Kami Albert i egzistencijalizam

 

Kratki zapis

 

Kami

07.11.2013. -Rođen u Alžiru u alzaškoj porodici.Oca nije ni upamtio, jer  je poginuo u bitki na Marni  septembra 1914.Borba za skolovanje na ivici egzistencije, 1957.Nobelova nagrada , dvije kćerke i Stranac.

04.01.1960.-gine  saobraćajnoj nesreći.

” Njegov  književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

Djela: romani “Stranac”, “Kuga”, “Pad”, pozorišni komadi “Kaligula”, “Pravednici”, “Opsadno stanje”, “Nesporazum”, eseji “Svadba”, “Mit o Sizifu”, “Pisma njemačkom prijatelju”, “Pobunjeni čovjek”.”

Najkraća moguća biografija.

Egzistencijalizam

Promakao nam.Šta ćete?

Ne dopada nam se  nadobudni Sartr i njegovor šuplje djelo, koje je sam popljuvao, odrekavši ga.

Neki ljudi navikli spavati malo duže. Slaviti novu godinu,jašta,i druge stvari i blagdane.Zbog toga nas neće valjda ukantat što ne zavirujemo u svijet  apsurdnih  i vehtih egzistencijalista.

Nas su zadeverale dvije  rečenice hroničara o djelu Alberta Kamija.

-Književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

-Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

No, da bi o njima razmišljali trebali  bi smo se dohvatiti egzistensijalizma.Ako se hvatamo egzistencijalizma,moramo otići na njegove korjene.Počev od  Kjerkegora,Dostojevskog,Ničea,zatim do predstavnika Sartra i Kamija i njihove dekadentne filozofije.

Jedino je Dostojevski uspio dati puni književni obol čovjeku apsurda.Njemu je to bilo lako.On ima ruskog čovjeka koji je sam po sebi apsurdan.Apsurdnost nastaje iz uprostavljenosti aristokracija,seljak i siromah.Samo je trebao stvortiti situaciju.To mu je bilo još lakše,On je vrstan pripovjedač.Kao Rusu poznata mu je širina i bol duše i kobnog trenutka kada se ta duša razdvaja ili tone.

Kjekregor je čovjek koji vješto barata riječima pokušavajući da ospori Hegela.To mu ne uspijeva,ne zato što je Hegel neoboriv,već zato što je Kjerkegorova teološka filozofija opterećena biblijskim shvatanju čovjekove krivice.Kriv ili ne ,to je čovjekov usud oko koga mu se vrti egzistencija.To je besplodni  perpetum mobile njegove filozifije koja se vrti u krug.

Niče je  na putanjama Kjerkegora.Kjerkegor traga za uzrokom prerane smrti svoje majka i petoro njeno djece.Zaključuje to je grijeh.Njegova majka je zanijela prije udaje,van crkvenih normih.Znači zgriješila je i zato je nmorala biti kažnjena i njena djeca  .Na tom zaključku razvija svoja teološka bulažnjenja o apsurdnom svijetu pojedinca.

Niče, opet ,ne može sebi objasniti  zašto je njegovo otac,izuzetno pobožan čovjek godinu dana umirao u najvećim mukama.On se odriče Boga i prihvata Darvina za svog vođu i sanja da će se društvo razviti u “nadljude”.Odrekavši se boga on se odriče i ljudi.Povlači se u svoj um i zahvata ganištavilo.A ljudi nisu postali nadljudi.Razvili su se u monstrume.

Sartr i Kami su  u djelima Mučnina i Strancu pokušali ići putem Dostojevskom.Nisu uspjeli.Njihov patos je manjkav i  neiživljen.

Mučnina je bezvoljna tlapnja o nečemu što ni sam pisac ne razumije.

Kami je malo jasniji jer u Stranca unosi autobiografske crte.-To je snaga romana.Kad uključuje egzistencijalizam u djelo postaje nejasan i normalno jedino ga može završiti apsurdom.

