Category Archives: Pjesme

Takva vam je

ta naša

Ljepot

djevojka

zaista takva vam je

ta

Modra rijeka

da prostite

ko kristali duše njene

blistava od suza

istkana od vjernosti

prozirna od snova

lepršava

lagana od postojanja

I još jednom

takva vam je

ta

Milost

djevojka

a je Modrom rijekom tepam

na dlan duše moje

ko kapljica Neba

ko suzu Zvjezdica

od iskona Ezela

do srca moga teče

kroz šume mudrosti

ko kap kiša

svejtluca sjajem istine

stijenje razdvaja

dobrotom

mramorne gromade spaja

da bi meni mojoj duši hodila

nevinošću svojom

snenom

mene Maksuma zavodila

do oceana ljubavi

sa mnom hudim

obalama svojim brodila

Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija

Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni

Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu

polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekoću usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako poput kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
kao poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona

Ah da

skoro zaboravih

ništa nije bilo u redu

tragično nikako nije bilo u redu

Jesen je,

ljepotom tvojih snova zbori

jedno prelijepo dijete 

u meni svoje snove odmara  

Dijete nježno

umilno i zlaćano od sna

kao i moji kalendari 

Jesen 

ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

Pada lišće zlatno.

Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem,

nudeći nestvarnu bujicu boja

opija i zavodi

kao čarobna Djevojčica

a Žena .

Kao prelijepa …

eh, rano moja.

Dobro?

Pa šta sad?

idemo dalje!

Dlanovima ispruženim prema Levantu.

Boje pripisujem magiji,

Te 

nestvarne milosti

anđela  moje boli.

Poželim da se nikad ne mjenjaju.

Ni moje tuge djetinje

ni jesenje boje .

Ni moje svilene ruke.

Da uvijek nose radost njenom srcu .

Uz nježnu pjesmu razbijenog kristala

slika što tvoju ljepotu kradu

Ponekad jeseni nose kišu

i tmurnije

nešto hladnije dane.

Kiša.

Kapljica .

Svaka kap je jedan život.

Jedna radost.

Jedna Ljubav.

U meni jesen je.

A zimi ide.

Osjećam je.

Dani postaju kraći.

Noći duže

hladnije.

Grijalice ne rade.

A ta ljepota

to milodarje

ne može nastati iz vedra neba.

Od Milsotivog nam darovi stižu.

Ko je Tebe meni poslao Malena?

Kazna za grijehe?

Ne želiš to biti.

Boljeće te

jer ti si ljeto

moga proljeće.

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

krvavom

od poderanih skuta svojih

vrištećom

od bespomoćnih velova djetinjosti

suznom

od bola nebeskih putanja

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

nedostajućim

još uvijek me  tugom lome seni

pitajućim

gdje si sada krvava djevice mila

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje

boliš me malena

a gdje si sad

samo se barem treptajem lišća

i kapljicom nade sa rosom javi