Muhamed Filipović
Ostario je i možda mu ne bi trebalo zamjeriti šro se ne javlja ili digne glas.A opet svako malo se u nekom glasilu javi.Još pametuje i packe dijeli.Čovjek sve zna i u sve se razumije čudo od djeteta,rekli bi mahalaši.
Jes da nije đuturum.
A opet kontamo,kad može predsjednikovati akademijom mogo bi i koju riječ,onako akademsku napisati.
To sve nije bitno.Mi bi ga u svakom slučaju prozvali.Ima on mnogo aferima.I koji se znaju i koji se ne znaju.I da se kojim slučajem javi, njemu se ne bi trebalo vjerovati.
Ima tu mnogo razloga.
On je kažu akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih filozofa.
Zaboravljaju reći ono osnovno: on je komunista,ne bilo koji, nego komunjara sa dna kace.Svoju dušu je prodao ateistima.Ime je izgradio na knjizi „Lenjin – monografija njegove misli”.
Onda je napisao Etički osnovi humanizma,Mmarksizam i savremena filozofija,Marksistička filozofija. Ništa bitno ,sve sami prepisivački trikovi tadašnjih „umnih“ komunista.Sve što je pisao moralo je sadržavati osnovne komunistuičke floskule.
Padom socijalizma je brže bolje prešao u vode teizma.Odjednom mu puna usta Allaha Džellešanuha. Čovjek koji je bježao od džamije ko džavo oko krsta i proganjao je u svojim djelima odjednom postaje musliman sa dna kace.
Do 1996. se dičio jugoslovenstvom.Tada konvertira na Bošnjaštvo.U dvije godine izdaje Bošnjačka politika i Bosna i Hercegovina-najvažnije geografske, demografske, historijske, kulturne i političke činjuenice.Time je udatrio temelje svom najvećem falsifikatu i podvali Bosni i Hercegovini.
Uveo je hibridni termin u stručnu terminologiju, koja bosanskog muslimana proglašava bošnjakom ,kao jedinog legitimnog nasljednika historijskog termina bošnjanin.
On tvrdi da je i historičar.
Historija,ona prava, nas uči da je u Bosni do dolaska Turaka živio samo jedan narod Bosnski.Jedan jezik bosanski i pismo bosančica.Ti ljudi su bili dobri ljudi Bošnjani koji su se molili jednom,Bogumilskom Bogu sa središtem u djedovskoj hiži u Milama.
Tvorbom sintetičkog bošnjaka on je išao na ruku onima koji nmrze Bosnu i koji žele da u korijenu sasjeku sve Bosansko.Išao i na ruku onima koji nikad nisu bili Bosanci,a koji se uguravaju u Bosanske korijene.
Nikad nam nije bilo jasbno kako jedan Albanac ,Makedonac,Crnogorac ili Turčin čiji preci nisu ni vidjeli Bosnu može biti Bosanaci.
Nama nekako otužno drago što je Tunjo sebe izjednačava sa nebosancima i šušama iz nekih vododerina.
Tunjo se sa svojim bošnjaštvom strpao među protuhe lažovske,krojačke i vikipedijske mrzitelje i djelitelje Bosne.
Muhamedu Filipovići i inače nikad ne treba vjerovati.
No to je njegov problem.Svako može vjerovati da je nešto i biti ono što želi.Mo ne želimo mjenjati Hrvate,Srbe,Jevreje ili Rome i vući ih za ruku i govoriti :vi ste Bosanci. Niko nema pravo nikome naturati šta će biti i šta želi biti.
Mi samo želimo biti Bosanci.
Ali Tunjo i njegova klika su nama koji se osjećamo Bosancima to ne dozvoljavaju i uskretili su nam to pravo Mi ne želimo biti bošnjaci jer se tako ne osjećamo.Mi hoćemo da smo Bosanci jer naša duša je bosanska.I zahvaljući Muhamedu Filipoviču Tunji i njegovim mi smo smo postali neopredeljeni.
Prije su nam komunisti nisu dali da Budemo Bosanci.Sada nam nacionalisti kroje istu sudbinu.
Mi ćemo skratiti i reći da je Tunjo relivoda,provokator i komunjara koja se četrdeset pet godina u Lenjina i komuniste klela.Sada po stare dane mu usta puna neba. Jednostavno čovjek huli,a nije posenilio.K'o došo čovjek pameti?
Ne dolazi se pameti u sedamdesetoj godini.Jok!To je samo strah od pržuna.U Londonu kupovao ambasadorske smokinge butum iz rata izvedenoj familiji ,dok se u Bosni gladovalo i ginulo.Sada je neka inteletualna opozicija.Da nije star pukli bi od smijeha.Filipović i opozicija.On je samo vrstan plivač željan vlasti u svim vaktima.I vrlo sitan šićaedžija.
Ima jedna knjiga : Tunjina nedovršena priča-Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovića.Mi bi je voljeli završiti biserom koji zna malo živih ljudi i koji smo ostavili za kraj:
II svjetski rat je jako završen.Komunisti se nisu osjećali sigurno. U svemu su vidjeli izdajnike i strane kapitalističke špijune.;mahala i čaršija su bili pod specijalnom paskom i prismotrom.
Jedan skojevac šesnaestogodišnji skojevac i njegova vršnjakinja skojevka dobili su tajni zadatak UDBE. Infiltrirati se u mahalu,uočiti nepodobne i denuncirati ih.Oboje skojevaca su bili iz begovskih porodica.
Dva-tri mjeseca su mladić i djevojka hodali Banja Lukom na tajnom zadatku.On je bio obučen u tradicionalnu muslimansku mušku nošnju.Čakšire od plave čohemukrašene vezom od srme sa vezenim mukadem pojasom,bijelu košulju sa jedva primjetnom svjetlo plavom prugom i bordo fes ,koji je bio malo otvorenije boje.Na nogama je imao gradske bećarske cipele.Djevojka je imala košulju i dimije od svijetlo plavog svilenog beza ,preko koje je bila prebačena samtana anterija izvezena duvezlijom.
Ljudi su im znali porodice i vjerovali im.
Da li i kako kako su zadatak obavili to ide na njihovu dušu.Reći ćemo da su oboje prebačeni u Sarajevo na dalji terenski rad.On je postao profesor na filozofskom fakultetu,ona direktorica jedne sarajevske gimnazije.
Mi ne denunciramo ljude mi smo samo oslikali crticu iz života jednog skojevca.Zvao se Muhamed Tunjo Filipović.