemoj ba taki međ narod k'o pizdun neki izlazit.

Ovaj nije još pokušao, ali u kakvim dvorima obitava sigurni smo da neku svečanu haljinku ima,izvezenu đuvezlijom i zlatnom svilom..

Pape i “reisi” za svaku priliku neki edikt – dovu, bulu – fetvu , poslanicu – hutbu ili neke druge pismene imaju spremne. To obavezno ne znači da su pismeni. Iz pismena im se vidi. Da su licemjerni, to im  iz govora i pisanija vrije. Ružno je govoriti iz čega još.

– “… da budemo ljudi.”
– ” Naša sudbina je ista, nema razlike među nama.”

Stvarno nema razlike između njega i partaje što se u prve redove zbila.

Da je reko da budete ljudi, to bi bilo ljucki. Narodska sudbina je savim drugačija od njegove i sudbine njegovih mentora i podređenih. On se samo pravi mutav i blesav, jer zna vakat i fakat.

Kada su bilo koji papa ( Franceka još ne diramo , čini se da joj nije fulio ) ili takzvani reis čovleci bili.

Vidite nema upitnika jer to nije pitanje. To je konstatacija. Dok su se oni kitili, u narodskom blagostanju gojili; narodi im gladovali i umirali. Ne onako po nebeskim aršinima i po vaktu, već po zlu i glađu  umirali.

Dok oni u velelepnim dvorima obitavaju narod na ulicama pored kjontejnera,ispod mostova na kartonskim ležaljkama umire. Za jedan papski ili reiski prsten bi se  desetine ljada ljudi nahraniti.

Dakle pape i reisi se nikad za narod nisu brinuli , a sad ovaj hoće da  sve ilmije i mentora ,pa i samog sebe ugura u prosto pučanstvo.

Neće moći. Vi se statutima javno odrekli naroda , sada se narod  odriče vas i vašeg  “merhametli” doborinstva. Merhamet dostiže do vas ali ne idalje.

Uguravanje u prosto  ide tek tako. Da bi insan čovljek bio treba biti dobar i vjernik  i dobar dunjaluku i pučanstvu.

Sve poglavite vjerske starješine od malog do veljeg to nisu. Možda ih ima da na prste ruku stanu. Naravno onog sakatog koji samo dva tri prsta ima.

Kako dobrotvoran čovjek može biti vjernik ako dozvoli da mu brat od njegovog metka , noža ili sjekire umire.

Kako se merhametli čovjek može vjernik i moliti za kišu a brat mu po kontejnerima koricu kruha traži. Umire od gladi i bombi i u stranjske zemlje protjeran biva.

Kako karitativan čovjek može biti vjernik a na krstove, lomače i kolčeve braću svoju nabijati i žene po bogomoljama na blud tjerati.Neki i muškarce.A poganluk je to da ne može veći biti.

Potom se čuvar upitao i pozvao i druge da se upitaju:

-U kakvom to društvu živimo i kakvi smo ljudi, kada smo spremni diskriminirati djecu i na njima pokazivati snagu i nasilje?

-Što je nas našo pitati, nije nam jasno ?

Mi smo časni i pošteni ljudii i ne diskriminiramo djecu nit bilo koga, niti na njima ne pokazujemo snagu i nasilje.

Sporo mislimo pa se i kasnije uhavizavamo. On to pokušava nas i njih izjednačiti. Ne ide to tako, nije pošteno.

Mi nismo ni sila ni vlast bilo vjerska ili svjetovna, mi nismo u stanju nikoga diskriminirati i ugnjetavati.snagu ili masilje vršiti.

On se našo o diskriminaciji pričati.

Mi samo radi naše djece rat vodili i za zemlju se borili.A gdje si ti i tvoje ilmije za rata bili.Za onog tvog prethodnika i “lidera” ” Bošnjaka” znamo . On se u agresorskoj zemlji ,SAD šepurio.