Ali obojica ubijaju čitaoca dosadom i insistiranju na nečem što nije apsurdno,već uopšte nema smisla ni uporišta u stvarnom životu.

Dostojevskog isključujemo iz kruga egzistencijalista i zbog njegovog odnosa prema životu.Njegov čovjek može biti apsurdan ,ali on je živ i senzibilan.Nije prazna čahura ,bez emocija, koja tone u ništavilo koje ga vuše sa sobom u nerazumljiv čin.U tom životu žena ima svoje mjesto.Ponekad malo iščašeno,ali i to je Dostojevski.

U egzistencijalista, žena nije čak ni misaoni pojam.Ona je samo objekt u krajnjem obliku.Objekt kojii je tu da zadovolji potrebe apsurdnog čovjeka,jednog sintetičkog usamljenika kome je dosada pokretač tlapnje.

Ono što bode oči svakog leika je da je apsurdni čovjek muškarac,nikad žena.Postavlja se sasvim opravdana  dilema da li su tvorci apsurdnih muškaraca imali ikakvih iskustava sa realnim ženama.Kjerkegor i Niče ,.zbog opjednosti grijehom koji izvire iz odnosa  muško-žensko ,sasvim izvjesno  su se distancirali od žena.

U vrijeme kada je pisao Stranca Kami ,nije imao žena u svom životu.Zato nije znao pisati o njima.Osim o plaćenim.Kada su žene ušle u njegov život ,isključio se iz kruga egzistencijalista.

Sartr je bio  odbojan i fizički i mentalno,čovjekomrzac – „ inteketualac“ koji se sablažnjavao bliskosti kao malo ko , sam jke sebe osudio na npoznanicu zvana žena.

Kami je rano shvatio da je egzistencijalizam šuplja priča i povukao se. Nas je začudilo da nobelovac mora pisati novi roman da bi objesnio šta je htio reči prethodnim.

Srtr mu je to oštro zamjerio i bio izuzetno kritičan prema njemu.Pred kraj života je priznao da je večina njegovih egistencijalističkih šupljanja pravo sranje.

I Kami i Sartr su dobili Nobelove nagrade.Sartr nije htio da primi svoju.

Egzistencijalisti su umjesto nas ispričali suštinu ideje o apsurdu i stvaralaštvu.

Mi ćemo biti laici i reći ne može postojati egzistencijalizam prije života, ljubavi i milosti . Milost rađa ljubav.Ljubav rađa život, Život rađa egzinstencijalizam.To je naše razmišljanje o perpetum mobile.  Života.

Ko je stvorio život ili kako je nastao život u   filozofskom i prirodoslovnom fantmozgarijama  je  lični odabir svakog pojedinca.Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten,ili ne.

Neko vjeruje u Boga.Neko je postao od majmuna,neko je egzistencuijalista.To je sasvim u redu.

Stvarati uglavnom ne znači živjeti.Ili je stvaralac prno u fenjer,ili se plašio da pogleda kako je napolju.Ima časnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo.Oni su svoj život prenosili na papir.U predahu,između dva uzleta.I dva pada.

Isto tako stvarati ne znači i stvaralaštvo.Buve i Pekiše su stvarali višetomska djela,a bili su samo prepisivači.Knjigovođe.

Poslije ovog blic pisanja, one dvije rečenice dolaze na svoje mjesto:

Egzistencijalisti nisu čak ni prepisivači.Oni su ublehe.Prosipanje iz šupljeg u prazno. Tako bi rekli neuki.

Mi kažemo : prosipanje šupljeg u šuplje, i iz praznog u praznije.

 

Belmine šta učiniti sa čašću

 

 

Belmine,Belmine

Odvajkada  se insnai pitali:

-Šta učiniti sa čašću?

 

Haman mjesec dana od Hankijinog popišmanjenja , ti dade pojašnjenje i oporavdanje.

Valjda misliš bolje ikad nego nikad.

Progutaće narod , a sila pokriti laži, i sačuvati tvoje dostojanstvo.

