Naglasićemo da je ovo basna za čije smo likove uzeli imena ljudi iz javnog života.Odabir je bio slučajan, po sistemu binga. I aktuelnost je svakako pomogla. Koja imena izvučeš, izvuko si. Nema ponavljanja.Ništa lično.
Tako i naše sudstvo radi. Zavuče ruku u poglavnikov šešir,pa koga izvuku taj je ograisao. Dobro je ako živa glava na ramenima ostane.
Da ne bi uvrijedili hajvane, pričaćemo o insanima koji su u basni trebali biti hajvani.
Fahrudin Radončić to vam je onaj dva puta propali kandidat za bošnjačkog člana troglavate blentovštine. Nadamo se da ga ista sudbina čeka i treći i četvrti put. Znamo da on neće odustati.
Takvi su vam mali provincijalci. Za njih kažu da se kofrče i da su nadobudni, pa im se glava uvijek krivi u jednu stranu. Vremenom postaju razroki, ne zauprave,več onako ko fol figurativno.
A ima svinjolike fukare koja se rodi razroka.Tako im zapisano da ljude ne mogu u oči pogledati. Obilježeni su još u majčinoj utrobi jer im se puti znaju. Mafijaški i pljačkaški,ponekad i gori. Knjiga usuda zna da njih nije stid njihove golotinje , a oni je ne vide i ne stide se.
Onj kofrčavi je u Bosnu došao 1991. godine.
Trideset četiri godine nije znao da Bosna postoji.
Znači nije Bosanac.On se deklariše kao „bošnjak“.
I Mara Resavka iz Svilajnca može biti „bošnjak“ ako poželi. Samo treba raširiti noge.
Teško će to moći? Ona je kip , urnek ,prekrasna ljepotica Zora Milosavljević-Bidžić nija među živima već decenijama.
Ona druga Mara ,šro ono radi bumbaru ,je na čekanju za bošnjakinju. Mara Daskara i Mara Gatara su prepametne za to.
Do one Mare, što se razimje u nešto anamo ono krivo ,nismo mogli doći. Ona je u dubokoj ilegali. Kažu memoare piše i da joj to nije pravo ime. To je za estradu. Tamo se sv neke gologuze i za pare šeću. Neko ih prozvo političke takarenke. iste su ko političari. Za pare bi prodali sve i dali sve. Znači i oni su političke takarenke. Biće belaja ako se objave memoari Mare takarnke.
Prvo,neovisno od bilo čega,ni jedna Mara ne može doć na red od hanefijaca.
Drugo niti jedna se ne dopada se mlitavim „učenim ljudima u IZ“ . Nisu im imeha dobra za njihovih sihira.
I treće,čini nam se da nemaju nikakve veze sa ličnim talovima Radončića i Izetbegovića. Da li imaju veze sa njima,onako u tri četiri oka,nismo nazočili.
Fahro , zvani čovjek sa ruksakom, ni kofera nije imao , a došao u Sarajevo i napravio svašta nešto.
Možda je povukao neke tajne komunjarske veze!?
Odakle mu lova?
U basni ,mi bi rekli da narod kaže pitajte Milu Đukanovića i kamionđije Dnevnog avaza, a ima i drugih svjedoka ,što na zatvor tuknu, i po kosovskim ravnicama se šeću. Tamo više Marko nema šta da traži pa mu laknulo. Sada ima oopravdanje. Jesam li vam reko da Kosovo nije vaše?Jesam.I što ću ja džaba džaba krvcu liti za raspalu stvar.
Ali ovo nije basna i križamo ono što smo u pret-prethodnoj rečenici rekli.Mi ništa ne znamo i nećemo trač i neprovjerene informacije u svojim pismenijama.
Kad pomenusmo Avaz, moramo nekoliko stvari pojasniti:
-„Zahvaljujući bliskosti s Alijom Izetbegovićem i tadašnjim sarajevskim vlastima,omogućeno mu je da u listopadu 1993. u Sarajevu pokrene list Bošnjački avaz, a dvije godine kasnije, 2. listopada 1995. pokrenuo je list Dnevni avaz. U prvim danima poslije Daytonskog sporazuma, Dnevni avaz je na bošnjačkom području bio gotovo službeno glasilo Alije Izetbegovića, SDA i službene bošnjačke politike.“
-Dnevni avaz je bio portparol SDA i A.Izetbegovića do njegove smrti
-Dnevni avaz Radončiću služi za obračun sa političkim suparnicama i neistomišljenicima bošnjačke vlastele.
-Radi Dnevnog avaza se Radončić razveo od žene i prepiso joj ga.
Dakle on više nije vlasnik ,proziran je i nije mnogo pametan. On je slugan,prvo komunistički, pa onda ovih drugih,koji nisu komunisti.
Mi nikad ne bismo bili na njegovom mjestu.
Da žena sazna šta radi kad je na putu ili recimo u Tuzli, odmah bi se razvela od njega i poslala ga u Gusinje kakav je i došao,sa ruksakom na leđima..
Njemu bi sasvim sigurno odgovara hanefijski šerijat,jer bi ženu stavio pod kontrolu i još koju pride.
Zato se ponovo sa Bakirom utalio.Ovaj je glavni za bošnjačka pitanja. Pa hajde ti vjeruj prelivodi.
A on u stvari nije veliki prelivoda.On je veći licemjer. Politikom se počeo baviti vrlo rano kao skojevac i član Saveza komunista Crne Gore.I u Bosnu je došao kao komunjara i naprasno postao „ bošnjak“.Njegovi roditelji nisu bili bošnjaci ,oni su bili ortodoksni Crnogorci koji ni slova bošnjačkog nisu znali beknuti. Muslimani ali Crnogorci.