Obratio se  stražar , ko sa kule jehovinih svjdoka; pažnju na:

-” izbjeglički val iz Sirije i Iraka ” i ” sirijsku i iračku djecu
-” i njihovo stradanje koje gledamo ”

pa kaže:

– ljudi ne treba da se boje jedni drugih

Ko nam to kaže?

Onaj u čijim džematima se sije strah i mržnja prema svakom ko ne misli kao on i njegove horde.

To nam kaže onaj u čujim se džematima na ljubav tjera, brat na brata udara, u predvorjima džamija kidiše musliman na muslimana, kidiše musliman na sve oko sebe, crne neke zastave vješaju, smrt zazivaju, u teroriste domaće i strane se pretvaraju.

To su naslovi novinskih i portalski vijesti, nismo mi ni jednu riječ dodali.

On upire prstom u:

– horde ubica koje su se sjatile iz svih krajeva svijeta
– apelira na muslimane da ne učestvuju u nasilju na muslimanima i drugim ljudima

Ono o hordama bi bilo u redu da to nije šačica malomnika koji liječe svoje ubilačke nagone. Ili da su spomenuti u kontekstu glavnih naredbodavaca i izvršitelja svog zla na iračkom i sirijskom tlu. Glavnina krvoloka dolazi sa tla na kojim se ratovi vode.

Kraj prvog dijela.

Drugi dio u 20 08 uri.

‘Islamsko silovanje Evrope’ … / Iz Arhiva

‘Islamsko silovanje Evrope’ – Naslovnica poljskog magazina šokirala Evropu

 

Capture  Spirala  Dekor

*

Naslovnica poljskog magazina wSieci, na kojoj više tamnoputih ruku pokušava da strgnu zastavu Evropske unije kojom je ogrnuta žena bijele puti, pod naslovom “Islamsko silovanje Evrope” – šokirala je Evropu.

Naslovnica ovog poljskog magazina je i top tema društvenih mreža, a jedan od komentara na Twitteru kaže da je riječ o “nečuvenom utjerivanju straha” pomenutom naslovnicom”, zatim da je naslovnica inspirisana dugom historijom kolonijalne propagande, kao i onaj u kome se naslovnica poredi sa “italijanskom fašističkom propagandom tokom Drugog svjetskog rata”.

Inače, Poljska ne bježi od prihvata izbjeglica ali samo kada je riječ o ženama, djeci i starima.

Potpredsjednik vlade i ministar kulture Pjotr Glinjski izjavio je ranije da Poljska ne želi ekonomske migrante jer, kako je rekao, ne vide razlog da se u toj zemlji nađu mladi muškarci poput onih koji su bili akteri izgreda tokom novogodišnje noći u Kelnu, piše Tanjug.

Tekst i fotografiju smo preuzeli sa portala: S radio sarajevo ba.

Mi ćemo autora teksta ispraviti samo u jednom.Evropa se pravi da je šokirana.

Svaki dan se pojavljuju slični i još gori neo – nacistički napisi  u svim dijelovima Evrope . Evropa se          ” zgrozi “, ali ništa ne poduzima. Odgovara joj produbljivanje jaza na religijskom osnovu.

Evropa misli, da niko ne primjećuje ,da iz svake njene pore izbijaju arijevska , nacistička i šovinistička stremljenja.

“Gospodo”  iz neo naci magazina wSieci, mi ćemo vas podsjetiti na nekoliko činjenica:

Evropa je Poljsku, silovala i ubijala više od milenijuma.Mi nećemo da vas podsjećamo na daleku prošlost .Vi to učite u školi.

Mi ćemo vas podsjetiti na tri detalja  iz vaše,Poljske historije,koja su možda sakrili od vas:

I.-Napoleonov pohod na Rusiju.Napoleon je prvo porobio Poljsku,pa su Francuski vojnici silovali sve što se kreće i ubijali sve što se protiv njih glasa.U povratku iz snježne Rusije sve se ponovilo,samo su Rusi Poljskoj nadodali nove patnje,”oslobađajući ” je.