 

Aha,kako ne.

Bojite  se ljudi , a ne Boga pravednog i silnog.

 

Po čehri ti se vidi da si prisiljen , recimo frizirati istinu.

Lice ti kao djetetu na tuti, a teško mu ide.

U narodu se friziranje zove laganje u oči.

 

Sebija je taka – kaka’ je.

Izeti joj namjestio da može.

Vehti ljudi,uplašili dunjaluk ,pa ga u kontejnere guraju.

 

Belmine možel’ jedno prijateljsko pitanje:

Šćemlijica preča od obraza?

 

Dobro ti nemaš obraza.

Sakrio si taj dio bradom , da se to ne primjeti.

 

 

Nebulozni sin sa vrećama zlatnine na grbači se javio

“U BiH nije snimljen nijedan film o herojima jer naši kinematografi, reditelji i scenaristi nisu prepoznali da postoji heroj koji je branio BiH – rekao je Izetbegović nakon što je u Sarajevu prikazan turski film “Alija, posljednji bedem islama”.

Eto,  opet  se onaj nebulozni sin  javio.I nećemo ga pitati ko je finansirao taj film.

Njgov otac je bio poslijednji  bedem Islama, ali onog ,nenarodskog i nakaradnog , koji je zagovarao  dekadentnom Islmaskom deklaracijom,koji još uvijek pokušava da postane stvarnost maloumnika koji mrze Bosnu i njen narod.

I neka oprosti ta individua, shvatanje herojstva nisu lični osjećaji prema ocu, koji je dozvolio sinu da nekažnjeno radi šta hoće. Stav sina  o ocu, ma ko on bio, je samo najsubjektivnije mišljenje

 

Lično, autor ovih redaka ne smatra Aliju Izetija ni herojem ni velikim čovjekom.

Kao što vidimo ,ni bilo ko od široke veoma bogate,nagrađivane ,mnogo cijenjene, poštovane i časne  BH kinematografije. Dvadeset dvije godine je od Dejtona.

Dvadeset dvije godine niko od imena i zvanja  nije osjetio poriv da bilo čime ovjekovječi “heroja”.

Da li vam to nešto govori?

Njegova djela govore o njemu u negativnoj konotaciji , više nego se to može pojmiti.

 

Zato neka sin od narodskog novca / vrećama sa zlatninom , producira film o “babi heroju”

koji je rat proveo  u trezoru Narodne banke sa sinom , ulizicama i minderpuzama.

U isto vrijeme bezimeni heroji sz čašću, srcem i golim životima branili Sarajevo Grad Čednosti  i Bosnu zemlju Božije milosti.

Nek im je vječna Hvala I slava.

 

Rastakanje Bosanskog bila preko dječije grbače u Kantonu Sarajevo

 

Jedna roditelj primjetio da je nešto u suprotnosti sa Ustavom Kantona  Sarajevo.

Dao primjedbu.

Neradnici iz vlade kantona Sarajevo jedva dočekali i naprečac  donijeli odluku o novoj podjeli djece na nacionalnoj osnovi u sarajevskim školama.

Bilo bi vrlo mučno da nije pogubno po bosanskohercegovačko tkivo.

Ukratko:

U sarajevskim školama uskoro nastava posebno na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.

Reprekusije su strahovite.

Zakon nije donešen zbog toga što su parlamentarci neradnici,već slijepi i nijemi poslušnici i doušnici.

Bespogovorno rade po nalogu mrzitelja Bosane i svega Bosanskog.

Nemamo potrebe komentarisati nebuloze ,neukost,zlonamjernost , nestručnost i mizernost Ministra za obrazovanje, nauku i mlade KS Elvira Kazazovića . Jad i bijeda u pokušaju prikrivanja stvarne namjere.

To bi ujedno trebalo biti opravdanje održivosti jednog sramotnog i vrlo pogubnog,nacističkog zakona.

Stvaranje klime za dalje podjele Bosne na  nacionalnoj osnovi,na bazi getoizacije djece.

