Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
a djevičanskih
samo da bi…
srce pjevalo
jer muzka je dobra
a mozak
ko i muzika
ever grin
duši njenoj žrtvu prinosi
srce moje i šta ću sad
nenadano
koljena mi klecaju
Puče pjesma
slavi se život
Dobri uzima kutiju cigara
Gitanes su
Frka zanosno pleše
ali se ne glasa
hoće Dobri da skine celofan
ima on i onu svoju
Drinu bez filtera
ona je otvorena
spušta Gitanes
uzima Drinu
otvara poklopac
uzima cigar
lagano ga o kutiju lupka
stavlja ga u usta
prinosi upaljač pa zastane
nešto se premišlja
spušta cigar
danas mu se duvan ne mili
njegovu su Ciganku anđeli uznijeli
Vraćajući se u prošlost
nikad se ne isplačem
u inat godinama ljudima svemu
u inat njemu
jer on meni djetešce
malena mila milo moje
ne ide to tako
sve da ima zubarska klješta
neće on izvući moj bol
suzu sam kanula
ali bol ne dam on je moj
crne me oči tužno gledaju
pitaju me kako ćeš me voljeti
ako ne izbaciš bol mila moja
kako ćeš mi sebe dati
ako ne isplaćeš srce svoje
moje ga plave oči tužno gledaju
dvije su suze iz njih kanule
iz lijevog rubin krvava
iz desnog safir ledena
ledena za ljubav izgubljenu neobljubljenu
krvavu za novu što vri
očima ga zovnu on joj priđe
ona ga pomiluje po licu i kaže
idi sad vrijeme nam nije
dođi neki drugi dan
dok isplačem bol mili moj
da bih ti čednost svoju dala
pomiluje ga po licu cjeliva
ne želi da ide ali ga gura
idi sad vrijeme nam nije
ipak
dođi mi odmah i još prije
vremena nemam za plakati bol
želim da me ubereš mališa moj
Oprosti zaljubljenom
što snove šalje
velovima muzike prozračne
da te zarobljenu vode
na trg plavetne čežnje
da gledaš
kako okivam ljubav našu
žigom vječnosti
Ima te čedne djece koja neće da odrastu
samo hoće da se vole, igraju i jure.
Ima tih milih anđela što samo svjetlost i radost u drugima vide
i pregršti milosti nude.
Ima te djece i anđela tih
što i kada ih boli,
i kada ih gaze i biju,
i kada umiru hoće ljubav i muziku da sniju.
Bože mili spasi ih od ljudi i zla.
sni o ljubavi su svijetli
nestvarno zbunjujući,
nagovještaji i poruke podsvijesti
nakon vremena i zaborava
san osvaja konkretne obrise ,
radosti ili tuge
obično i jedno i drugo
i još ponešto,
tankoćutno i opijajuće
obojeno mirisima nježnosti
koji se kovitlaju u uspomenama
svojstvenim zaljubljenoj djetinjoj duši
Lijep je lijep je
život ovaj jedan
Milina je milina je
danom biti misli tuga
Sanjam sanjam
samo tebe snijem
Pjevam pjevam
mnogo pjevam o povratku
ljubav ljubav
vidim svuda
al ne mogu al ne mogu
nikako da te prežalim
Vedra je ljetna noć.
Zrikavci ljubav vode i glasaju se .
Cvijeće šumi .
Maglice su tužne ,vidi se .
Sleđene su i ne žmirkaju .
Mjesec tek malo viri iza jednog oblaka koji ga u stopu prati .
Osjetim miris suza u vazduhu .
Poželim da je to miris kiše .
Sve to navlači tugu i bojazan .
Odjednom kiša iz vedra neba .
Još mi je samo to trebalo .
Lije li lije .
Dok sam uleti0 u hodnik sva sam mokar.
Podsvjesno vodu spolja prosipam po kući .
Dozivam joj stope.
Možda se vrne.
Gledam ih
pomno
pomalo ružno
vidim
lijepi su
ti ljudi što zabrinuto hode
jedni pored drugih
pognutih glava
nijemi
u vrtlog života
poput kerova koji se igraju repom
zaviru i tonu
Niko da pogled vrne
zaviri u nutrinu svoju
potraži dijete
željno igre
koje moli
pogledaj se kakav si posto
plašiš me
U meni toliko ljubavi ima
živote bi mnoge potrošio
ali nju
ne daj molim te
samo jednom se uvrni osvrni
i počni poklanjati
moljeni se nije osvrnuo
ja sam samo nijemi svjedok
dijete je po ko zna koji put odgurnuto
bijesno i nogom u tur
koja ga ljubav spopala
zar u odraslim godinama gluposti raditi
znam dijete će se opet javiti
zna da će biti odgurnuto
šutnuto nogom
ili još gore
uh
ipak sanja
možda će jednog dana
ona nada
jedno blistavo oko
da ta nada
jedna kristalna suza
biti glasovornik njegov
Zamirisao proplanak
il djetinja bašta
svejedno je
trešnje su zrele
miluju usne ljubavne
boje je čežnjom
hoće da se daju
sretniku
što cvijetne vijence ljubavi
u srcu joj plete