Ima takvih dana
prelijepih
na ljubav mirišu
a opet
nedostaju riječi
tada tišina boli
a se sni odmaraju
Ima takvih dana
prelijepih
na ljubav mirišu
a opet
nedostaju riječi
tada tišina boli
a se sni odmaraju
Meki ralasi jutra nadolaze
nježno dodiruju obale svijesti
otvarajući sedefaste ivice sna
po ko zna koji put treba ustati
ostavljajući za sobom dveri
noćnih putova kroz ljubav
koloplet mirisnih snova koji nestaju
u bespuću šarenih iskrica svjetlosti
koje bolne probijaju proreze jave
poput hiljada blještavih maglica
najavljujući ponovno rađanje života
Sanjah te sinoć mila moja
Zvala si me u svoje đardine
baštovanko njina
mirisi tvoga tijela su mi šaputali
uđi u baštu mili moj
miriši i beri voće moje.
Ja ti odgovorih
Tvoje bašte su moji snovi
Koje sanjam u snovima mojim
Vidim kako cvatu
Ne mogu da dišem
Želim plodove tvoje bašte
mila moja
ali
Ne ide to tako
Ništa ne brini
Doći će vrijeme
Bašta tvojih.
Nije došlo
Odletilo je
Sa tugom
Nenadanog rastanka
Oprosti mi mila
Bejah častan i dobar
Sada sanjam neubrane bašte
Čuvarice srca moga.
Kamo je nestalo vrime ljubavi naše,
ljube moja?
Nikad se to nisam pitao.
Nisam ni trebao.
Imam ga u sebi.
To mi je dovoljno.
Da preživim.
Tako naučih da oni koji vole
ubijaju one druge koji vole.
Onaj drugi koji vole,
takođe ubija onog prvega
koga ubijena ljubav bole..
Ovi prvi na crni petak izdaje
u tržnici nestalih i odbačenih ,
kupuju pupoljke ruža,
plavih , crvenih m zelenih i žutih
rosnih i tuđim usnama nemirisanih
a nemaju ih kome pokloniti,pokloniti…
Ne rekoh li ti
dvoje se nađe
ruka u ruci
duša u duši
pa se poslije
nerazuma
ne nađe
a srce boli
a duša pati
-
Ah to nekada
sve je bilo lakše
i kikotanje
i čekanje
i odrastanje
sada se ne kikoće
ne čeka
ne odrasta
samo se otima
krade
ipak ponekad te sretnem
u mraku noćne kiše
kao sjenku
Dijaninog hrama
zastaneš
gledaš me
nevino
sa smješkom
i ja šta ću
zapjevam
sve sve mi daj
u umu se javi strah od bliskosti kao tihi šum
užasan kao ponor i praznina pakla
usud se nasmije kaže kakav strah
sve je u srcu zapisano
duša shvati
titra treperi lebdi
uplašeno srce nauk prima
lupa jako jače i još jače
ne prestaje nikako ne prestaje
sve postaje jedan damar a krik ljubavi
I kada si ti
I kada sam ja
I kada smo mi
Ljubav snivali
Sakrivajući putanje rastanka
I kada si ti
I kada sam ja
i kada smo mi
ljubav vodili
ležali na ljubičicama
tražili djetelinu sa četiri lista
I kada si ti
i kada sam ja
i kada smo mi
još uvijek ljubav vodili
od mjeseca poglede skrivali
djetelina sa četiri lista je nestala
Tada si ti
tada sam ja
tada smo mi
sa svojih putanja
došli kući uprljani
hej kako si ljubeći našu djecu.
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Proći će i ova
slijedeća
i potonja noć
sve mi kažu
ti nećeš doć
pa šta
moliću te lijepo
svaki tren i još češće
obitavaš u meni
kao sjena
Tišina i sni
Bijela damo
ljepoto moja
opraštam rađanju svom
plakati ne mogu ni bojama
i kada ona odlazi
ostavljajući mi mirise
svoga cvijeća prekrasnog
a držah ga u đardinu
obljubljenog ljubavlju i snima
jer sjećanja se roje
čudesne svijetove boje
tako nekako
sneno a lako
ja Svjetlost sanjam
ljubav moju
od jasmina nježnih
i nestašnih vala plavih
satkanu u moru tuge
i sleđenom srcu mome
Rađanje
Boje
Ljubav
Centofilije
Nestašni val
More more
Sleđeni vodopad
Još uvijek sanjam
O jednom moru
Dalekom nevinom
Jadranskom
Kam’ sam htio poći
Da nađem smiraj
u zagrljaju plave djeve
Bijaše nerazumna
Ta hladna zimska noć
Fijuče zkokobni vjetar
Snijeg neumorno veje
Prekriva i blijedi
Prtine neugaslih nada
Nedosanjanih
Krik kukavice bez doma
Odjekuje u sleđenom srcu
Bez daha šapće
O godinama prošlim
I sadašnjim
Jer potonje neće doći
Tko da zna
A dani ti budući netrošeni
Smješe se i plešu
Odu radosti
Ko je ljudima kriv
Izmisliše nepostojeće vrijeme
U plaveti male planete
Zarad bola i tuge
A opet mudri ocean
Starog plavetnog mora
Mora dubokog
Šumi pjenom valova
Zovom nimfe doći ćeš
Neizostavno doći ćeš
Hladu maslina suđenih