Daun i tačdaun na dan 26. juni/lipanj 2025.

Danas je četvrtakak  26. Jun / Lipanj 2025. godine

176 dana je daun ,    a  preostala 189  dana su u redu za tačdaun.

Teška ova riječ tačdaun. iako se čini sportska i pobjednička  , nimalo ne sluti na dobro. Ono daun znači da je neko donji. A i polaganje je višeslojna riječ.

Ono dobro je kad tač daun – polaganje bude sedam puta i nosi sedam poena. Znači svaki insan kad tačdaunira insanku u end zonu sedam puta i zaradi 49 poena , pride ima pravo da dodatnoa poentiranja . i neke bonuse.

Ali ako je to polaganje računa onda je to beterno. Miriše na kontrolu , obračun i sudnji dan.

Kaže ti žena hajd ti meni tačdauniraj skim si se večeras tačdauniro. veliki belaj.

Kaže ti vlast : Hajd tii meni tačdauniraj kojim si tačdaunom steko bogastvo.

Ako budete iskreni sasvim je izvjesno da ste se tačdauniranjem uvalili u belaj. a ako lažete , onda ste dibidus zaglibili. I žena i vlast imaju noš za petljancije.

Hajd , recimo nekako ste predeverali ženu i vlast , ali svešteno lice nećete moći. Oni vas ucjenjuju ulaznicom na bolje mjeste. Ako slažete još jedan aferim za gore mjesto. Ako istinu kažete ne pomaže vam ni raspeće da se spasite paklenog raspeća.

Što bi poete rekle:

Daun ili tačdaun , a   vi ste donji .

U prevodu:

A milioni su  ljudi koje su dauni  bez riječi isprike odaunili u u pržun tačdaunirali..

Ljermontov – NE, JA TE TAKO VATRENO NE LJUBIM

1.
Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,
Ljepota tvoja ne blista za mene:
u tebi svoje prošle dane ljubim
I mlade svoje dane izgubljene.

2.
U casu, kad te zadivljeno gledam,
S ocima tvojim kad svoj pogled spojim,
Tajanstvenom se razgovoru predam,
Ali ne s tobom, vec sa srcem svojim.

3.
Ja s dragom zborim, koje više nema,
U tvom liku tražim crte njene,
U živim ustima – usta davno nijema.
U ocima ti – sjaj ugasle zjene.






												

Kerolin Ris – Koračam bosa

Koračam bosa na tvome tragu
Prislanjam usne na tvoju praznu čašu
U tvom odjelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dodirujem sve što si ti gledao
Ispisujući ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane u kojim čuvaš svoje zdravlje
Ponavljajući sve one mazne reči koje smo ikad rekli
Sjećam se zavjeta tvojih očiju
Tvoj se poslednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom umorna se suočavam
srcem tromih nogu
To što smo razdvojeni odnosi mi pola snage
A ostatak mi treba da bi te sačekala.

Prevod Hajro bleki

Ana Ahmatova – Tebe se rijetko sjetim

 

O, tebe se vrlo rijetko sjetim
I tvoja me sudbina ne draži,
Al’ mi duša kao da letim
Susret s tobom ponekad traži.

Tvoj crveni dom kao da me mami;
Crveni dom preko mutne vode,
Ali znam da u gorkoj osami
Ne smijem dotaći sunce ti slobode

Ne daj da se sa mojih usana
Čuju riječi koje ljubav mole,
Ni da budem stihom očarana –
Žudnje vječne da me pjesmom bole

Al’ budućnost molim tajno često
Kada noć se sjećanjem zaplavi,
Naslutim nam i susretanja mjesto –
Susret veći nego svi zaboravi.

 














												

Manuel Bandeira – Rondo malih konja

 

Konjići vrte se u krug
Dok mi ovdje vrludamo i ručamo …
Tvoja ljepota, Esmeralda,
Cijelog me opčinila.

Konjići vrte se u krug
Dok mi ovdje vrludamo i ručamo …
Sunce tamo vani toliko blistavo
— da u mojoj duši zalazi!

Konjići vrte se u krug
Dok mi ovdje vrludamo i ručamo …
Alfonso Reyes nas napušta
Mi ostali sjedimo za stolom …

Konjići vrte se u krug
Dok mi ovdje vrludamo i ručamo …
Italija se kune u nepobjedivost
A Europa se boji rata …

Konjići vrte se u krug
Dok mi ovdje vrludamo i ručamo …
Brazil debatira i politizira,
Poezija mrtva i trune …

Sunce tamo vani tako blistavo,
Sunce bistrine, Esmeralda,
Sunce koje u mojoj duši — zalazi!


