II.Nacistička Njemačka , vaš prvi ,zapadni susjed je masakrirala Poljsku .Palila ,žarila, ubijala, silovala…

Dobro, vi ste joj, kao neo-nacisti zahvalni što je Poljsku očistila od 5 miliona Jevreja i stotine tisuća Cigana,i zato ste im, odmah , sve grijehe  oprostili.

III.Rusi su vas  od 1944. – do devedesetih oslobađali od ljudskosti.U prvom naletu, te 1944. godine silovali su vam pola miliona žena.Do odlaska 24.septebmra/rujna 1990. ,SSSR-ovci su vam svakodnevno rujali žene,milom ili silom,a muškarce zatvarali i ubijali.Broj bi vi mogli izračunati,ali se stidite.

Nama je sasvim razumljiv vaš strah od Islama.

Bojite se da će te ostati bez žena,jer islam je tako zavodljiv,nevin  i čist.

Vama su , od 17.rujna/septebmra 1939. Sovjeti sa istočne strane, a od 1.listopada/oktobar iste godine Nijemci u krorijenu sasjekli bijele bubrege. Između ostalog i da bi se na silu  provodili  sa vašim ženama.A one su tako blještave i lijepe.

Poslije 1945. godine Rusi su vam  ih u korijenu sastrugali.

Zato nije ni čuudo što je Vojtila,kasnije Papa Ivan Pavao  II ispao onakav kakav jeste. Hadum, mrzitelj i i ko zna šta još.

Fiziologija kaže  muškarci mogu živjeti bez bijelih bubrega.Fiziologija sugeriše da je ženama nemoguće živjeti bez  tih istih bubrega.

Vaša,Poljska historija vam govori da se vi ne trebate bojati Islama,već Evrope koja vas je tamanila čitave epohu računatu po Isusu Hristu.Sve su to činili pozivajući se na Isusovo ime,a i vi ste se za spas pomoć tražili od Isusa Hrista.Prosta računica nam diskretno šapuće da tu nešto  nije u redu.

Ta , vaša  i Vojtilova, zapadno evropska, Vatikanska, katolička crkva i njene družice i dan, danas siluje i ubija širom svijeta,u ime nekog njihovog,a vidimo i vašeg oca,sina i svetog duha. Mi tu ne vidimo ni tačkicu Islama.Ni u izvornom, ni u bilo kom pogledu.

Možda vam se TV pokvario, pa ne gledate šta se dešava u svijetu.Ili ste zauzeti smišljanjem laži i blaćenjem i rušenjem svetinja zapisanih u Jevanđelju,kao što  to i Vaša zapadno evropska – EU crkva radi već sedamnaest vijekova.

Nama je sasvim razumljiv strah od Islama.

To je  strah od istinite Riječi Boga Jedinog.

Nemojte se Islama plašiti on je blag i milostiv. I oprašta.

Da bi vam pomogli ,da se fokusirate na pravi Zapadno evropski, EU i svjetski problem , u prilogu vam prikazujemo tekst objavljen na našoj stranici  12. februala / veljače:

Salezijanci i drugi u Ime njihovog oca, sina i svetog duha siluju djecu

“Salezijanci ili Družba sv. Franje Saleškog (lat. Societas Sancti Francisci Salesii, također Salezijanci Don Bosca) su rimokatolički crkveni red papinskog prava koji je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. Ivan Bosco. Redovnici se nazivaju salezijancima, a osnovno poslanje (karizma) im je kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.

Njihovo se apostolsko djelovanje s vremenom, a na poseban način u misijama, proširilo na sve slojeve društva. Dekret pohvale Svete Stolice (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima.

