Striptiz i raj / Igrokaz na dan 7. juni / lipanj









Usamljent klizište na jezeru

Sunčevo milovanje

Raj

Plišani dodiri

Danas je srijeda 7. jun / lipanj 2023 godine.

Otrpilike bi trebalo reći ćao belli za 157 , uz bojažljivo iščekivanje sudbine preostalih 208 dana.


Ma ne brinu nas dani , bar ne prviše . Uvijek su taki , kaki su . Prelijepi i ponekad takarli . Nas uvijek smute ortodoksni i bestidni lažovi, oliti lipići , što nikako ne treba dovoditi u vezu sa mubarek jun mjesecom.

Evo napriliku ovi prepisivački hroničari nam objavljuju :

“7.jula / lipnja 1861 – U američkom gradu Nju Orleansu izvedena je prva predstava striptiza.”

I to je to. Ništa više . Ni koja je , ni kako se vabi ta koji se se skinula, ni kakve je boje bila, ni koliko je kila imala , jal plavuša jal crnka … A na kraju krajeva ni koliko je od golotinje , odnosno prostituisanja tijela mlatnula. Nije valjda luda za džabe raditi opscene gologuzavštinu zarad obalavljenih i zapjenušanih haduma.

Striptiz se najednostavnije prevodi svlačenje do gole kože , odnosno dibidus , oliti skroz na skroz do gologuzluka . I ne znamo zašto se pod normalnim podrazumjeva isključivo žensko svlačenje ? Ko da se muškinjama ne trebaju ogoliti da bi … A šta vi mislite ? Ma , da bi bili dibidus gologuzavi. iako to uglavnom i nije neki reklamni prizor .

Nismo se prešli. U latinskom prostituisati ( prostiture ) znači izlagati pogledu tijelo za novac. To što su ljudi kupovali i nešto drugo osim golotinje nije naša tema . A takvim na čast ili na sramotu mačo podvizi akonto love.

O tim gledaocima i takim lovnim krkanerosima sve znamo . Šaka frustriranog jada koja plaća da vidi i ima ono u čemu normalan insan džabe , sa pijetetom i guštom uživa . Il’ se po višoj odredbi trudi da nađe vlastitu ženu za striptiz , oliti svlačenje i … Ma ća mu ga znan ; merebiti za druženje i život udvoje , pa ako se multipriciraju u redu je . Multiplicirano kauzalno posljedična veza:

.Hoš se ti hajvanu svlačit i … recimo navlačiti halje na sebe , e evo ti multipleks , jal skleroza jal rast standarda i troškova života.

I na kraju krajeva glavna opservacija ovog naizgled takarli pisanja :

-Joj , jesu ovi ljudi neuki!

Ćuj molim te ; neka Eva će čekat milione godina da bi se svukla. Baš su ovi neki insani popriično blesavi i neiskustveni . ma pravi ( ne rekosmo li ?) hadumi .

Koliko nama pisana pamćenja sežu , prva predstava striptiza je izvedena u raju. Onomad kada je naša pramajka Eva smuntala mozak onom Adamu , našem hablečini od praoca , pokazujući mu dio po dio tijela. E sad jel je prije golotinje nešto zasvrbjelo i imala nešto na umu ili nije , nećemo cjepidlačiti.

A i džentlmeni smo . Baš je ovi engleski smiješan i glup. Mahalašima stranska riječ gentleman sasvim jasno kaže da je to neki od genitalija insan. Baš svašta!

I oni Adam ,upaljeni junfer kakav je bio, nije imao izbora. Usred raja naklatio se na ogoljenu zabranjenu voćku. I sada smo svi mi , zbog tog prvog i jednog jedinog striptiza u raju , tu gdje jesmo. I nije da nam je mrsko raditi ono , to što nam zarad praroditelja nije mrsko, a zbog čega su proćerani iz hladovitog mjesta.

A fino nam rečeno niko neće ispaštat tuđeg grijeha . Pa vi vidite šta vam je radit , jal ne radit.

Što bi poete rekle :

-Hoće se Eva u vakat , a jopet i nevekat striptizat !

U prevodu :

-E neka joj ! Oduvijek je bilo ljubavnika , ali i voajera , koji beče oči na golo , a bome ljepot rajsko žensko tijelo. Nekom će se oprostiti , a nekom neće.

*

Dopisano

Poslušajte ovu (s)nježnu i snenu ljepotu umilnog glasa . Ona zna šta je led i bol. Vjerujte joj .

Ogrnite se ovog momenta , bilo čim , što ljepotu , nježnost duši i tijelu nosi.

Petrarka – Opojni greh

Devojčica me grli i ljubi.
Osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.

U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
Penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.

Ona se propinje na prste,
pripija svoja stegna čvrsto uz mene,
namešta oble kukove,
svoj zaobljeni trbuh…
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi, ljubi…

Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijen
dok opijena gresima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu

Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar.

Pogrešili smo,
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja,
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.

Moje je oči ne stižu.

Konstantin Kavafi – Smrt Imperatora Tacita

 

Imperator Tacit je bolestan.

Njegova duboka starost ne podnosi

napore rata.

Za krevet je prikovan u gnusnom logoru,

u bednoj Tijani – tako daleko! –

 

Priseća se svoje drage Kampanije,

svoga vrta, vile, jutarnjih besciljnih šetnji –

svog života šest meseci ranije.

U smrtnim mukama

on proklinje Senat, onaj mrski Senat.