												

Percy Bysshe Shelley – Ona

 
ona
moja radost
priprema se 🙂
da ljubnem je
ja
njena sreća
u krilo moje pada
sa osmijehom
gleda me
polako
prati
svaki
moj mig
želi da zna
što je to
vuće
ka meni
približava se
njena
pametna glavica
ljubiti želi me
zauvijek
želim je
zauvijek
polako
nježno
da mazim je
ljubim
dovjeka

ona
zove se










												

Erih Maria Remark

22.Juna / Lipnja 1898.- Rođen je njemački pisac Erich Maria Remarque. Postao je poznat po antimilitarističkom romanu “Na zapadu ništa novo”, koji je preveden na mnoge jezike i filmovan, a u Njemačkoj zabranjen po dolasku Hitlera na vlast.

Erich Paul Remark je rođen u Osnabrück-u u katoličkoj radničkoj porodici. Sa osamnaest godina mobiliziran je i poslan na front  u vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje je ranjen komadićem gelera . Nakon rata promijenio je prezime u Remarque, što je i bilo prezime njegove porodice, dok ga njegov djed nije promijenio. Poslije rata radio je različite poslove, između ostalog bio je bibliotekar, učitelj, preduzetnik, novinar i izdavač.

1929.-godine objavljuje svoje najpoznatije djelo Na zapadu ništa novo (Im Westen nichts Neues), pod imenom Erich Maria Remarque (mijenjajući srednje ime u čast svoje majke), roman koji daje prikaz okrutnosti rata iz ugla devetnaestogodišnjeg vojnika. Slijedi pisanje izvjesnog broja djela sličnih karakteristika, koje jednostavnim i emotivnim jezikom daju sliku ratnog i poratnog vremena u Njemačkoj. Kao komparacija suprotno viđenje se može naći u djelu Oluja čelika (In Stahlgewittern) od Ernsta Jüngera.

1933.-godine Nacisti zabranjuju njegova djela i vrše zapljenu istih. Paralelno s tim kreću s propagandom kako je Remarque ustvari porijeklom francuski jevrej i da je njegovo pravo ime Kramer (što dobijemo u slučaju da izgovaramo prezime Remark unatrag). I u današnje vrijeme, u pojedinim biografijama ovog pisca stoji ova tvrdnja, sa već navedenim primjerom kao dokazom.

Od 1931 godine živi u Švicarskoj, a 1939 godine emigrira u Sjedinjene Američke Države, zajedno sa prvom ženom Ilsa Jeanne Zamboui (s kojom se vjenčao i razveo dva puta), i njih dvoje postaju naturalizovani građani ove zemlje.

1948.- godine se vraća u Švicarsku,i nakon par godina se razvodi od Ilse.

Godine 1958 .oženio se holivudskom glumicom Paulette Goddard, i ostao oženjen njom sve do kraja života 1970 godine,kada umire u Locarnu    u 72 godini. Sahranjen je na groblju Ronco u Ticinu, Švicarska, a na tom groblju je također sahranjena i Paulette Goddard.

Malo pisaca je pisalo na autentičan način o ratu i poratnom beznađu čitave jedne generacije uništene na putu borbe za „slobodu“ Za „slobodu“ po mjeri bogatih, a to znači fašista i arijevaca.

Djela:

“Postaja na obzorju” (1927. / 1928.)

“Na zapadu ništa novo” (1929.)

“Povratak” (1931.)

“Tri ratna druga” (1937.)

“Ljubi bližnjega svoga” (1941.)

“Slavoluk pobjede” (1946.)

“Iskra života” (1952.)

“Vrijeme života, vrijeme smrti” (1954.)

“Crni obelisk” (1956.)

“Nebo nema miljenike” (1961.)

“Noć u Lisabonu” (1962.)

“Sjene u raju” (1971.)

Sve do jedne knjige treba pročitati.

Po našoj ličnoj ocijeni trebao je dobiti Nobelovu nagradu prije 9o % dobitnika. Međutim kritičari

bešćutnog svjetskog poretka se uvijek guraju u stranu .

Što bi Remark rekao “na zapadu ništa novo”.

Vilijam Batler Jejts – Ostrvo na jezeru Insfiri





Ustaću i otići, otići na Inisfri,

i tamo kolibu dići od gline i pruća, znam;

Gajiću leje pasulja i košnice, imaću, tri,

i živeću srećan i sam…





Tamo ću imati spokoj jer sporo rominja mir,

kaplje s velova jutra u cvrčkov raspevan žbun;

Tamo je blistava ponoć, podne uz purpuran vir,

a sumrak lepršanja pun…





Ustaću i otići… jer stalno čaroban šum

pljuskanja jezerske vode slušam za jave i sna;

Taj šum, dok pločnike gazim i siv prašnjav drum,

srce mog srca zna…

Milan Kundera – Zašto si tako lijepa

Zašto si tako lijepa?
Ne budi tako lijepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lijepa?
Kad bi bar imala pjege
da ih vječno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Cjelog bih života na koljenima
ubjeđivao razroko oko.
Ali, ti si lijepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živjeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živjeti.
Sve mi se vidi!
Sva moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živjeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živjeti s tobom.
Suviše si lijepa.