Salezijanski moto: sveti Ivan Bosco raširenih ruku

Ukupan broj salezijanaca u svijetu (2008) je 16234; od toga 15632 redovnika, 118 biskupa, kardinala i crkvenih velikodostojnika, 484 novaka. Salezijanci imaju 2030 kuća, djeluju na svim kontinentima, u 129 zemalja organizirani u 96 provincija, u 8 svjetskih regija.

Don Bosco je 1854. predložio četvorici mladića, svojih prvih suradnika koje je sam odgojio u svom duhu i po svojim idealima, da osnuju družbu koja će se brinuti o siromašnoj i zapuštenoj djeci i mladeži.“

Tako kaže vikipedija.

Izvori navode  da je pedantni papa Pie IX pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak  – don Boskov papa. Znači bili su prisni i više od toga.

Dakle Don Bosko je prema svojim nazorima odgojio četiri mladića u svom duhu i svojim idealima.U svim vremenima odgajati mladiće u svom duhu i po svojim nazorima je značilo samo jedno : pedofiliju.

Pitajte Mikelanđela Buanorotija koji se  raspadao za  Tomazom de Kavaljerija.

Pitajte Leonarda da Vinčija i njegove zataškane ispade.

Svi insani ,u nekom normalnom  svijetu, su se natjecali da budu Pigmalioni.

No ,nastranu ono što su bili „ svetački“ afiniteti Pija IX i  Don Boska,to je njihov nazadnjački problem.Ali homosesksualni,pedofiliski i sodomitski ispadi vatikanskih svećenika svih rangova su zla kob koja potresa svijet i čini ga bolesnim i nezdravim mjestom za življenje.

Svijet njihovih naslijednika kolji su vršljali i vršljaju po nevinim tijelima siromašne i napuštene djece je mnogo beskrupolozniji i organiziraniji,jer ima potporu onih koji vode Vatikanske institucije.

Svjedoci smo da se u ime svetog trojstva svaki dan siluju  i uništavaju životi  najmlađih populacija:

-Prije deset godina Katolička crkva u Sjedinjenim Državama svojim je žrtvama isplatila dvije milijarde dolara i gotovo bankrotirala.

-Otac Klaus Mertes, rektor berlinske jezuitske gimnazije Canisisus-Kolleg, poslao je pismo na adrese 500 učenika u kojem ih je obavijestio kako je moguće da je u školi bilo zlostavljanja između 1975. i 1983. Ispričao se što su profesori žmirili na optužbe i zamolio sve žrtve da se jave.

– Berlinska nadbiskupija priznala je da se provodi istraga protiv bivšeg svećenika u župi Svetog Križa u Berlin-Hohenschönhausenu. Incidenti su se dogodili 2001., no nadbiskupija za njih nije doznala sve do ljeta 2009.

– Otac Stefan Dartmann, tijekom posjeta Berlinu, izjavio je kako se zna za 25 žrtava. Osim 20 učenika u Canisiusu, troje ih je još u školi svetog Oskara u Hamburgu i dvoje u školi svetog Vlaha u Schwarzwaldu. Optuženi svećenici Peter R. i Wolfgang P. bivši su jezuiti, no bili su aktivni i u drugim katoličkim institucijama u Njemačkoj i inozemstvu.

-Nove žrtve jednog od svećenika javile su se i iz Hildescheimske biskupije, gdje je bio župnik od 1982. do 2003. Do sredine veljače već se znalo za ukupno 115 žrtava u jezuitskim školama, a zlostavljanje je datiralo sve od 50-ih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu otkriveni su i slučajevi zlostavljanja za koje su odgovorni palotinci i salezijanci, Družba Kćeri Milosrđa i franjevci, a skandal je kulminirao kad je objavljena vijest o sadističkom i seksualnom zlostavljanju u tri katoličke škole u Bavarskoj, od kojih je u jednoj zbor vodio papin brat od 1964. do 1994. (Papa Benedikt XVI)

-Slučajevi zlostavljanja prijavljeni su ovih dana i u Nizozemskoj, njih dvjestotinjak; pedofilski skandal pogađa i Austriju (17 slučajeva), a pošteđen nije ostao ni Vatikan. Prošlog je tjedna otkriveno kako je jedan od papinih plemenitaša Angelo Balducci imao svodnika koji mu je po povoljnoj cijeni nabavljao mlade muške prostitutke među pjevačima, studentima teologije i ilegalnim useljenicima.