												

Pol Verlen- U meni sve plače

 

U meni sve plače

dok nad gradom kiša lije,

kakva se to čama stače

do srca što gorko plače?

 

O tiše,tiše,kiše,

po zemlji i po krovuĐ

Za srce što uzdiše

o tiše,pjemso kišo!

 

Plače ,bez smisla plače

duša što je patnja kuša.

Zar nevjerstvo neko jale?

Zar bez smisla grca,plače?

 

Njagore su patnje,čame,

kad ne zna zašto,s čega,

bez ljubavi i bez čaem

srca čame tugu mame!






												

Vesna Parun – Nikad

 

 

Neznam gdje pocinje praznina mora

Ali slutim sto je taknuo u tebi ili meni glas

koji je blizu negdje rekao:

Nikad

 

To je rijeka koja se ne ,vise ne vraca

u svoj izvor

jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim

koji ceka u daljini.

 

To je cvijet koji ne silazi vise

u svoj korijen

jer se ondje naselila buducnost

 

Nikad.

Sumna trava neizgazenih visoravni,

snijeg na planinama ,ljubicastim.

 

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad

u travi sluha i vida naraslo

u sjeni ruku sustalih,u sjaju zelje neugasle

 

Obazri se ,prepoznaj svoje Nikad

po iscezlim nizinama prostrto

I teska misao ,koju si zanjihao

postat ce blaga ,

jer je kraj nje covjek nerazumljiv

u svojoj samoci .

 

A kad se on pomakne u Noc

i u veliki uspavani prostor,

ispruzit ces za njim svoje ruke

i viknuti ;

Ne odlazi


												

Milena Pavlović Barili – XIV

U jednom kutku

mora

spajajući vale

sa zvezdama

čekala sam

čitavog života.

***

Samo mudraci razumeju moje reči,

za ostale

vreme donosi pepeo.

Kao beskrajni nerazgovetni glasovi

krstare dani mojim životom,

kao seni

i kao vode.

***

Sve su mi reči bile tužne

Sada mi je milija ćutnja.

Život je dug

kao nepoznata reka.

1643_m_milena_pavlovic_barili

Hodže , sveštena lica i džehenem , oliti pržun / Igrokaz na dan 6. Jun / Lipanj

Danas je Utorak 6. Jun / Lipanj 2023. novozavjetne  godine

Izlapilo  je  156 dana , a nareduju se  209.  za pljačku mafijaške oligarhije i ilmija.

Danas je utorak. Kažu i praznični dani su još uvijek. Ako nisu samo što nisu..

Kako za koga!

Mnogima je  svaki dan isti ili gladniji od onog prethodnog.

Beskonačni niz dugih i gladnih dana.

Ne daju im hodže ,ilmije i druga sveštena lica   i njihove gazde da dišu, otimaju im i poslijednju koru kruha iz ustiju. Udružena mafijaško zločinačka bagra na djelu, kako bi haško pravosuđe donijelo poresudu.

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci. Pojma oni nemaju.

Čista je filozofija  kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega, jer mu je i stomak nahranjen havom .

Pitajte nacionalističku bagru i fukaru, otimače narodskog blaga i njihove slugane ; sveštena lica.

Kad nemaš ništa u stomaku, normalno je da misliš na ništa.

Ako je hrana misaona imenica koja postoji samo u mašti , eventualno u kontejneru prosječnog stanovnika, onda je razmišljanje o ničemu jednostavno stvar neizbiora.

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego hanefija IZ .

U prevodu:

Fataljist radi čistu ekologiju, a kuku hanefijama IZ  i  njihovim gazdama.Pocijepali se u vjeri i ljudskosti. Haman – taman dostatno za pržuna.

Gdje je pomenuti fataljist, pitate se vi?

Zauzet čovo . Ima pametnijeg posla fata listove, a hođe i ilmije džehenemske grijehove. Stvar ozbora. Sve je u parovima. Svako svome jatu i za svojim jatom leti , osim preletača.

Luis Aragon – Bezimena

Poveriću ti jednu tajnu Vreme si ti

Vreme je žena Ono oseća

Potrebu da mu se udvara i da se klekne

Pred njegove noge kao kad se haljina raširi

Vreme je kao kosa beskrajna

Očešljana

Ogledalo koje dah zamućuje i dah razbistrava

Vreme si ti koje spava u zoru kad se budi

I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo

Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena

Tu moru vremena zaustavljenu kao krv u venama plavim

I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena

Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji

I ja znam da ne treba razbijati čaroliju

Mnogo je gore nego da te osetim stranom

Da bežiš sa mislima izvan nas

I srcem već u nekom drugom veku

Bože moj kako su reči teške A u stvari jeste to

Moja ljubav iznad zadovoljstava

Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca

Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik

I ako ti ne dišeš gušim se

I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom

Veliku tajnu hoću da ti kažem Svaka reč

Na mojoj usni sirotica je koja prosi

Osip Mandeljštam – Dato mi je tijelo

 

 

 

Dato mi je tijelo – šta s njim da činim,
Toliko mojim, tako jedinim?

Za tihu radost: disati, živ biti –
Kome se, recite, moram zahvaliti?

Ja sam vrtlar, ja sam i cvijetak,
I nisam usamljen u tamnici svijeta.

I već na stakla vječnosti leglo je,
S mojom toplinom, i disanje moje.

Šara će na njemu da se satvori,
Neprepoznatljiva od dana skorih.

Neka se sliježe mulj trenutka –
Neće nestati šara ljupka.


												

Dobriša Cesarić – Dvoje









Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.