Bleki – Ce soir mon ame désire de s'unir à vous / Večeras se moja duša dijeli s tobom

 

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom  tisucu-velova-a-jedna-zena ruza-i-snovi

 

Srebreni mjesec namjestio osmjeh

vidio tebe u velovima mojih snova

kako lepršaš oslikana duginim bojama

u svakom zakutku damara nježnih

što vrište na odjek imena tvoga

zvijede prigušile milosni sjaj

zbog blještavila ljepote tvoje

koja izvire iz grudi mojih

kao plavetne cvjetovi ljubavi

koji se gube u jecaju noći

ćuteći šta mi srce zbori

večeras se moja duša dijeli s tobom

zauvijek

ljubavi moja 

 

ovaj put i nikad više strane riječi

preko usnama  mojim ljubav oslikati neće

 

Ce soir mon ame désire de s'unir à vous

pour toujours mona amour

mon ami

 

 






												

Jutro sa Blekijem -Danas sreća počinje sa tugom baladu da pleše

 

Danas je veoma lijep dan

moja duša srećom sija

i počinje sa tugom

baladu da pleše

o njoj hoće da piše

Srce prevrtljivo

 

iznenadi led u umu mom

razbija ga na tisuće kapljice rose

u kojima toliko ljubavi ima

za sve Grlice mile

 

Sunce sam ostavio besposlenim

nema potrebu tugu da skriva

Svjetlost tvoju zamolio sam

da Tango pleše sa mojim srcem

i zauvijek u mojoj baladi živi

a

Malenoj princezi

tkoja mi

( snivam )

sa milošću u blagorodnim grudima

ruku pruža

hoće da me bere

Sreća puteve otvara

I need you

jes I am…

 

ruka u ruci

i osmijeh

šta će ti više

maleni moj

sreća je to

šapće mi Marina C.

Grlica mila

 

 

 

 

 





















												

Bleki – Slast zavisi u kakvu si formu met'o

 

vesele cvrkutave ptičice lebde
svuda u moj glavi
kako i ne bi
blentovija opet srce poklonila
one pređašnje ga ruže

nikad pameti nećeš doći
koliko smo ti srce slamali puta
o  blesa ko blesa
lukavo se smješka
nemoćno ramenima sliježe

zna znanje u nepameti svojoj
bez ljubavi  i od badema slatke torte
rikno bi  ko siroče
ko najveća hablečina
slast zavisi u kakvu si formu met'o


												

Bleki – Očaj

 

A onda  i odjednom

niotkud

iz sabaha kao ezan 

kao iskon i postanje

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini  pomozi mi

 

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo  mamice mila

dođi pomozi  majko mila

 

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je  deset Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo boli dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

Bolna djevojčica

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

a pomoći nema

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliži

mrak nemoći je sve bliže

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli

a sudba 

sa suzama u očima

okreće glavu

 






												

Bleki – Pala jedna zvijezda sjajna

Pala jedna

zvijezda sjajna

zvijezda  sjajna

nenadana

na moje grudi

puna žara

nježna snena

razigrana

srce moje zapalila

misli moje uspavala

meni čednom

svoju svjetlost poklanjala

poklanjala al i krala

divna tijela mirisava

mojom ženom da je zovem

ona ipak nije dala

ni sad ne znam šta se zbilo

pa je sunce njeno mene ostavilo

ali je ipak vjerna bila

svoju ljubav meni ostavila






												

Jutro sa Blekijem – Žena okupana mirisom jasmina








Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže.

ni lubenica

ni vrtni hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup sa kockicama leda

ni čokolada prelivena šlagom

obojen čežnjom.

A bome ni šadrvan ,

jer ruke su prazne.

A onda ,

niotkud

stvori se prelijepa

Ona

u cvatu

u mirisu jasmina

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza ,

moja jube .

Obajedne  rajski mir i tišina.

a ime joj  miriše na iskon 

ne smijem ga izgovoriti

nebo da ne naljutim

Njen rukohvat 

Ocean dubok kao nebo

uzburka nježnost

probudi Nadu

Imam osjećaj da mi ispod

nogu teku bistre rijeke

vjerovatno modre

balkanske

bosanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

talasanje

i pitanje

kome pripadam


												

Dva su cvijeta prelijepa

Ljubav i fantazija

Rezultat slika za Bosna zemlja Božije milosti

Čaša od kristala , jantara i žada

*

 

Dva su cvijeta

prelijepa

jedan od srca

krvlju rumeni

 

Dva su cvijeta

bezbrižna

drugi od bježanja

trnjem posvećeni

 

Jedan cvijet

kreposni

od nježnosti

tišine koju sni

 

Drugi cvijet

nevjerni

od lutanja

prazna brda prelama

 

vremenom

doletjeće cvjetak od lutanja

srce plavetnih suza

isplakati odru zlatnih ljiljana


































												

Vrišteća kraljice boli / Za sve djevojčice što mrenjem ljubavi kroče

 

 Nestvarni krajolik

 

 

Pjesma  Melankolija  Strast  Lakoća

Mjačina duša Djetinje radosti Umor Rastanak Mrtva priroda

 

Vrišteća kraljice boli

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu

Lirik pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda.

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

 

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji – jednoj nevinosti,

Poetesi što umire u bolu usamljenosti.

 










												

U Mariji rodi se glas









U Mariji

u slomljenom srcu

neočekivano rodi se glas





u jadu vremena

u jadu jada

u jadu sjemena

u jadu pada

u bolu ljubavnice i prijateljice

golubice i grlice

princeze dobrote i milosti

rodi se glas





Rodi se glas

vrišteće kraljice boli

rodi se jecaj

rodi se krik

kao pahulja bijelih kristalni let

ah da Marija

Frkice mila

i pad je let





Kad bi Marija pustila glas

kad bi pjevala

o Dobrom čovjeku svom

ptice bi ušutjele i plakale

drveće je stiskalo lišće

rijeke su prestale da šume

more se nije talasalo

toliko ljubavi i tuge

utkanih u safirnu čistoću jecaja

u brilijantnoj jasnoći bola

ledilo je ljude

i nebo

takvo nešto nikad nisu čuli





u Mariji Magdalene rodi se glas…