-Marcial Maciel Degollado, osnivač Legije Krista, ispostavilo se da je biseksualan i da je počinio teške seksualne prekršaje protiv mnogih članova i maloljetnih učenika u vlastitoj zajednici, uključujući i vlastitog sina.

Marcial Maciel Degollado, utemeljitelj i dugogodišnji vođa Kristovih legionara, nakon te istrage je za Svetu Stolicu zločinac: njegovi „veoma loši i objektivno nemoralni postupci, neosporno posvjedočeni, u pojedinim slučajevima prerastaju u prave zločine i govore da je živio bez skrupula i bez autentičnoga vjerskog osjećaja“ – obznanila je Sveta Stolica u svibnju, imenujući povjerenika.

-U Poljskoj je, primjerice, nadbiskup Juliusz Paetz razriješen službe biskupa Poznanja 2002. U Irskoj (…) nekoliko biskupa je razriješeno dužnosti u posljednjih nekoliko godina, uključujući John Magee, biskupa biskupije Cloyne, izbačen 2010. zbog prikrivanja djela pedofilije i efebofilije koje je počinilo 19 svećenika u njegovoj biskupiji. Prije toga, oci Paetz i Magee radili su zajedno u Vatikanu dugi niz godina, kao dio najbližih, najutjecajnijih suradnika posljednje tri pape.

– Nadbiskup Rembert Weaklanda, koji je vodio biskupije Milwaukee, SAD, u godinama 1977-2002.  je otvoreno priznao da je gej i da je imao mnogo partnera u životu. Tijekom 25 godina – on se stalno protivio Papi i Svetoj Stolici u mnogim pitanjima, posebno je kritizirao i odbacivao nauk Učiteljstva o homoseksualnosti. On je podržavao i štitio aktivne homoseksualce u svojoj biskupiji, pomažući im izbjeći odgovornost za seksualne prijestupe koje su više puta počinili. Napuštajući dužnost, on je pronevjerio oko pola milijuna dolara u korist svog bivšeg partnera.

Ovo je samo djelić onoga što kola medijima.

Crkva sve pokušava da negira i zataške.Ali ovo je svijet komunikacija ,u kojoj svaka informacija promiče u djeliću sekunde.To je opet priča za neki drugi put,ali neraskidivo vezana za izloženo.

Da li su salezijanci kumovali povampirenju pošasti.To mi ne znamo,ali vjerujemo da je Don Boske,svetac,  drugima dao  primjer kako se to organizovano radi.

Svećenici  Svetog Križa, jezuita,palotinaca,franjevaca,Legija Krsta ,pa čak i Kćeri milosrđa su većinski sloj vatikanske pedofilske oligarhije, duboko ukorijenjene i zabarikadirane u desetine hiljada zgrada u kojima se mame i siluju nevinu i nezaštićenu djecu,na očigled svijetske jabnosti.

Ne možemo a ne primjetiti da se pedofilija Vatikanskih svećenika povampirila u zadnje četiri decenije. Najveći dio tog vremena ,pontifikat je držao papa Ivan Pavao II,dvadeset sedam godina, od 16. listopada 1978. do smrti 2005. godine.Vojtilica  je najviše je  doprinio zataškavanju.

Papa Pie IX , Don Boske  i papa Ivan Pavao II  su sveci , službeno proglašeni od Vatikana.  Koliko je još svetaca njihove fele?