Djeci će vjerovatno obezbjediti i trake oko ruku.Kao Židovima širom evrope za vrijeme II rata.

Srpskoj dvostruko SS,hrvatskoj  NDH šahovnicu.

A muslimasnkoj pitate se. Tu već ima više mogućnosti.ISIS ova crna.Tusrka ili Hanefijska zelena.

Ali u potaji već ima pripremljena zastava/boja utemeljivača Islamske deklaracije.

Nije čudo što ljudi misle da je to dio ujudurme tronacionalističke bagre i fukare , neljudi  o podjeli Bosne.

Ili što bi neko rekao Islamska deklaracija na djelu , u službi tronacionalističkih velikih snova.

 

No ne računaju na jednu veliku moć.

Bog je jedan,ne da on  svoju , Bosnu zemlju Božije milosti.

Bosnu porobljavaju a oni ćute – Muhamed Filipović

 

Muhamed Filipović

 

Ostario je i možda mu ne bi trebalo zamjeriti  šro se ne javlja ili digne glas.A opet svako malo se u nekom glasilu javi.Još pametuje i packe dijeli.Čovjek sve zna i u sve se razumije čudo od djeteta,rekli bi mahalaši.

Jes da nije đuturum.

A opet kontamo,kad može predsjednikovati akademijom mogo bi i koju riječ,onako akademsku  napisati.

To sve nije bitno.Mi bi ga u svakom slučaju prozvali.Ima on mnogo aferima.I koji se znaju i koji se ne znaju.I da se kojim slučajem  javi, njemu se ne bi trebalo vjerovati.

Ima tu mnogo razloga.

On je kažu akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih filozofa.

Zaboravljaju reći ono osnovno: on je komunista,ne bilo koji, nego komunjara sa dna kace.Svoju dušu je prodao ateistima.Ime je izgradio na knjizi  „Lenjin – monografija njegove misli”.

Onda je  napisao Etički osnovi humanizma,Mmarksizam i savremena filozofija,Marksistička filozofija. Ništa bitno ,sve sami prepisivački trikovi tadašnjih „umnih“ komunista.Sve što je pisao moralo je sadržavati osnovne komunistuičke floskule.

Padom socijalizma je brže bolje  prešao u vode teizma.Odjednom mu puna usta Allaha Džellešanuha. Čovjek koji je bježao od džamije  ko džavo oko krsta i proganjao je u svojim djelima odjednom postaje musliman sa dna kace.

Do 1996. se dičio  jugoslovenstvom.Tada konvertira na Bošnjaštvo.U dvije godine izdaje Bošnjačka politika i Bosna i Hercegovina-najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjuenice.Time je udatrio temelje svom najvećem falsifikatu i podvali Bosni i Hercegovini.

Uveo je hibridni termin u stručnu terminologiju, koja bosanskog muslimana proglašava bošnjakom ,kao jedinog legitimnog nasljednika historijskog termina bošnjanin.

On tvrdi da je i historičar.

Historija,ona prava, nas uči da je u Bosni do dolaska Turaka živio samo jedan narod Bosnski.Jedan jezik bosanski i pismo bosančica.Ti ljudi su bili dobri ljudi Bošnjani koji su se molili  jednom,Bogumilskom Bogu  sa središtem u djedovskoj hiži u Milama.

Tvorbom sintetičkog bošnjaka on je išao na ruku onima koji nmrze Bosnu i koji žele da u korijenu sasjeku sve Bosansko.Išao i na ruku onima koji nikad nisu bili Bosanci,a koji se uguravaju u Bosanske korijene.

Nikad nam nije bilo jasbno kako jedan Albanac ,Makedonac,Crnogorac ili Turčin čiji preci nisu ni vidjeli Bosnu može biti Bosanaci.

Nama nekako otužno drago što je Tunjo sebe izjednačava sa nebosancima i šušama iz nekih vododerina.