Između Radončića i Izetbegovića je tal ,a to je samo dogovor o kobajagi suparništvu.
Dnevni avaz će ko fol „blatiti „ Bakira , mlađeg od Izetija.A ovaj će mu uzvraćati.
Nemojte nas poprijeko gledati.Ništa mi nismo dodali.Tako im narod tepa.Avaz piše samo ono što narod već zna.
Daleko su Avaz i Radončić od istine,bilo kakve koja nije po volji bošnjačke vlastele i njegovoj lično.
Čovjek ne zna ni bosanski ,ni „bošnjački“ jezik,kao ni talđija mu Bakir,a hoće da Bosni kapu kroje.Jer tako je dogovor pao.
Isto kao što je Karadžić „tolerisao“ Dodika kao oponenta. Jok, to vam je bila ujudurma geneocidne tvorevine Republike srpske da pokažu svijetu da u njih „demokratije i opozicije“ ima.
Isti plan je i kod trolista Izetbegović, Radončić i Lagumdžija.Ova zadnja dvojica se smjenjuju kao mali kavazi u vlasti , po potrebi ili kako se Bakiru ustaje.
Kad Izetbegoviću hanefijci kažu dosta ili njemu dosadi ,jedan od ove dvijice će među glavati trolist.
I sada se vi čudite što Dnevni avaz ni jedne ne progovara o islamizaciji i porobljavanju Bosne.
Ima čovjek oraha u džepu.Moramo naglasiti da je to figurativno, jer ne znamo da li je pušač,iako trafike Dnevnog avaza prodaju cigarete.Nemojte nas pitati gdje ih nabavlja.
Da bi ovaj zapis zaokružili, otećemo jedan dio našeg napisa koji će sasvim dobro upasovati u ovaj članak.
Nije važno što se možda i nema neke prevelike sličnosti sa radnjom ove pisanije,ličnostima i sa stvarnim životom.Mi ćemo se pozvati na pjesničku slobodu, koja svaka riječ pjesniku čini istinitom.
Opet ,jedan ima, ne možeš mu pobjeći od punih ustiju korijena “bošnjačkih”. Zbog toga ga često zubala bole.Od Plav ili Gusinje mu pismenost došla.Ono od – znači tri četiri cigar pauze ,minimum,do prve kasabice.
Pošto ovi mlađi ne znaju šta je cigar pauza,a stariji zaboravili,a neki neće da se sjete, srame se porijekla;mi vam moramo objasniti.
To vam je napriliku vako:
Spremite se vi po polugodišnju fasungu u grad. Konja ,jal magare uprtite na leđa ili pješe.
Jok bolan šalimo se ,gdje će hajvan hajvana uprtiti na leđa; satro bi vas.Zajašete ili pješe i prema prvoj palanci.
Mora se prije svanuća krenuti,i hodiš, jer na konju i magarcu ima ličnih potrepština.Prvo tu su cipele i ljudske čarape.Ne možeš u usmrđelim čarapama i opancima ili kalošama u grad ulećeti.Zatim ogledalo ogledalce,kršan li sam, češalj, safun, peškir, ( može i neka krpa od stare haljinke),pribor za brijanje,potkovica za sreću.Obavezna je i oveća močuga za međede. Ne za one hajvanske,njih su insani istrijebili.
To su vam manje stvarčice .Krupnije su jastuk,oka luka i po oke češnjaka,kanister malćenice i koji suhi rogač ili mušmula.I obavezno šator odnosno kišobran.Ali samo crni.To je znak gospodstva.
No da skratimo, cigaret pauza se radi na svakih sat,sat i po, dva hoda.Jer đabe vam i konj i magare,pa čak i auto kad u tim vukožderinama ni koza nije put utrla.
E sad vi izračunajte koliko je to sati pješaka.Otegne se čitav dan.I takvi nama došli prodavati pismenost,bošnjaštvo i slične murafe. Neće moći.
Evo, napriliku, u onom bajatom Dnevnom avazu , nama žao bilo onog novinara od glasa Vlastimira Mijovića.
Njega ko malo dijete pred sebe stavi onaj stranac Radonjčić.To je onaj koji bosanski jezik govori lošije od bilo kojeg visokog predstavnika i diktira mu šta će i kako će pisati.
Mijović je ko fol glavni i odgovorni urednik,a njega uređuju čovjek koji ni bosanski ni vlastiti jezik ne zna.Svoj zamuckuje.
U novinama ,tog redovnog nacionalističkog talđije, mogu raditi samo ljudi, koji se u jezik razumiju manje od njega. Tako su mu urednice žene sa sekretarskom školom, a urednici muštre kojima je udarna vijest: jel se ko razveo ili napio. Ovo je njihovih pet minuta.
Identična stvar, kao u dnevnom glasu papanluka, je i u svim ostalim medijima. Polupismeni pljačkaši ili slugani nacionalista,vazali troglavatog predsjedništva ,nam pamet sole i nude poganluk žute i neke svoje,blijeđe od blijeđeg , štampe .
Onda je sasvim razumljivo razmišljanje, odakle njima bijeli bubrezi za upirati prstom u one koji porobljavaju Bosnu.
Jednostavno je to.Mi hodamo našim prelijepim gradom i na svakom koraku čujemo kako se ne stranjski ljudi među sobom vabe: mac,mac.
A u međuvremenu nadobudnim poziv za muriju stiže. Moraju dokazivati da su nevini. Nikakav tu avaz ne pomaže.
Doktorska isprišnica poglavnikove žene?
Možda ako poglavnik bude dobre volje.
Ne znamo da li neko razmišlja: Možda bi bilo bolje da nisam ćutao?