Nije ni čudo što se  ovaj kriminal,bljuvotine i  bogohuljenje dešavaju.

Ukleo ih i žigosao za sva vremena , majstor kista i pederluka,  koji im se sa plafona Siktinske kapele smješka , glorifikujući   bolesnu i pogančersku ljubav,dodirom prsta.

 

P.S.

Kada ovo pročitate, kreaturama iz poljskog magazina w'Sieci će možda biti jasna razlika između objektivnog informisanja i žutog smeća.

 

Ona i mezarje / Izvučeno iz Arhiva

By Oni nama, mi njima

 

Bio je dan je našega Sarajeva , grada čednosti.

Ljudi su ophodili  mezarja. I groblja.

I Ona.

Nacifrana , naprlitana i uzbibana.

Zna znanje. Kamere će joj se udvarati.

Jedino je žensko na svim grobljima gdje se sa šehidima njaki insani  slikaju.

Zaibrećeni smo.

Otkad je vijeka i mezarja žene i muške nikad zajedno nisu junacima na poklanjanje išli. Samo muški. Ženske urijetko, ali neki drugi dana i bez muškaraca. Taki adeti.

Kakvi smo , natakareni i zlomisni, prvo pomislimo da joj nije…

Ne nije, garant. Vidim joj  se u oku. Ipak se to , otkad je vijeka nije desilo.

Ni papisa Ivana to  nije mogla nadoštiklati. Ni ona kitočkica što bijelu maršalsku uniformu voli natakariti .  Pokušavala su hejbet puta , samo je   usisavala i usisavale  dok nije rodila. Iako je bila papisa nije mogla proturiti priču o bezgrašnom začeću.

Mi razvalili o papisi, a vi ste nestrpljivi i pitate se kakve veze ima papisa i naša priča.

Ima i te kakve.

Jel papisa bila gospodar urbi et orbi. Garant jeste , jer se pučanstvu tako zaklela.

Jel’ drmala dok je drmala . Jeste. .

Pučanstvo je blentavo ili ćoravo. Tertium non datur. – Trećega nema. Ovo smo stavili dvojezično jer tako priliči kad imamo gošću sa latinskog područja. A i medicinari bi trebali da znaju hejbet latinskog. Zajebali smo se ima. Dunjaluk  je ponekad i  blentav i ćorav. I sve vjeruje i ništa ne vidi. Ono k'o gol. Bolje glavu u pijesak , nego da ti ševe zapoju.

E, sada pravimo otklon od pape – papise , koja je i pored celibata rodila. Takva je vjera i prisega kod haduma i tetkica.

Jel’ Sarajevo grad, oliti orbi? Jeste.

Jel. Bosna  urbi, oliti svijet   ? Jeste.

Dugo već , Sarajevo nije imao žensku zadnjicu na čelnoj šćemliji. Došo vakat ženu birati.

Ja koga će nego Nju.

Ima žena nos za fotelje. Za dvi tri godine se uspela ko ni jedna žena na svijetu.

Nećemo o nepotizmu. Ne pije vode.

Jes da je studirala 11 ,  zarez pola , godina. Neki drugi za to vrijeme jamili tri diplome. Šta se ibretite?  Ona utvrđivala gradivo. Znala je da će joj znanje trebati.

Ona gura svoje pa svoje.

I evo je na mjestu gradonačelnice. Ne još. Ali sad pa sad.

Ne vjerujete nam.

Kako vam volja.

Ali mi kontamo vako:

U lipnju , njen lipić ulazi u prelomnu sedmu deceniju.

Ako  pregura sedamu, eto čovjeka u osmoj, a to znači zadnjicom ugasio fenjer.

Ako  je ne pregura, onda je stvarno prno u fenjer, ali vatru koja ga čeka, niko ne može ugasiti.

Lipić nema nasljdenika, tako da se loza gasi. Ali ima , nasljednicu. Ne milsimo na kćerku. Ona je „dobrica“  i gura  svoj film.