Tunjo se sa svojim bošnjaštvom strpao među protuhe  lažovske,krojačke i   vikipedijske mrzitelje i djelitelje Bosne.

Muhamedu Filipovići i inače nikad ne treba vjerovati.

No to je njegov problem.Svako može vjerovati da je nešto i biti ono što želi.Mo ne želimo mjenjati Hrvate,Srbe,Jevreje ili Rome i vući ih za ruku i govoriti :vi ste Bosanci. Niko nema pravo nikome naturati šta će biti i šta želi biti.

Mi samo želimo biti Bosanci.

Ali Tunjo i njegova klika su nama koji se osjećamo Bosancima to ne dozvoljavaju i uskretili su nam to pravo Mi ne želimo biti bošnjaci jer se tako ne osjećamo.Mi hoćemo da smo Bosanci jer naša duša je bosanska.I zahvaljući Muhamedu Filipoviču Tunji i njegovim mi smo  smo postali neopredeljeni.

Prije su nam komunisti nisu dali da Budemo Bosanci.Sada nam nacionalisti kroje istu sudbinu.

Mi ćemo skratiti i reći da je Tunjo relivoda,provokator i komunjara koja se četrdeset pet godina u Lenjina i komuniste klela.Sada po stare dane mu usta puna neba. Jednostavno čovjek huli,a nije posenilio.K'o došo čovjek pameti?

Ne dolazi se pameti u sedamdesetoj godini.Jok!To je samo strah od pržuna.U Londonu kupovao ambasadorske smokinge butum iz rata izvedenoj familiji ,dok se u Bosni gladovalo i ginulo.Sada je neka inteletualna opozicija.Da nije star pukli bi od smijeha.Filipović i opozicija.On je samo vrstan  plivač željan vlasti u svim vaktima.I vrlo sitan šićaedžija.

Ima jedna knjiga : Tunjina nedovršena priča-Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovića.Mi bi je  voljeli završiti    biserom koji zna malo živih ljudi i koji smo ostavili za kraj:

II svjetski rat je jako završen.Komunisti se nisu osjećali sigurno. U svemu su vidjeli izdajnike i strane kapitalističke špijune.;mahala i čaršija su bili pod specijalnom paskom i prismotrom.

Jedan skojevac šesnaestogodišnji skojevac i njegova vršnjakinja skojevka dobili su tajni zadatak UDBE. Infiltrirati se u mahalu,uočiti nepodobne i denuncirati ih.Oboje skojevaca su bili iz begovskih porodica.

Dva-tri mjeseca su mladić i djevojka hodali Banja Lukom na tajnom zadatku.On je bio obučen u tradicionalnu muslimansku mušku nošnju.Čakšire od plave čohemukrašene vezom od srme sa  vezenim mukadem pojasom,bijelu košulju sa jedva primjetnom svjetlo plavom prugom i bordo fes ,koji je bio malo otvorenije boje.Na nogama je imao gradske bećarske cipele.Djevojka je imala košulju i dimije od svijetlo plavog svilenog beza ,preko koje je bila prebačena samtana anterija izvezena duvezlijom.

Ljudi su im znali porodice i vjerovali im.

Da li  i kako kako su zadatak obavili to ide na njihovu dušu.Reći ćemo da su oboje prebačeni u Sarajevo na dalji terenski rad.On je postao profesor na filozofskom fakultetu,ona direktorica jedne sarajevske gimnazije.

Mi ne denunciramo ljude mi  smo samo oslikali crticu iz života jednog skojevca.Zvao se Muhamed Tunjo Filipović.

 

 

Irma ne jenjava

 

 

Irma je postigla svoj cilj.

Postala je najači uragan u povijesti Atlanskog oceana.

Brvaio Irmice.

 

Iako su ameri pitanju, ipak je tu ima mnogo nevinog naroda,

pa ih poštedi.

Obuzdaj se malo , smiri i kreni u historiju.

 

Vidimo se za godinu dvije ponovo,

kada se nadobudni terorista SAD  ponovo zabavi monstruaoznim planovima.

