Akšam polako pada
u srcima našim
nada
ljubav i radost se budi
a muziku snovima sudi.
Tako vam je Mile moje.
Bez vas života nije nikada bilo.
A noćas …
A noćas
u ponoć
ako ona sluša
nek ćuti bol …
No comments
Category Archives: Pjesme
Bleki – Ne , molim vas
Ne molim vas
nemojte obraćati pažnju
na djecu sakatu od sreće
što ljubav kušala nisu
bol i jad je njihov drug
ne molim vas
nemojte se osvrtati
djeci očajnoj od samoće
što se gnijezde
u kulama od snova
ne molim vas
nemojte se obazirati
na djecu pogleda tužnih
blijedih od praznine
boli što u nejakim grudima nose
ne molim vas
nemojte vrijeđati
djecu hladnih ruku
promrzlih dana
što ispod betonskih mostova snove sniju
ne molim vas
nemojte proganjati
milu djecu
bola samoće i gladi
što ležajeve od kartona svijaju
ne molim vas
nemojte ubijati
tu nevinu djecu
što od tuge i neradovanja
svoje sreće grade
ne molim vas
nemojte se pogledavati
nisu ta djeca za vas
u njima toliko ljubavi ima
da dostatno bi bilo svima
ne molim vas
nemojte ni slučajno zapaziti
te grlice mile
drugi misliće da ste ludi
i ne znate šta radite
ne molim vas
ni u kom slučaju
ne pozorite
predivnu djecu malenu
što riječi dobrota i milost nisu čuli
Jutro sa Blekijem- Datumi i redoslijedi nisu bitni
Mila,
Krhka ružo,
Sunčice,
Bijela damo,
Labudice,
Krhko proljeće
sa mirisom jasmina
Malena,
Želim ti
Sretan rođendan
datumi i redoslijedi nisu bitni
uvijek je vrijeme za slavlje
ne damo da nas bol slama
i kad nas tuga smara
i ledeni mraz bije
uvijek o ljubavi snijemo
djevojčicama srce poklanjamo
tako nam nebo u damaru zapisalo
a ko smo mi da se bunimo
Bleki – Kako da te oslovim
Razmišljam
Kako da te oslovim
Gospođice…
Jednom neznano prije
nekog vremena
dok je obitavao na zemlji
Mali Princ reče svojoj Ruži jedinoj
Mila
ne mogu te ubrati
boljelo bi te
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Bleki – Danas je prilijep dan za tugu
Danas je prelijep dan za tugu
mila moja
uvukla si me do zadnjeg damara
u njemu čast moja miruje
nažalost
uh
kako je stroga
ona nad tvojom čednosšću bdije
ne obazire se na dušu i srce
samo ih pušta
da se još malo igraju
u
Tišini i snima
jer svaki dan je prelijep za tugu
ljubavi moja
ti oprosti mi
Jutro sa Blekijem – Rosa po rosa
A rosa po rosa
kap
A kap po kap
kiša
A kiša po kiša
Bijela dama
A dalje
nema
a ljubav
zauvik
a krhka ruža
dobrotom miluje
a tišina i sni
crna čarobnica
a možda se ponovo jave
Bleki – Ima te čedne djece
Ima te čedne djece koja neće da odrastu
samo hoće da se vole
igraju i jure.
Ima tih anđela
što samo svjetlost
radost u drugima vide.
Ima te djece
što i kada ih boli
i kada ih gaze
i biju
i kada umiru
hoće ljubav
i muziku da sniju
Bleki – Marijina pjesma
Treba se za pjesmu roditi
i kako nebo zapovjeda zapjevati
Teško se to uči
još teže upjevava
Neočekivano se rodio Marijin glas
U jadu vremena
u jadu jada
u jadu sjemena
u jadu pada
u bolu ljubavnice i prijateljice
golubice i grlice
princeze milosti
karaljice vrišteče boli
rodi se glas Frke Frkice
kao pahulja bijelih kristalni let
I pad je let
poručuje pjesnik
U padu leta je ljubavi i bola svijet
dodaje ljubavnik
Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim
U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prsta htijenja
zastor je iznenada pao
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja
U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih
Jutro sa Blekijem – Nema riječi nisu se rodile
Iskup i oprost
o
nestašluke što ljubav rodi
Mali princ moli
a
ne nalazi riječi
ljepoti
zbog koje mu malim mozgom
veliki nerazum vlada
Nikad ne pitam
da li si mene ovih noći sanjala
da sam vjetar
orkan lelujavi
a igra se
procvjetalim đardinima tvojim
Nikad ne govoriš sne
Ah ti milujem pupoljke
sjaja bjelokosti
glatkosti mramora
gubeći razum
a mi ruke čežnjom zbore
Ne reče mi snom obasjana
da li vjetrovi moji mazni
zaluđeni razbluđeni
poludjeli
procvjetaše ružu beskraja
a umirem uranjajući bjelinu
mirisnu
pod zvjezdama
u ocean iskona
shvatih
ne pitah se
ne zboriš
nema riječi
nije se rodila
da oplemeni
dosanjane
sne naše raskošne
Ljubav našu
međ nevine duše sklonjenu