Mislmo na Onu.

Na profesionalnom planu ne mere dalje. Sve je jamila. Jedino nije akademiju.

Biće i toga ako joj muž poživi i ne dohvati se pržuna. Ovog ili onog. Onaj mu je garant. A za ovi će se viđet.

Politika je svrbi. Mora se i tu „ dokazati“. Ona sve zna i sve može. Nije džab džaba…

Da se ne ponavljamo…

Sada joj je glavni  prioritet prva gradska šćemlijica.

Poslije toga , eh , stići će muža. Mota ga ko uvijek ,  oko malog prsta. A vrijeme mu se povući. Ali prvo mora mjesto sebe turiti nekog, kome vjeruje. Ima aferima ko konstruktori onog čuvenog R-16 U .

I tako dolazimo do gospodara orbi. To je već najlakši dio posla.

Jesmo pametni k'o trokrilni ormari. Jedino nismo obrijali glace ko većina tarzana današnjice. Vole ljudi izgledati k'o anamo onaj.

Vi mislite mi nešto prokužili. Ili bacali olovo ili tarot. A nismo ni propovjednici.

Jok Boni! Mi povukli neke veze u mahali. Tamo svaki insan jal prorok , jal  neko čitabe ima u kojem sve piše. A šta je zapisano u tom kitabu ni oni pojma nemaju. Na stranjskom je jeziku. Nije sa ovog dunjaluka.

Radio Mileva radi. Preko Šuhrete sa Bjelava, došo haber do nas.   Nije one Šuhre  iz Drine. Mislimo , da ta sa anđelima pleše. Mnogo je sadake podijelila. Ova bjelavska samo voli olajavati i ne radi ono za pare. Samo iz ćeifa i ako joj ko zaišće. Ne je za nju nepoznanica..

 

A majka One je  iz čestite i poštene  porodice. Za oca joj ne znamo, jer   porijekla prezimena  nije najasnije građeno.

Na koga li  se Ona bacila?

A mere bit da bidne i ona pučanska:

-S kim si takav si.

Sačekajmo, bumo vidjeli.

I ova priča nema nikakve veze sa jalijom. Jalija ima svoj kodeks i svoju čast. Možda su malo iščašeni , ali ipak dosljedni i poštovanja vrijedni. Sve izvanog toga nije jalija i ona ne može o nepoštenju i  lošim stvarima nikog učiti. Taki se čovjek rodi.

 

 

 

 

 

Batrganje Fahrudina Radončića

 

Pjesma dana

****

Plače,malešna kuka i cvili,

batrga se ribica ,batrga.

Ulovljena je je u mrežu.

Sama  kriva.

Hoće ona koketirati sa ribarom.

A more široko i bogato

A plavet tajne krije

A u njemu ništa samo ljudska ruka sa mrežom

Harpunom i nožem u leđa nakane krije

Gadost pomora snije

A on je tako providan.

 

Ovako bi mi počeli pisati pjesmu da smo pjesnički raspoloženi.

Ali od kada je vijeka, u   politici nema poetike. Samo jadi prevare,pljačka i smrt.Žao nam puščat se poetike,pa se moramo faćat jel basne jal humoreske.A to je manje više prozaično.Za pripovjest opet treba nam insan ili barem neki pametan i dobar hajvan.

Evo ode onaj čovječuljak u bolnicu i svoju čast baci u naručje „krvnikove“ žene. Kažemo čovječuljak,ne zbog stasa, iako nije ni velji ni u kom pogledu,već zbog toga što pokaza da nije muško.

U novinama svojim godinama duva svoju visinu. Sada se busa da je nevin i da mu namjestiše,politički.

Nemoj nam tu kukat.Narod i kontejneri postali najbolji jarani,a ti sa nerodske grbače dvore , čardake ni na nebu ni na zemlji, sebi gradiš.I narod ne kuka,stisne zube i dura.Tako naviko.