Ond aponovo ožeži,još silnije.

Mnogi su gradovi i narodi bili uništeni na takav način.

 

Historija je samo ponavljanje i plagiranje nenaučenih lekcija.

Erdogan je samo bučni hvalisavac

 

Erdogan je glasno rekao pred svima:

 

“Poslaću ćitavu Vojsku da poubijaju Budiste nebjernike pogan ove planete.Ja ću ih kazniti.Saudijska

Arabija ne smije da brani braću muslimane.

Šuplja retorika kao i mnogo puta prije.

Na priliku, isti šupljator kao i Bakir izetbegović.

Samo skupljanje poena kod potlačenog naroda  na prazno.

Kasnije, narod zaboravi šta je rečeno, a diktator misli d aje nešto postigao,

dok mu se svijet smije.

 

Šta misli kada bi neko poslao vojsku da brani turske Jermene i Kurde?

 

I nek se Erdogan na hvasta,jer ni on ni svjetska zajednica neće ništa poduzeti ,

dok se u  Mijanmaru  vrši ,

a možda i završi genocid.

 

 

Niškoristi postrojene na crvenom tepihu…

 

 

Niškoristi postrojene   na crvenom tepihu, kao ispred streljačkog stroja , fašište koji i danas sanja :

“sto muslimana za jednog srbina”.

Obezbjeđen i prenos uživo,nama se čini, satima se iščekuje jedan bjednik.

Kažu nam predsjednik je susjedne države, i kao trebalo bi se imati poštovanje prema njegovoj funkciji.

E pa mi nemamo!

Ne bili birati tog fašističkog retoričkog nečovjeka i zločinca u pokušaju.

Išao je na ratišta gdje su paravojne jedinice njegove  zločinačke stranke i vojska njegove zemlje,  ubijale

i klale bosanski narod.

Puhao je taj nečovjek Aleksandar Vućić  taj u cvajtaru bivše , prve zeničke robijaške dame Šešelja

i šta li sve još nije talio sa njim i prizivao veliku srbiju u kojoj bi nestanak jednog naroda bio neminovan.

 

I sada mu se i neki izrodi od bosansca i muslimana klanjaju i prostiru crveni tepih.

Mi se gnušamo i stidimo i tepiha i svih ljudi na čelu sa trezorskim i podrumskim sinom Bakirom Izetbegovićem,koji to čine.

 

Srećom nismo jedini.Ima jako mnogo onih koji dijele naše mišljenje.

Hvala im!

Kusturica opet kraducka

 

Čuli ste za   film  –  2012 –   njemačkog režisera Roland Emmerich.

Apokaliptični triler o piscu SF-a koji pokušava spriječiti ostvarenje katastrofičnog proročanstva iz prastarog majanskog kalendara.

 

Ništa posebno.Jedan u nizu apokaliptičnih vizija o kraju sviejta.

I nije nam film u planu da razmišljamo o njemu

 

Ni tema nam se ne sviđa.

 

Ali jedan jado bivši sarajevski režiser , musliman po rođenju,

srpski nacional – fašista po imbecilnom opredeljenju,

pis'o u njakoj  kolumni o III svjetskom ratu.

 

Nama nije bitno ni šta je jado pisao,jer nikad nije pismen bio.

 

Postajući sve više nemušti blento,

koji je zaboravio da režira, eto piše za crkavicu u nekom petparačkom listu.

 

Neko bi očekivo neku pamet,

ali je nema.

Popile je blaćenja zemlje i grada koji su mu dali sve što je postigao u životu.

 

U toj nepameti , eto, on u kolumni doslovno prepisao većinu scena filma,

sa posebnim akcentom na njegov kraj.

 

Od čuvenog bosanskog režisera , postao je nepismeni prepisivač tuđih djela.

Aferim jado.

