Traju strašne bure
vjetrovi bjesomučno kidišu
hukom uplašene dozivaju
strast je nehajno odmahnula rukom
sačekala da joj ljubav priđe
one milosnioce neuništive
brane zaštitnicu
krhku mjesečevu noć
tmina vreba
beštije imaju krvavi pir
ljudi je sve manje
Anđeo nebeski
Svjetlost
Boje univerzuma
Muzika stara
Danas je praznik
A ipak…
Slike lebde
I muzika sve je
Jedno injem orošeno biće
na raskršću
pored ohrndanih gelendera
promrzlo stoji
i minute ko časove broji
u ruci mu cvjetak
u duši snenost
u srcu je ljubav
čeka dragu koja upravo njemu lebdi
kosa joj radošću leprša
osmjeh joj maglu razmiče
ona se u zagrljaju smiruje
poljubce dragom daruje
znaju On bdije nad njima
čini se svjetlost i boja sve je.
Jedan umoran čovjek
jedna teška žena sa dva cekera u ruci
u sumrak se kući vraćaju
Imaju kuluk tanko plaćen
nepodnošljiv
na vratima ih čeka djetence
mazno se privija uz njihove skute
sumorni dan svakodnevnice
biva obojen svjetlošću i bojama
u zakutku ulaznih vrata iskre boje
danas je blagdan
za dijete nadu Božiju Ljubav i Milost
se živi i vijedi muku tegariti.
Dva bića pored tople vatre sjede
drže se za ruke
jedno drugom smežurana lica dodiruju.
godinama u sreći samuju
hh imaju djecu
ali ih put u tujinske zemlje odnio
neka ih
nek su samo živa i zdrava.
ponekad se i jave.
dvoje zaljubljenih imaju uspomene
da ih hrane i griju.
puno je u njima svjetlosti i boja,
dovoljno za više života.
sve je izmješano
posuto bojama i svjetlošću.
i duše
djeteta,oce i majke;
dječaka i djevojčice
brižnih staraca
naprosto lebde uronjene
u svijetove svojih iluzija
nad njima leprša Ljubav i Milost
Ja Jesam Jedinoga.
Alelujah!
Znam ti ćeš se meni vratiti
ogrnuta plaštom ljubavi
kosom do skuta sleđenih
posutom pepelom bježanja
ne brini
toplinom nadanja grijaću vodu
sutonom oprati tijelo
neljubljeno rastankom
rezati kose umorne
mjesečinom zelenog srebra
otkriti skute željene
čekanjem bojene
usnama drhtavim
posuti grudi mjedene
tražeći u odrazu očiju
krugove ruku klizavih
svitanjem umornim
trgati drhtaje srca bolnoga
čuteći bolnim milovanjem
u kriku glasnih žica oslobođena spiš
Neznanko kako skrenuti pogled
sa tijela neoskrnavljenog
što kao morska pjena
slama dugom obasjana bila moja
Neznanko kako pobjeći zovu predaka
kad jecaj utkan u sedafaste dveri
tvojih neoranih đardina vape
dođi mili beri vrtove nebrane
Neznako kako tvoje neljubljene zore
pretočiti u krik ne daj me mili
što progoni me od majčine utrobe
jer ti si moja pjesma nad pjesmama
Neznanko kako čedna bez straha čekaš našu noć
da u meni strašnom i blijedom od čežnje
zaroniš u vijekove neljubljenja
i prospeš mirise krhke ruže
Mnijem nestašno sunce treperi u tvojoj kosi
kao lepršava tišina tkana nitima ljubavi
grije ohrndane prozore kristalne mladosti
okovima ukradenih sanja
Sutonom pjesma doziva ime tvoje
drugima poklanjamo radovanje
nama ostaju dani nježnosti
zapisani u sleđenim noćima.
Prosulo se jutro mirisom behara
po mahalama moje mladosti
sjećanja plamte radovanjem
plemenitom od bola
I još uvijek ćutimo odlazak tvoj
i ja i pahulje bijele
što bjehu ti druge jedne Božićnoj noći
na putu do vječnog ti doma.
Ima dana a ti jutro
počinje snom
Bijela labudica plije
a je bajka ili bol
zato
na kraju uzbibanog snoviđenja
Psst tiho
procvjetala
Krhka ruža spije
Tiho tiho klizi slika njena
kroz snove moje ljubavi
ka prošlosti minulih dana
kad lik njen titrao je
kao prelijepa krhka sjenka
međ grudima mojim
nježno milujući osmijehom
moje bolne rane
što jedino ona mogla je
cjelovima liječiti
A pobježe jer rekoh joj
ne bacaj kam
ni grumen zemlje
na nevino srce moje
uprljaćeš ga
i možda Milostivog ožalostiš
sve više snježi
a sunce se ne miče
na obzorju mom
malo sam iscrpljen
virus neki
dvadeset dana
kažu hećimi
aha kako ne
ja opet mislim
treba se razbolit
da se ozdravi
a i vrijeme da mi aferimi
prošlih dana šapuću
Hoš ti
čitav život
jedno te isto
mona mur ž'tem
liebe ih liebe dich
Darling I love you
mia cara io volio te
â любовь ja ljubljuju vas…
a nekima je dovoljno samo jedno
Volim te
a na kraju zasladiš
Mila my herc dum dum
con te comme катадральско campana
kalendar je glasniji
e sad mi nemoj kukati
šuti i trpi
i nastavi
do poslijednjueg listića
makar samo
Mila
Dušo moja
Anđele moj
Krhka ružo
Labudice
Lane i lunjo
Nado
Tišina i sni
razumjeće
neće se uvrijediti
ne bi trebalo
Čednost i dobrota znaju
da postoje
ti sanjari
ta maksumčad
koja će umrijeti
sa nježnim riječima ljubavi na usnama
Prije nekog i nekog vremena
obećah
ime tvoje
Milo moje
stihovi ga rodiše
od prije nekog vremena
zvaću te
Moje tišine i sni
samo me jedno po jedno
ti ne pitaj
tko sam
koje je
ime moje
poslije nekog vremena
bojim se
ti ćeš suzama lice milovati
a ja ću tužan biti
Eto tako
ti misliš da me bole boli
beganja tvog
kada nisi mogla hraniti ptice
što sa mnom plakahu na prozorima našim
one davne zime
kada nisi mogla milovati ptice i pahulje
što tugovahu na doksatima naše ljubavi
opraštajući se od tebe
Anđelu moj
kad ponoćka svijet milovaše
a meni srce trgaše
i ne znaš
sve je isto
ne nikako ne znaš
ništa se ne mijenja
za tobom
osjećaji ostaju sa pticama i pahuljama tvojim
a lepršaju
putima trnovitim
kuda hodi ljubav moja
i molitva na usnama
Bože Mili spasi je od zla