Uzoholio si se i sila postao.Pohasio se što no reče naš pučanin,što mu izjutra i naveče krče crijeva.Obdan mu samo zavijaju.Uzmi Svetu knjigu i vidi šta je nanijećeno takim.

Ako si baja i čo'ek pregrmi,izbori se za svoja prava. A ne ko sinja kukavica u skute  „ dušmaninove“ žene po isprišnicu,da  ne ideš u zemaljski pržun.

Kažeš srce te drma. Kakvo te ,bolan srce spopalo?

Nismo nevjerne Tome,ali ne vidjesmo u tvome damaru , nikad,  ni jedno zrnce srca. Samo bahatost i pohlepu. Taki ti gard , od kako si kao komunjara „pobjegulja“ nama  doletio sa koferčetom punim poderanih vesti i direktiva doletio sarajevskim kosovima.To su one čudne ptice koje se glasaju u svačijem dvorištu i bašči,a ne vide se dok ne bude kasno.

Kažeš politika ti štima.

Koja politika?

Zar nisi u vrhu politike i u talu sa poglavnikom?

Ti se na sve strane polomio da uđeš u vrh te iste politike. I ušao si. Tikvu sa glavnim gospodarom zasadio. Svoje izmet pojeo. Lajo si protiv gospodara svoga i ovo i ono. Ne i suštinu.Njome si mere biti htio neku odstupnicu imati.

Tako ne rade ljudi.

Zasjeti za sofru sa neprijateljem i biti kukavica.Tako rade prelivode i oni koji nemaju bijelih bubrega.

Budi muško ,podnesi sudbu.Pa upotrijebi  sada svoje znanje koje tajne nečije krije.

Od zapisanog niko nije nikad pobjegao.

Koliko mi znamo.

Ono što ne znamo , ne m'remo ni rjeti. Nismo van mi  gatare i ilmije.

A i zbaranjeno nam : sihire,dove, fetve i gatke bajati.

Ni od poglavnikove zamisli ne mre niko mrdnuti,pa ni ti.

Valjda si na njega mislio kada pominješ štele.Ko biva nema ko drugi.

Ovdje vrijedi samo jedna zakonodavna:

Niko nije nevin , dok ne dokaže da je nevin!

A jopet ti, malecki Fahro sve zavisi od poglavnika.Od njegove noge.Na koju se ustao.Ni to ti nije zasigurno. Ona fetve i onih sihire zvuk,  što glavni od ilmija i njegov kurir zamisle, tako ima da ti bidne.

Ako je olovo ukrivo bačeno,nema ti pomoći.

Ako onaj kolovođa silnih kaže: pik ne važi, sva ujudurma je bila samo da te malo zaplaše,da vidiš šta ti je raditi i skim ćeš tikve saditi. I da  sa makom glavni haver budeš. Dobro ,vjerovatno će ti ponekad biti dozvoljeno da pojedeš makovnjaču,ali komad dva. Od nje mere nekad nešto blesavo nalećet,ali samo protiv dunjaluka i pjesnika.

I sada nismo načisto šta je ova pismen.

Ilmijska gatalica nije.Ni nabrajalica što ih oni po “ilmijski”- učeno drugačije zovu nije.Ne miriše na arabicu i nije na minderu sročena.

Basna nije,iako hajvana ima hejbet.Pripovjest nije ,jer ni o kome nismo pripovidali.

Značu ovo je tugoreska.

Ne znate šta je tugoreska?

To vam je hibrid političkog jada i bijede i humoreske.

Kad oni mogu u Bosnu uvlačiti bradate arabeske da je porobljavaju,što mi ne bi imali prava naše pismenije zvati kako hoćemo.

Naravo učenije:

Idi bre , Fahrudine Radončiću kući ,pa se tamo leči. Jaro ti pametan bio.Dobi haber od ministra njake sigurnosti i zbrisa.