 

Kolinda Kitarović Kitočkica u raljama Trilateralaca

“Kako prenose hrvatski mediji, neimenovani izvor iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske tvrdi kako će fokus rada Grabar-Kitarović u sljedećem razdoblju biti usmjeren ka BiH i Srbiji. Također, iz Zagreba dolaze poruke o “zabrinutošću stanjem u BiH” zbog, kako kažu, radikalizma kojeg slijedi na hiljade građana.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u predstojećem će razdoblju svoj fokus u vanjskoj politici usmjeriti prema odnosima s BiH i Srbijom, a u oktobru namjerava posjetiti Rusiju, prenosi Hina.

Na Pantovčaku upozoravaju i da je u BiH u ovom trenutku “prisutno pet hiljada salafista što zajedno s onima koji ih podržavaju čini oko 10 hiljada ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama”

Izvor nadalje tvrdi kako hrvatske obavještajne službe prate “enklave” u BiH koje “djeluju prema Hrvatskoj”.

“Moramo međunarodnu zajednicu uvjeriti da se ne smije podcijeniti stanje u BiH, da se jako brzo razvija radikalizacija zbog sadašnjeg političkog vakuuma jer ljudi tamo imaju osjećaj da ih niko neće te se okreću nekom trećem”, tvrdi izvor, a prenosi Hrvatska izvještajna novinska agencija.”

**

Istu retoriku ima Vučić ,koji eto piše srpske deklaracije, sa jednim dijelom Bosne, genocidnom tvorevinom republikom ssrpskom, ne odustajući o pustim genocidnim snovima SANU načertanija.

Kitočka pominje pet hiljada nekih njoj znanih islamskih  fundamentalista.U redu sl0žićemo se, možda ih ima i više.

Ali moramo podsjetiti Kitarovićku da samo  njen HDZ ima višemilionsko članstvo , sve sami fašistički fundamentalisti i većina su ” za dom spremni”,sa vrlo radikalnom genocidnom retorikom i namjerama.

Nemojte se buniti draga predsjednice.

Znate šta su HDZ-ovci , Tuđmana i Bobana i ostalih osuđivanih HDZ  zločinaca, činili Bosni.Ta politika ne jenjava niti se mjenja. Upravo , u ovom momentu , svo ovo vaše vrijeme, vi ste taj očiti dokaz.

Nas ne brine ni ocvala ljepotica Kitarevička, ni sumnjivo vrckavi Vučić. Znamo kako su prošle genocidne namjere “dobrih i miroljubivih” susjeda koji žele dobro Bosni.Mi ih se ne bojimo .

 

Ali nas brine retorika zveckanja oružjem i ispipavanja terena ,  koju oni prenose po nalogu Trilateralne komisje , pod okriljem Bilderbuške grupe, gospodara rata i mira na globalnom nivou.

Kažu ,temu navodne islamizacije u BiH Kitarovička je  proučila i sa glavnim sekretarom UN-a Antóniom Guterresom, još jednim trileteralcem.

Puno je Trilateralaca koji stežu obruč oko Bosne. Prošli rat nam je opomena da svijet – trilateralci ne žele dobro Bosni.

Najnoviji genocid u Mijanmaru, pod “nezainteresovanim” pogledima zapada i UN nas ponovo opominju.

Da li se Bosni opet sprema genocid?

Jači i žešći nego onaj 1992.-1996.

Te bi nam odgovore trebala dati Kolinmda Kitarević Kitočka. I ako je “dobronamjerna” treba se zabrinuti za Bosnu , ne za Hrvatsku. Bosna nema nikoga iza sebe.

Kolinda je svojim djelovanjem potvrdila svu svoju nedobronamjernost i netrepeljivost prema Bosni.

Neka se osvrne na osuđene i neosuđene pratijce HDZ i njihovu zločinaćku prošlost i brojnost. Koliko tu ima fašizma i nacističkoo-terorističkog   fundamentalizma , ne može se izbrojiti.

Draaaga Kitočkice, mi se ne plašim sljerdbenika pakla, Naš Plemeniti i Silni Bog je uvijek uz svoju zemlju:

Bosnu zemlja Božije milosti.